26. kolovoz 2020.

Financijska analitika: Alat za razvoj izvrsnosti u miru, način preživljavanja u krizi

Izvoz je pravi dokaz održivosti i konkurentnosti pojedinog poduzeća, potvrđene u globalnom okružju u srazu s najboljima   

Piše: Nikola Nikšić, Konter, tvrtka za poslovno savjetovanje i ekonomske usluge

Educirani analitičari i menadžeri, svjesni mogućnosti kreativnog računovodstva, imaju pravilo čitanja financijskih izvještaja unatrag, odnosno prioritet daju izvještaju o novčanom toku, zatim bilanci stanja, a onda prolaze kroz račun dobiti i gubitka. No čitali ih 'od glave' ili 's repa', sljedećih će im mjeseci trebati sve znanje i pamet da, u okviru zakonskih mogućnosti, dovrše lošu 2020. godinu

Svatko tko donosi ikakvu odluku u poduzetništvu, ili upravlja određenim resursima ili procesima, da bi postupio ispravno, mora imati jasnu predodžbu o računovodstvenim informacijama, o 'tajnama' koje se nalaze, ponekad razvidne 'na prvu', a ponekad skrivene, u financijskim izvješćima. Riječ je o znanju i vještinama iz područja (uglavnom) menadžerskog računovodstva kojima se opisuju, mjere, analiziraju i izvještavaju ekonomske aktivnosti organizacije. Termini kao što su aktiva, pasiva, prihodi i rashodi, novčani tijek, zalihe, zarade po dionici neki su od tehničkih računovodstvenih naziva koji se upotrebljavaju u svim poslovnim funkcijama i organizacijskim razinama, a predstavljaju jezik poduzetništva.

Račun dobiti i gubitka

Svi dionici očekuju da poslovni subjekt u ekonomskom ciklusu posluje s dobiti kako bi se time stvorili što snažniji preduvjeti da ostvare svoje ciljeve i zadovolje svoje interese. RDG u razlici prihoda i rashoda, u apsolutnim vrijednostima i postocima, prikazuje (ne)rentabilnost poslovanja tijekom poslovnog razdoblja. Pojedinačno i ukupno prikazuje učinke koji proizlaze iz redovnih (poslovnih i financijskih) i izvanrednih aktivnosti poduzeća. Počiva na principu usklađivanja koji navodi da se učinci mogu mjeriti isključivo ako su prihodi i rashodi nastali u istom promatranom razdoblju. Princip usklađivanja zahtijeva prepoznavanje troškova potrebnih za generiranje prihoda u istom razdoblju kada su prihodi i nastali. Na primjer, trošak stroja prepoznaje se kao rashod (amortizira se) tijekom svoga ekonomskog života (kako se upotrebljava u proizvodnji) i ne priznaje se kao rashod u trenutku nabave.

Za interne potrebe iznimno je važno znati što su stvarni prihodi i rashodi temeljne djelatnosti, a što je ostvareno iz izvanrednih aktivnosti i događaja (subvencije, restrukturiranja, prodaje imovine, štete). Također je važno, neovisno o tome što je zakonski dopušteno i koristi se za potrebe poreznih štitova i eksternog izvještavanja, realno procijeniti kako se obračunava amortizacija, troškovi proizvodnje, vrijednosna usklađenja i rezerviranja. To su četiri 'naj-haj' troškovne pozicije koje pružaju prilike da se primjenom (zakonski dopuštenog) kreativnog računovodstva 'frizira' financijski rezultat koji se iskazuje u računu dobiti i gubitka.

Bilanca prikazuje stanje, strukturu i odnose između ukupne imovine, ukupnih obveza i vlasničke glavnice. Imovina (dugotrajna i kratkotrajna) se računovodstvenim jezikom naziva 'aktiva'. Može biti kupljena ili stvorena u redovnom poslovanju poduzeća. Direktno je ili indirektno financiraju vlasnik i/ili kreditor i/ili vjerovnik. Izvori imovine nazivaju se 'pasiva' i sastoje se od obveza (dugoročnih i kratkoročnih) i vlastitoga kapitala. U skladu s primjenom metode dvojnoga knjigovodstva imovina uvijek mora biti jednaka njezinim izvorima, to jest aktiva mora biti jednaka pasivi.

