Kako se teško političari uče korporativnom upravljanju, vidjeli smo stotinama puta. Uvijek misle da mogu iznova pisati nova pravila odlučivanja, raditi beskonačne, nove, kombinacije. A pravila su u osnovi jasna. Politika i politička vlast kada su u pitanju trgovačka društva ograničene su na vlasništvo dionica ili udjela. Sve ostalo odvija se prema Zakonu o trgovačkim društvima, čiji su principi više-manje slični u svom poslovnom svijetu.
Država kao regulatorica i vlasnica Sve se iscrpljuje u dva scenarija, država kao regulatorica i država kao vlasnica, naravno, gdje to već jest. Misliti da se u te dvije situacije može baš sve najveća je zamka za neuke, a u te ubrajam i dio političara. Dojam da se sve može, ustvari, upravo je suprotan i traži kristalnu čistoću i principijelnost u postupanju. Oni najneozbiljniji koji ne razlikuju regulativno i vlasničko najčešće se upuštaju i u treću sferu, upravljačke, tj. menadžerske postupke i na taj način rad tako zahvaćenih kompanija čine potpuno nemogućim. Na kraju sve završi prema zakonu ili na sudu. Da je u prethodnih nekoliko godina napravljen iskorak u korporativnom vođenju trgovačkih društava u državnom vlasništvu govore podaci koje je nedavno objavila Fina.
Cijeli tekst iz pera Mladena Pejnovića, bivšeg predstojnika DUUDI-ja, možete pročitati u novom broju Lidera.