Viktor Orbán je Andreju Plenkoviću usred Zagreba održao lekciju o tome kako se vodi državna politika i superiorno napustio kvazisummit nepostojeće inicijative (SEI ili, u engleskoj verziji, CEI) vrativši se u Mađarsku. To je, ukratko, završni račun Orbánova jednodnevnog posjeta Zagrebu, s noćenjem. Taj završni račun ima već viđeni dio, zatim dio koji će se uskoro vidjeti, ali i dio s dugoročnim posljedicama.
>>>Višnja Starešina: Problem s migrantima pred eskalacijom, a Hrvatska okreće glavu
Vidjelo se i čulo da Orbán nakon sastanka podsjeća hrvatskog domaćina na osam stotina godina razvijenih i prijateljskih odnosa između Hrvatske i Mađarske koje ne može pokvariti aktualni trn pod noktom i na to da već šest godina nije bilo službenoga državnog posjeta na razini premijera dviju država. Poruka je izravno ciljala na briselocentrični način vođenja hrvatske politike, doduše, ne samo Plenkovićev, nego i prije toga Milanovićev, koji potpuno zanemaruje bilateralne odnose između država članica Europske unije. Orbánova poruka da je još kao mlad političar jako cijenio predsjednika Tuđmana i bio njegov prijatelj, uz napomenu da to ‘možda danas u Hrvatskoj nije moderno‘, otvoreno je ciljala na današnji nedostatak državničke politike u Hrvatskoj. E, sad, pitanje je zašto je Orbán to tako otvoreno izgovorio pred svojim domaćinom.
Jake Orbánove karte
Mađarski premijer došao je u Zagreb politički ojačan u svojem konceptu Europe kao zajednice suverenih država, Trumpovim globalnim trendom te ubrzanom i neizbježnom detronizacijom Merkel i Macrona. U njegovim su rukama jake karte i kad je riječ o cijeni otkupa dionica Ine od Mola te partnerstvu za LNG
Bilo bi mi drago da je to učinio jer je izgubio kompas, jer ga je izbacila iz takta odluka neovisnoga hrvatskog pravosuđa da upravo u vrijeme Orbánova posjeta Zagrebu ponovno odredi istražni zatvor u odsutnosti bivšem predsjedniku Mola i njegovu prijatelju Zsoltu Hernádiju. Značilo bi to da i Plenković igra nekim jakim kartama koje se iza zatvorenih vrata stave na stol kao poticaj da se postigne dogovor. Na žalost za hrvatske interese, Orbán nije izgubio kompas. On je taj koji ima jake karte u budućim praktičnim dogovorima između Mađarske i Hrvatske. U Zagreb je došao politički ojačan u svojem konceptu Europe kao zajednice suverenih država, kako globalnim trendom koji definira Trumpova Amerika tako i ubrzanom i neizbježnom detronizacijom svojih najvećih europskih kritičara, a Plenkovićevih najvećih oslonaca – njemačke kancelarke Merkel i francuskog predsjednika Macrona. U njegovim su rukama jake karte i kad je riječ o cijeni otkupa Ininih dionica od Mola i njezinu povratku u hrvatsko vlasništvo, što je Plenković slavodobitno najavio prije dvije godine pa zaboravio. U međuvremenu je Hrvatska izgubila jednu arbitražu protiv Mola u Švicarskoj, sasvim je izgledno da će izgubiti i drugu koja je u postupku u Washingtonu.
>>>Višnja Starešina: Hrvatska bez LNG-a ostaje najveća gubitnica u europskome plinskom ratu
Odugovlačenjem i opstrukcijama gradnje terminala za ukapljeni plin (LNG) na Krku Plenkovićeva je vlada propustila iskoristiti priliku i sada je prisiljena tražiti partnera za LNG u Orbánu. A on, vodeći računa o mađarskim državnim interesima, dakako, diže cijenu Mađarskoj i spušta je Hrvatskoj. U takvim okolnostima obnova istražnog zatvora Hernádiju djetinjasta je igra praznom puškom. Orbán to vrlo dobro zna. Za Plenkovića nisam sigurna.
Potemkinovo selo od summita
Orbánove zagrebačke poruke ciljale su na briselocentrični način vođenja politike i nedostatak državničke politike u Hrvatskoj. Obnova istražnog zatvora Hernádiju zato je djetinjasta igra praznom puškom. Orbán to vrlo dobro zna. Za Plenkovića nisam sigurna
Zato je Orbán mogao onako ležerno doći u Zagreb na Plenkovićev summit realno nepostojeće inicijative, poslati poruku, pojesti večeru, podružiti se s kolegama i vratiti kući, ostavljajući Plenkovića da i dalje menadžira svoje Potemkinovo selo od summita. Naime, i kad je osnovana 1989., u vrijeme urušavanja komunističkog sustava u Europi, Srednjoeuropska inicijativa (SEI) bila je samo prigodni forum za prvi dijalog između država dvaju blokova i dvaju svjetova koja je u međuvremenu, prekrivena nizom sličnih inicijativa, potpuno ispražnjena od bilo kakva utjecaja i sadržaja. Pitanje je što je za dugoročne državne interese lošije: to što Plenković u vanjskopolitički fokus stavlja oživljavanje davno upokojene inicijative dok se Europa – i srednja i zapadna – mijenjaju svaki tjedan. Ili to što umjetnim napuhavanjem upokojene inicijative nastoji zamijeniti politički i gospodarski vitalnu Inicijativu triju mora s pomoću koje se danas stvara nova energetska karta Europe i zadržati distancu prema Višegradskoj skupini, motoru u stvaranju nove političke karte Europe i redefiniciji Unije. U svakom slučaju, rezultat je porazan za Hrvatsku. Plenkovićeva Hrvatska dugoročno ostaje nigdje, i na energetskoj i na političkoj karti Europe, a uskoro i bez ključnih saveznika Merkel i Macrona. 
>>>Višnja Starešina: Zašto me uznemirila proslava stote obljetnice kraja Prvoga svjetskog rata
P. S.
Čujem da je jedino Vladimir Putin protrnuo kad je do Kremlja stigla osuda ruskih igara u Azovskome moru sa zagrebačkog summita SEI-ja. Više bi ga mogla uznemiriti jedino osuda vatrogasnog društva iz nekadašnje Zokijeve Špičkovine.