Bilanca stanja proizlazi iz filozofije i načela dvojnoga knjigovodstva, genijalnog izuma iz hrvatskog uma (Benedikt Kotruljević) iz 15. stoljeća.

Za one koji umišljaju da im 'friziranje' računa dobiti i gubitka može proći neopaženo, informacija da je onima koji to žele vidjeti (na žalost ima i onih koji često iz partikularnih interesa 'žmire', a ne bi smjeli) sve to vidljivo horizontalnom (trendovi) i vertikalnom (struktura) analizom strukture bilance, odnosa pozicija aktive i pasive, kojom je obuhvaćeno dulje razdoblje.

Izvještaj o novčanom toku

Educirani analitičari i menadžeri, svjesni mogućnosti kreativnog računovodstva, imaju pravilo čitanja financijskih izvještaja unatrag, odnosno prioritet pridaju izvještaju o novčanom toku, zatim bilanci stanja, a na posljednjem mjestu prolaze kroz račun dobiti i gubitka. Izvještaj o novčanom toku s pomoću indirektne metode povezuje pozicije neto dobiti i amortizacije s apsolutnim promjenama bilančnih pozicija koje se grupiraju u tri glavne kategorije novčanog toka i zbrojno rezultiraju vrijednošću apsolutne promjene iznosa novca na računu i blagajni.

Novčani tok iz operativnih (poslovnih) aktivnosti ili operativni novčani tok (OCF) prikazuje novčane učinke svih transakcija koje se ne mogu definirati kao investicijske ili financijske transakcije. U pravilu, novčani tok iz poslovnih aktivnosti prikazuje novčani tok koji rezultira iz aktivnosti koje stvaraju prihode poduzeća.

Novčani tok iz investicijskih aktivnosti ili investicijski novčani tok (ICF) mjeri količinu novca koju poslovni subjekt investira u dugotrajnu imovinu odnosno mjeri količinu novca koju poslovni subjekt dezinvestira iz dugotrajne materijalne imovine. Negativni investicijski novčani tok (ICF) upućuje na to da poslovni subjekt ulaže u dugotrajnu imovinu (npr. gradnja postrojenja, akvizicije poslovnih udjela ostalih subjekata, nabava kapitalne opreme). Pozitivni investicijski novčani tok (ICF) indicira da poslovni subjekt likvidira odnosno prodaje dugotrajnu imovinu i vrijednosti (npr. unovčavanje dugoročnih vrijednosnih papira, prodaja poslovne jedinice ili poslovnih udjela, proizvodnih kapaciteta).

Neto sve govori

Novčani tok iz financijskih aktivnosti ili financijski novčani tok (FCF) mjeri količinu novca koja slijedi iz strukture kapitala poslovnog subjekta. Pozitivni financijski novčani tok (FCF) indicira da poslovni subjekt prikuplja novčana sredstva iz eksternih izvora (npr. realizacija kredita kod komercijalne banke, povećanje temeljnoga kapitala, izdavanje dužničkih vrijednosnih papira kao što su obveznice i komercijalni zapisi, zajmovi od ostalih poslovnih subjekata). Negativni financijski novčani tok (FCF) pokazuje da poslovni subjekt vraća novčana sredstva eksternim izvorima financiranja (npr. isplata dividendi u novcu vlasnicima poslovnog subjekta, smanjenje temeljnoga kapitala, otplata kredita komercijalnih banaka, otkup vlastitih poslovnih udjela, otplata zajmova poslovnim subjektima).

