U automobilima se obavezno voze torbice s opremom za prvu pomoć, u kući i u uredu pregršt je stvari čija je jedina uporabna vrijednost rezervirana za one figurativne situacije 'što ako…', međutim, ono što nam je u privatnom životu normalno, ponekad smetnemo s uma kada je riječ o poslovnom.
Premda su u poslovnom svijetu neke od omiljenih parola 'ništa nas ne može iznenaditi' i 'spremni smo na sve', tijekom pandemijske i potresne godine izašle su na vidjelo sve 'sitne nemarnosti' koje opovrgavaju točnost takvih tvrdnji. Budući da je protekla godina priredila scenarij kakvog se ne bi posramio ni najzahtjevniji dramaturg, tvrtke su na teži način postale svjesne svojih neuralgičnih točaka za koje u pričuvi nemaju baš nikakav flaster.
Neugodna iznenađenja
Opasnost od zaraze koronavirusom i žurna uspostava rada od kuće raskrinkala je brojne šupljine nesustavnog ulaganja u održavanje kibernetičke sigurnosti, ali i manjkavosti propisa kojima je takav način rada reguliran. Samoizloacije i oboljeli zaposlenici pokazali su poslodavcima koliko su ranjivi bez radne snage te kako svaki neraspoloživi čovjek može ugroziti pravovremeno odrađivanje posla i izazvati prekid unosnih suradnji s klijentima.
Jednako tako još je jednom utvrđeno kako tvrtka nije otok te da se svaki izazov poslovnih partnera itekako odražava i na njezino poslovanje. Napukli dobavni i distributivni lanci stavili su u prvi plan dosadašnje upravljanje zalihama, snalažljivost u pronalasku učinkovitih alternativnih rješenja i kakvoću strateškog planiranja, posebice spremnost na izvanredne remetilačke faktore.
'Lockdown' i epidemiološke mjere koje su uslijedile testirale su i otpornost tvrtki na šokove kao što su zabrana poslovanja i potpuna obustava prihoda što je donijelo priliku da se kroz novu leću razmotre dosadašnji financijski i investicijski obrasci. Međutim, s obzirom na to koliko izvanredno stanje traje i ziheraši s pozamašnim saldom pričuve i zagriženi ulagači u razvoj i istraživanje plutaju u istom sosu. Pojavljuju se lagano i rupe u umješnosti u kriznom upravljanju i sposobnosti zadržavanja optimizma u pogledu prema budućnosti.
Organizacijski pritisak i borba za opstanak u kriznim uvjetima doveli su neke lidere i do spoznaje da će im se tvrdoglavo odbijanje digitalizacije poslovanja bolno obiti o glavu u 'novo normalnim' uvjetima gdje je povezanost na mrežu alfa i omega neometanog nastavka rada. S druge strane, onima koji su na vrijeme uskočili u digitalizacijski vlak, postalo je jasno da se ne smiju olako odnositi prema osnovi svog poslovanja – internetu.
Nikad ne 'gasi internete'
Iako se često u šali kaže 'gasi internete', jednom kad se oni doista i ugase nikome nije do šale. Niz je nepredvidljivih okolnosti koje mogu privremeno dokinuti internetsku vezu, one su često banalne poput rušenja stabla, slučajnog 'cvikanja' kablova pri infrastrukturnim radovima, a ponekad dođu u paketu s prirodnom katastrofom. Potresi koji su u posljednje vrijeme zatresli Hrvatsku dočarali su vrlo vjerno kako može biti neugodno kada se ugase 'interneti'.
Naprasno nestajanje s važnog virtualnog sastanka, prekid usred obavljanja financijskih transakcija ili prijava na natječaje s popratnom izluđujućom neizvjesnosti jesu li uspješno provedene, nedostupnost podataka s online aplikacija baš kad najviše trebaju ili nemogućnost naplate preko POS uređaja i crvenjenje pred sve nervoznijom i nezadovoljnijom strankom, samo su neke od nimalo uzbudljivih peripetija s kojima se susreću oni koji još nisu otkrili da postoji jednostavno rješenje za očuvanje blijedih obraza i profesionalnosti – pričuvna veza.
Sadržaj nastao u suradnji s A1 Hrvatska