24. rujan 2019.

Pribanić: Poduzetnici, sve žigove tvrtke registrirajte na vlastito ime

Nakon što je Trgovački sud presudio da Zdravko Pevec nije autor vizualnog identiteta tvrtke Pevec provjerili smo kakva je praksa u Hrvatskoj s registracijom žigova pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.

Podsjetimo, Zdravko Pevec je 2014. podnio tužbu protiv društva PEVEC d.d. zahtijevajući da sud društvu zabrani upotrebu slogana 'kupujte s osmijehom', stiliziranog pijevca i vizualnog identiteta utemeljenog na osobnom imenu koje društvo koristi kao nositelj registriranih žigova pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo.

Ispostavilo se, kaže odvjetnik Danijel Pribanić, da je to veliki problem te da i on svojim klijentima savjetuje da sve žigove registriraju na svoje vlastito ime.

- Zapravo se tu radi o transferu iz socijalizma u kapitalizam. U kapitalizmu se živi od brenda, a ne od trgovine kao takve, kaže Pribanić i dodaje kako je jedini način da bi se zaštitili od problema koji sada okupiraju Peveca registrirati sve žigove na sebe te si isplaćivati tantijeme iz tvrtke.

- U tom slučaju treba urediti politiku transfernih cijena da to bude po fer vrijednosti, ne samo simbolički te si temeljem toga plaćati naknadu.

To je povoljno jer je kod nas porezni sustav takav da postoji konačno oporezivanje tog dohotka, što može biti i zanimljiv način izvlačenja novca iz tvrtke.

- Ako je registrirano na tvrtku, ona nema korist od toga jer se to ubraja u tvrtkin know how. To postane relevantno kada dolazi do transfera, promjene osnivača ili prodaje, onda se pita koji su sve brendovi i žigovi i zatim se procjenjuje vrijednost žiga. Ovisno o tome što je predmet kupnje, kaže Pribanić.

Predmet kupnje zna biti i žig, posebno u stečajnim postupcima.

- Donna je recimo prodala svoj žig. Zapravo u stečajnim postupcima najbolje je kupiti žigove. Zato nije dobro da su registrirani na samu firmu već je bolje da su na osnivača, ali onda i troškovi moraju biti njegovi, a ne preko firme ali to su banalni troškovi, zaključuje Pribanić pa kaže kako sve velike korporacije, a posebno one koje se bave franšizerstvom, imaju posebno društvo koje je vlasnik žigova i koje ubire tantijeme od franšizera, dok robu kupuju od nekog drugog društva.

Normalna je poslovna praksa da se vlasništvo žiga odvaja od proizvodnje.