Tijekom velike recesije 2008., tvrtke diljem svijeta smanjile su broj zaposlenih. Samo su američke tvrtke otpustile više od osam milijuna radnika od kraja 2008. do sredine 2010. Čak i u financijski ‘zdravijim‘ vremenima, tvrtke često otpuštaju radnu snagu jer se na to gleda kao na način za smanjenje troškova, prilagodbu struktura i stvaranje učinkovitijih poduzeća.
Unatoč prevladavanju smanjenja broja zaposlenih, analitičari i čelnici kompanija i dalje se ne slažu oko održivosti ove uobičajene organizacijske prakse. Međutim, Harvard Business Review je jednom (ne toliko davno) proveo istraživanje koje pokazuje da smanjenje broja zaposlenih zapravo može povećati vjerojatnost bankrota.
Bankrot?!
Zagovornici otpuštanja zaposlenika tvrde da je to učinkovita strategija, s prednostima kao što su povećanje učinka i prodaje. Kritičari, s druge strane, ukazuju na negativne posljedice uključujući pad učinka i produktivnosti, smanjenje zadovoljstva i negativne učinke na preostale zaposlenike, kao što je povećani stres.
HBR-ov tim istraživača sa Sveučilišta Auburn, Sveučilišta Baylor i Sveučilišta Tennessee, Chattanooga krenuo je u bolje razumijevanje posljedica smanjenja broja zaposlenih u velikim korporacijama sa sjedištem u SAD-u. U radu objavljenom u Journal of Business Research, testirali su teoriju da bi smanjenje broja zaposlenih moglo dovesti do niza problema koji na kraju povećavaju vjerojatnost bankrota.
Među njima su: tvrtke koje smanjuju broj zaposlenih gube vrijedno znanje kada zaposlenici odu; preostali zaposlenici teško se nose s povećanim radnim opterećenjem, ostavljajući malo vremena za učenje novih vještina; a preostali zaposlenici gube povjerenje u menadžment, što rezultira manjim angažmanom i lojalnošću. Mnogi od tih učinaka mogu imati dugoročne posljedice, poput smanjenja inovacija, koje nisu obuhvaćene kratkoročnim financijskim pokazateljima. HBR je nastojao istražiti mogu li ti učinci povećati vjerojatnost da će tvrtke proglasiti bankrot.
Kako bi istražili te potencijalne posljedice, ispitali su podatke iz 2010. za 4710 javnih poduzeća i utvrdili jesu li proglasile stečaj u sljedećem petogodišnjem razdoblju. Te su tvrtke obuhvaćale 83 različite industrije, uključujući usluge, industriju visoke tehnologije i proizvodnju. Nisu ispitivali financijske tvrtke, budući da su promjene uvedene Dodd-Frankovim zakonom promijenile ‘krajolik stečaja‘ za te tvrtke. Otkrili su da je 24 posto tvrtki iz njihovog uzorka smanjilo svoju radnu snagu za tri posto ili više u 2010., uključujući Ford, Petmed Express i Regal Cinemas.
Novac ne može spasiti sve
Kako bi osigurali točnost njihovih rezultata, kontrolirali su poznate potencijalne pokretače smanjenja broja zaposlenih i bankrota. To uključuje veličinu tvrtke, promjene u tržišnoj kapitalizaciji, prethodni učinak, profitabilnost, putanju prema bankrotu (koristeći Altmanov Z rezultat), veliki broj zaposlenika po prodaji u odnosu na njihove konkurente u industriji i druge pokazatelje financijskog zdravlja.
Kako se tvrtke mogu razlikovati po broju zaposlenika koje su smanjile, kontrolirali su i postotak smanjenih zaposlenika u svakom slučaju smanjenja. Također su uzeli u obzir broj akvizicija u prethodnih pet godina (budući da nakon akvizicija često dolazi do smanjenja broja zaposlenih) i razlike u industriji.
Otkrili su da su tvrtke koje su smanjivale broj zaposlenih imale dvostruko veću vjerojatnost da će proglasiti bankrot nego tvrtke koje nisu smanjivale broj zaposlenih. Iako smanjenje broja zaposlenih može proizvesti pozitivne rezultate, kao što je kratkoročna ušteda novca, ono stavlja tvrtke na negativan put koji čini bankrot vjerojatnijim. Iako nije uvijek kobno, otpuštanje povećava šanse da tvrtka u budućnosti proglasi bankrot, objavio je HBR.
S obzirom na ovo otkriće, nastojali su razumjeti zašto su neke tvrtke uspjele preživjeti negativne učinke smanjenja broja zaposlenih, dok neke nisu. Nagađali su da bi ispitivanje preostalih resursa tvrtki moglo rasvijetliti ovo pitanje. U skladu s tim, ispitali su nematerijalne resurse, financijske resurse i fizičke resurse.
Utvrdili su da postojanje velikih financijskih i fizičkih resursa nije zamijenilo otpuštene zaposlenike, koji su ispunjavali višestruke uloge radnika, nositelja znanja i kulturnih doprinosa unutar tvrtke. Imati dovoljno kapitala često se smatra korporativnim lijekom, pa je bilo neočekivano i zanimljivo otkriti da financijska sredstva nisu pridonijela sprječavanju bankrota za tvrtke koje se smanjuju, tumače iz HBR-a.
Razmislite dvaput...
Međutim, otkrili su da su nematerijalni resursi pomogli smanjiti vjerojatnost da će tvrtke koje smanjuju broj zaposlenih proglasiti bankrot. Nematerijalni resursi mogu se preraspodijeliti na jedinstvene i potencijalno inovativne načine nakon otpuštanja. Na primjer, postojeće znanje zaposlenika može se iskoristiti za obnovu procesa koji su prekinuti ili za zamjenu tih procesa s učinkovitijima. Slično tome, budući da se ovi resursi mogu koristiti na mnogo načina, tvrtke bi ih mogle upotrijebiti za privlačenje partnera koji mogu popuniti praznine koje ostavljaju otpušteni zaposlenici i time ublažiti udarac tvrtkama koje smanjuju broj zaposlenih.
Nalazi HBR-ovog istraživanja upućuju na to da bi, prije odluke o smanjenju, čelnici poduzeća trebali razmotriti hoće li pozitivni kratkoročni povrati od smanjenja broja zaposlenih nadmašiti potencijalno teške dugoročne posljedice te ispitati specifičnosti svog portfelja resursa kako bi utvrdili jesu li njihove tvrtke primjereno zaštićene od negativnih posljedica smanjenja broja zaposlenih. Dodali su da svaki potez koji eliminira važne nematerijalne resurse može ograničiti sposobnost menadžera da se suprotstavi negativnim učincima otpuštanja zaposlenika.
S obzirom na to da su otpuštanja često dio većeg plana restrukturiranja, menadžeri moraju osigurati mogućnost da zadrže resurse koji mogu smanjiti izglede za negativne ishode. Što je najvažnije, tvrtke koje planiraju otpuštanja moraju se pažljivo usredotočiti na svoje nematerijalne resurse, a ne na financijske ili fizičke, jer će oni biti ključni ako tvrtka izgubi vrijedne zaposlenike.