U srijedu je počeo štrajk u Uljaniku koji bi mogao ući u antologiju hrvatskih apsurda. Štrajkaju radnici koji su većinski vlasnici. Štrajkaju protiv uprave koju su sami postavili. Štrajkaju jer traže da im država da novac za plaće. A godinama su i radnici i suvlasnica Uljanika, država, mirno promatrali put u propast.
Još u siječnju Vlada je najavu štrajka ekspresno zaustavila jamstvom za kredit od 96 milijuna kuna. Sad je i ta lova iscijeđena pa Uljanik traži novih sto milijuna. Od siječnja se ništa nije promijenilo. Pulskim škverom i dalje vedre i oblače Gianni Rossanda i Đino Šverko. Sindikalac Šverko je od 2013. u Nadzornom odboru, koji je potkraj travnja Rossandi dao novi petogodišnji mandat bez ikakva ozbiljnog plana restrukturiranja.
>>>Rossanda: Očekujemo da ćemo od rujna krenuti s procesom restrukturiranja
Kad je (nesuđeni) strateški partner Danko Končar samo spomenuo prenamjenu dijela proizvodnje i mogućnost preseljenja iz središta Pule, bilo je jasno da je ispao iz igre. Pa i pod cijenu ovakvog epiloga.