21. rujan 2019.

Dobri menadžeri znaju razliku između rezanja troškova i eliminiranja viškova

Anthony J. Evans   

Svi oni koji žele testirati poslovično čvrstu hrvatsku uvjerenost u vlastite sposobnosti rješavanja problema i odlučivanja imat će priliku to učiniti 11. i 12. listopada na Cotrugli E/MBA programu 'Problem solving and decision making' koji će voditi profesor Anthony J. Evans. Stručnjak za menadžersku ekonomiju i redoviti predavač na Cotrugli MBA programu polaznicima će demonstrirati kako pristupiti problemu, doći do rješenja i to rješenje onda efikasno provesti, ali kroz vrlo konkretne primjere i vježbe. U povodu skorog održavanja ovoga dvodnevnog predavanja, profesor ekonomije s ESCP Europe Business Schoola otkrio je Lideru što čini dobrog menadžera, trebaju li se menadžeri pripremiti na skoru recesiju i misli li da nešto ne valja s kapitalizmom.

Što će studenti moći naučiti na vašem kolegiju?

–​ Kolegij je slijed faza u donošenju odluka i vodi studente kroz svaki od njih primjerima i konkretnim slučajevima. To znači da će studenti, osim dobivanja korisnog okvira primjenjivog na svaki strateški problem, moći vježbati i primjenu tih znanja u grupnom kontekstu.

Kako u tom smislu funkcionira rješavanje problema i donošenje odluka? Možete li dati primjer tog procesa?

– Prvi je korak točno definirati što je problem. Mnogo se vremena i truda može izgubiti u pokušaju rješavanja pogrešnog problema, stoga je njegovo precizno definiranje ključno. Nakon toga, 'brainstormingom' tražimo potencijalna rješenja, ali na sustavan način. Sve te opcije mora se procijeniti brzo, tako da se dobije upotrebljiva lista prioriteta. Možda je potrebno poduzeti i neka istraživanja i analize kako bi se svaki od tih elemenata mogao ispitati, ali grupa bi do kraja tog procesa morala jasno znati u kojem smjeru ide. U sljedećem koraku treba uključiti sve relevantne dionike i implementirati dogovoreni plan. Nema smisla imati dobru ideju bez mogućnosti predstavljanja te ideje, tako da konačni koraci procesa služe artikuliranju uvjerljive priče i njezinu efikasnom prezentiranju. Nekoliko je koraka i zato proces traje nekoliko dana, ali na kraju se čini intuitivan i jednostavan. Najviše u tome me veseli put od velikog i kompleksnog problema do jasnog i smislenog plana djelovanja dobivenog na jedan organski, spontan način.

Stručnjak ste za menadžersku ekonomiju. Što su osobine dobrog menadžera, a što lošeg?

– Ključno je shvatiti da je upravljanje vještina, i to korisna. Previše organizacija povezuje upravljanje sa širim napredovanjem u karijeri, ali nemaju svi kapacitet ili želju upravljati. Dobri menadžeri shvaćaju da je njihova uloga stvoriti vrijednost za organizaciju osiguravanjem najboljeg iskorištavanja dostupnih resursa. Loši menadžeri ne vide vrijednost u sastancima, dopisima i radu s ljudima kako bi se iz njih izvuklo ono najbolje. Uvjeren sam da dobar menadžer mora imati holističko razumijevanje cijele organizacije, tako da razumije uloge i odgovornosti svojih kolega i zato toliko volim predavati na menadžerskim programima.

Opet se priča o recesiji. Kako se menadžeri mogu pripremiti za nju i je li, primjerice, rezanje troškova kojem mnogi intuitivno pribjegavaju, mudro?

– Prije svega moram reći da ekonomisti jako loše predviđaju recesije, stoga nije mudro previše vremena i truda potrošiti na njihovo predviđanje. U svakom slučaju, uvijek je dobro imati strateški plan koji dobro funkcionira u različitim makroekonomskim scenarijima i biti pripremljen. Šira makroekonomska klima nije uvijek relevantna za pojedine kompanije s obzirom na dinamiku njihovog tržišta, zato je ključno fokusirati se na stvaranje vrijednosti. Jednako tako, u mnogim slučajevima recesija može pomoći tvrtkama oslobađanjem kapitala i reduciranjem konkurencije. Moram napomenuti da je većina troškova u organizaciji skrivena, stoga opće rezanje znači priznanje da ih menadžer zapravo ne zna pronaći. Troškovi su odraz oskudnosti resursa i može biti važno pozabaviti se njima, ali postoji velika razlika između rezanja troškova i eliminiranja viškova.

Prije nekoliko godina razvili ste igru na temu krize 2008. s ciljem promoviranja uvjetnog razmišljanja pri donošenju odluka. Možete li dati primjer takvog razmišljanja u ekonomiji?

– Kada se Barack Obama odlučio 2009. na plan fiskalnih poticaja, njegovi ekonomski savjetnici vjerovali su da će zahvaljujući tom planu stopa nezaposlenosti ostati manja od osam posto, ali ona je zapravo dosegnula deset posto. Ekonomisti se ne slažu je li to dokaz da plan nije uspio ili da nije potrošeno dovoljno novca. Obje strane svoje razmišljanje temelje na impliciranoj uvjetnoj procjeni onoga što se moglo dogoditi u alternativnoj verziji povijesti. No zato što se ta povijest nikada nije dogodila, riječ je o nagađanju i zato se ekonomisti rijetko slažu. Što se mene tiče, da su 2008. donesene drugačije odluke, recesija bi bila blaža. Igra koju sam razvio omogućuje studentima suočavanje s tim izborima i razmišljanje o mogućim drugačijim ishodima.