18. veljača 2020.

Hrvoje Kačer: Novi pravilnik o plovilima - Bez kamera i dalje neće biti sigurnosti na plažama

Od 1. veljače na snazi je novi Pravilnik o brodicama, čamcima i jahtama s mnogo dobrih rješenja, ali opet je u pitanju njihova primjena. Primjerice, i do sada je vrijedilo pravilo da gliseri, jet-ski plovila ili skuteri moraju u vožnji biti udaljeni tristo metara od obale i imaju ograničenja brzine. Kontrola je bila nikakva, a ni sada se ne nude konkretna rješenja

Pravilnik o brodicama, čamcima i jahtama koji je na snazi je od 1. veljače 2020. zamijenio je Pravilnik o brodicama i jahtama iz sada davne 2005., u međuvremenu mijenjan čak deset puta, a posljednji put samo deset dana prije donošenja potpuno novog.

Donošenje novog pravilnika ne treba shvatiti kao nešto loše, štoviše. Od donošenja ranijeg akta prošlo je više od petnaest godina, okolnosti su se u međuvremenu mijenjale, a pokušaji izmjena i dopuna nisu uspijevali slijediti te promjene. U međuvremenu (od 2005. do 2020.) dogodio se bum u hrvatskoj turističkoj ponudi, od malih iznajmljivača jednog ili više apartmana pa do hotela, od onih koji goste samo 'šalju' na obližnju plažu ili plaže, pa do onih s koncesijskim odobrenjima ili koncesijama, naravno i povećanje broja iznajamljivača raznih plovila. Svima njima zajednička je želja za što većom sigurnošću 'njihovih' turista izvan plaže i na plaži, a na plaži ih najviše ugrožavaju gliseri i jet-ski plovila ili skuteri koji prečesto krše zabrane i jure toliko brzo i toliko blizu obale da ugrožavaju i kupače. Svako ljeto zabilježi se i nekoliko nesreća koje su se tako dogodile, neke i sa smrtnim ishodima.

Prema dojavi

Svi koji su ikada uživali u hrvatskoj obali znaju da je riječ o ozbiljnom problemu o kojem država praktično i ne vodi računa. Istina, postoje ograničenja i propisana udaljenost vožnje od kopna i u starom i u novom pravilniku, ali kontrole su zapravo nikakve. Sve se svodi na razmjerno rijetke policijske kontrole, koje u pravilu izgledaju tako da netko (najčešće anonimno, valjda u strahu od nekakve osvete, što i nije baš za zanemariti) nazove policiju, a ako se nije dogodila nesreća policija će se pojaviti nakon sat-dva ili više i to bez instrumenata koji bi mogli osigurati utvrđivanje prekršaja i konačno kažnjavanje, s učinkom kako specijalne tako i generalne prevencije.

Više je nego jasno da bi postavljanje jedne ili više kamera na mjestima gdje se na opisani način krše propisi uvelike riješilo problem. Malo tko bi od iznajmljivača takvih plovila riskirao velike novčane kazne za prekršaj i za očekivati je da, barem u blizini posjećenih plaža, gliseri i skuteri ili ne bi jurili i ne bi dolazili bliže od propisanih tristo metara od obale.
Pri tome bi, naravno, bilo dobro i na prikladan način (a ima ih, treba samo pogledati kako to rješavaju npr. u Italiji, Francuskoj itd.) otkloniti moguće prigovore tipa 'nisam znao da sam toliko blizu', 'bilo je maksimalno dvjesto metara' i slično.

Moguće rješenje

Problem je naime lako riješiti, samo treba imati volje, a nje za sada nema. Kad su u pitanju veliki problemi, primjerice propast Agrokora, država se potpuno mobilizirala, čak toliko da je donesen i poseban zakon za taj slučaj. Čini se pretjerano uspoređivati ugrožavanje plaža od glisera i sličnih plovila s razmjerima posljedica od propasti Agrokora, a ipak ovdje je doslovno riječ o ljudskim životima, u boljem slučaju unesrećenjima i na kraju krajeva gubicima malih iznajmljivača apartmana koje uništavaju bahati i obijesni vozači tjerajući im goste. Naravno, golema je razlika u veličini štete, ali zar država ne bi trebala zaštiti sve jednako? Na kraju krajeva, kada se zbroje svi koji su opisanim divljanjem ugroženi, onda je riječ o velikim iznosima koje te osobe uplaćuju u državni proračun, očekujući da ih država servisira, a ona to (na mnogim poljima, pa i ovom) ne radi ili ne radi kako bi mogla i morala.

Ukinute trajne dozvole

Očekujući da će se praksa u vezi s tim popraviti, a kontrole dobiti na važnosti i učestalosti (lijepo je što je uvedeno da svi na skuteru moraju imati sigurnosne kacige, ali to nije jedini problem), Pravilnik treba i pohvaliti. Naime, napokon se odustalo od brodica kojima su dozvole vrijedile trajno (brodice za osobne potrebe, kojih ima 97.000), što znači da se napokon priznalo da je jedini pravi jamac njihove ispravnosti odgovarajuća kontrola, po analogiji za motorna vozila na kopnu. Sigurni smo da je to dobra mjera i da cijena naknade za tehnički pregled od dvjesto do četiristo kuna ne smije biti nikakav problem, posebno u odnosu na korist koja će se postići.

Samo uzgred, nedavno smo na jednoj elitnoj lokaciji u velikom obalnom gradu vidjeli pet brodica koje se gotovo raspadaju i s kojih je skinuto sve iole vrjednije – sve su s trajnom registracijom i očito zlorabe faktično ili formalno pravo na vez. Ako se Pravilnik bude primjenjivao teško da ćemo ih biti u prigodi (barem ne u tom stanju) i dalje viđati. Vjerujemo kako je potpuno jasno da država može i mora minimalnim ulaganjem (praktično samo u kamere, a to je danas jako malo ulaganje) omogućiti ogromnom broju osoba, malih i velikih poduzetnika pravo na rad i jednakost pred zakonom, a domaćim i stranim gostima i praktično zajamčiti sigurnost na plažama.