Neto novčani tok (NCF) zbroj je pozicija operativnoga novčanog toka (OCF), investicijskoga novčanog toka (ICF) i financijskoga novčanog toka (FCF). Time se mjeri godišnja apsolutna promjena novca na kunskim i deviznim računima i blagajni. Negativni neto novčani tok (NCF) upućuje na apsolutni kumulativni odljev (smanjenje) novčanih sredstava, a pozitivni neto novčani tok (NCF) upućuje na apsolutni kumulativni priljev (povećanje) novčanih sredstava.

Kontrolni mehanizam izvješća o novčanom tijeku indirektnom metodom je jednakost neto novčanog toka s promjenom bilančne pozicije novca na računu i blagajni. Financijski pokazatelji koriste se za ocjenjivanje učinaka poduzeća u nekom razdoblju i u usporedbi s ostalim (sličnim) poduzećima u djelatnosti ili na lokaciji ili prema veličini i slično. Omogućavaju profiliranje poduzeća, odnosno pružaju uvid u ekonomske karakteristike poduzeća, kompetitivne strategije te operativne, financijske i investicijske karakteristike poduzeća.

Uspoređujte se sa sličnima

Šest kategorija analiza financijskih pokazatelja mjere različite aspekte odnosa rizika i prinosa: pokazatelji likvidnosti, pokazatelji solventnosti, pokazatelji profitabilnosti, pokazatelji ekonomičnosti, pokazatelji aktivnosti i produktivnosti i pokazatelji investiranja.
Navedene kategorije su uvelike međuovisne. Stoga analiza financijskih pokazatelja počiva na integraciji pokazatelja svih kategorija u jednu cjelinu.

Pri određivanju optimalnih financijskih pokazatelja često je slučaj nepostojanja referentnih veličina, a iznimno je važno izbjegavati univerzalne referentne vrijednosti. Treba pronalaziti grupe poduzeća čije je poslovanje (djelatnost, veličina…) usporedivo s našim tako da kumulativne vrijednosti financijskih pozicija i izvedenih pokazatelja odabrane grupe predstavljaju odgovarajuću referentnu vrijednost za usporedbu. Povijest uči da usporedbe s lošijima od sebe ili s prosječnima ne motiviraju i ne upućuju pravilno na snage i slabosti naše organizacije.

Izvoz za održivost

Kada govorimo o financijskoj analitici kao podlozi za kreiranje strategije i planova, donošenje upravljačkih odluka na svim razinama, prevenciji i minimalizaciji rizika te operativnom upravljanju procesima i resursima, važno je da pruža kvalitetne informacije o tome kako poduzeće djeluje u skladu s četiri temeljna načela ekonomike poduzetništva (trajnost i kontinuitet, stabilnost, racionalnost, likvidnost), zadovoljava li 'stakeholder koncept', odnosno koncept održiva razvoja i odgovornog poslovanja kojim se sigurnost i stabilnost poslovanja u uvjetima stalnih promjena osigurava izbalansiranim zadovoljavanjem interesa i korištenjem potencijala svih dionika te da li pravilno (agilno) upravlja intelektualnim kapitalom: njeguje i razvija kapital ljudi, kapital eksternih partnera, kapital inovacija i kapital procesa.

I za kraj jednostavan za izračun, a iznimno važan pokazatelj za procjenu izvrsnosti i održivosti poslovanja hrvatskih poduzeća. Imajući na umu da je priča o održavanju potrošnje u Hrvatskoj zadržavanjem istih navika građana kao potrošača, u uvjetima kada se treba razvijati osjećaj skromnosti i odricanja promašena (sociološki i ekonomski opasna) priča, izvoz omogućuje da se kompenzira manjak potražnje i prometa robe i usluga na domaćem tržištu. Izvoz je pravi dokaz održivosti i konkurentnosti poduzeća, potvrđene u globalnom okružju u srazu s najboljima. Što je postotak prihoda u inozemstvu veći, ostvaren u suradnji s većim brojem kupaca iz više zemalja, rizik neuspjeha proporcionalno se smanjuje.