22. rujan 2019.

Slobodno tržište - Kapitalizam i tržišna ekonomija nisu sinonimi

​Tržišna ekonomija samo je ekonomski mehanizam definiran zakonom ponude i potražnje te konkurencijom, a kapitalizam podrazumijeva šire vrijednosne sustave izrasle iz posve drukčije osnovne svrhe – stvaranja bogatstva

Zabavljeni valjda usmjeravanjem sve svoje negativne energije i strahova prema socijalizmu, posebice otkako je neočekivano dignuo glavu u SAD-u i Ujedinjenom Kraljevstvu, zagriženi fanovi tvrdoga kapitalizma propustili su uočiti još jednog neprijatelja koji se dosjetljivo skrio na najočitijem mjestu. Strateški zaklonjen iza fingirane istoznačnice, kapitalizam sve to vrijeme vješto izbjegava gnjev ljubitelja slobodnog tržišta, uvjerenih kako je riječ o istoj stvari i zaokupljenih baukom komunizma.

No, obmanuti su. Kapitalizam i tržišna ekonomija, odnosno slobodno tržište, nekima će biti šokantno, nisu ista stvar, premda se toliko dugo upotrebljavaju kao sinonimi da nitko to više i ne primjećuje, a razlike između dvaju pojmova uopće nisu nevažne.

'Ajngemahtec' više nije dobar

Naprotiv, suštinske su, pa kada libertarijanci i ostali štovatelji zakona ponude i potražnje pišu zadaćnice o kapitalizmu, oni zapravo nesvjesno pale svijeće na oltaru neprijatelja slobodnog tržišta. Kapitalizam, naime, čistom i neokaljanom tržišnom mehanizmu dodaje taj nekima teško probavljiv začin sastavljen od pravila, države, regulative, normi i vrijednosti koje na kraju, misle oni, upropaste božansku prirodu tržišta. Umjesto jela sa samo dva tako jednostavna, a moćna sastojka, dobije se 'ajngemahtec' koji, ako je suditi prema sve većem broju tekstova u uglednim poslovnim medijima, više nikome ne odgovara, pa se sada očajnički traže novi načini serviranja starog jela.

Tržišna ekonomija samo je ekonomski mehanizam definiran zakonom ponude i potražnje i konkurencijom, a kapitalizam podrazumijeva šire vrijednosne sustave izrasle iz bitno drugačije osnovne svrhe. Umjesto ponajprije razmjenske prirode tržišne ekonomije, fokus kapitalizma je na stvaranju bogatstva, a to za sobom poteže potrebu pažljivije razrađenih vrijednosnih i normativnih sustava. Odjednom u igru ulaze razna pravila, privatno vlasništvo, odnos radnik-kapitalist, uređena pravna država, razna prava ključnih aktera i slični pojmovi koji drastično kompliciraju nešto tako jednostavno kao što je dobrovoljna razmjena odraslih ljudi bez ičijeg uplitanja.

Razlike u mentalitetu

Iako dio toga, posebice privatno vlasništvo i stvaranje bogatstva, libertarijanci i oni koji se tako osjećaju mogu potpisati, ne mogu pobjeći od činjenice da je slobodno tržište kapitalizmom nepovratno okaljano. Otuda i česta primjedba ove škole misli da istinski slobodno tržište nikada nije postojalo; ono nije postojalo jer je netko ubacio kapitalizam u igru i sve pokvario.

– Mogu potvrditi da nije riječ o sinonimima jer tržišna ekonomija primarno obuhvaća mehanizme ponude i potražnje i natjecanje koje oni sami potiču, a kapitalizam osnovni naglasak stavlja na pitanje vlasništva i s time povezanih prava. Osim toga, kapitalizam je širi pojam jer također obuhvaća mogućnost postojanja državne regulative unutar koje se događa proces tržišne razmjene sudionika rukovođenih ostvarenjem profita – slaže se Kristijan Kotarski s Fakulteta političkih znanosti.

Implikacije ove razlike idu dalje od zbunjenosti libertarijanaca i 'tvrdih' neoliberala, koji redovito brkaju kapitalizam i tržišnu ekonomiju, premda je kapitalizam umnogome suprotstavljen onome u što čvrsto vjeruju. Jednako je situacija konfuzna za ljevičare koji mrze kapitalizam nesvjesni da, koliko god omražen, jedino on, u nedostatku socijalizma ili fundamentalne negacije tržišta u obliku komunizma, stoji između matematički hladnog, trgovački prepredenog i darvinistički efikasnog slobodnog tržišta.
Iz ove distinkcije proizlazi i razlika u mentalitetu cijelih nacija, što uvelike utječe na njihovo ponašanje u međunarodnoj areni. Tako, primjerice, Amerikanci preferiraju slobodno tržište, ne, kako misle, kapitalizam, a situacija je u Europi, uz iznimku Ujedinjenoga Kraljevstva, obrnuta. Jedna Njemačka vjeruje kapitalizmu, ali je vrlo skeptična prema tržištu, iako je toga jednako nesvjesna, a isto vrijedi i za drugu ekonomiju svijeta. Kina je posebno interesantan primjer ove na prvu loptu teško uočljive razlike, s obzirom na to da je riječ o korporativno upravljanom kapitalističkom sustavu koji snažno zauzdava tržišne mehanizme i koristi se njima točno onoliko koliko mu trebaju.

Sredstvo ideološke mobilizacije

Općenito gledano, kada se priča o državnom kapitalizmu, sve popularnijem obliku upravljanja ekonomijom (premda je strogo teoretski svaki kapitalizam u povijesti bio državni, pitanje je samo u kojem obujmu), riječ je o razgranatom i kompleksnom sustavu koji snažno reducira tržišni element ugrađen u temelje kapitalizma. Pojednostavnjeno, kapitalizam je oduvijek bio izraz sumnjičavosti društva i države prema tržišnoj ekonomiji, iz čega proizlazi da je oko 250 godina kapitalizam uspješno zavarao cijeli svijet.

U nekim je verzijama permisivniji prema tržištu, u drugima je izrazito restriktivan, ali je uvijek u svojoj biti proizvod želje da se tržišnoj ekonomiji iscrta prostor unutar kojeg se može igrati.

– Što se tiče diskrepancije između pozitivnog stajališta prema tržišnoj ekonomiji i kapitalizmu, veća prisutnost negativnih stajališta vis a vis kapitalizma definitivno jest posljedica korištenja potonjeg pojma kao negativne oznake za pohlepu i gramzivost, u čemu leži tek dio istine, ali je pogodno kao sredstvo ideološke mobilizacije za političare i pokrete lijevog predznaka. No činjenica je da mnogi koji su za kapitalizam istodobno zagovaraju bolju tržišnu regulaciju i netko tko vjeruje u kapitalizam ne treba vjerovati u nesputanu moć tržišta u svakoj situaciji, pogotovo kada gledamo ulogu financijskog sektora u stvaranju vrijednosti – misli Kotarski.

Svatko može imati pravo

Štoviše, moglo bi se postulirati, ako se već ovako zaigrano lopta tim pojmovima, da je moderni socijalizam, točnije socijaldemokracija, za razliku od komunizma, tek jače stegnuta brnjica na ustima tržišne ekonomije od kapitalizma, a samo komunizam njegova je potpuna antiteza. Ili, može i ovako: socijalizam, u modernom obliku u kojem načelno prihvaća privatno vlasništvo, teži iskriviti zakonitosti tržišne ekonomije u korist jedne društvene skupine, onih koji nemaju, a kapitalizam to čini u interesu onih koji imaju ili silno žele imati.

U svakom slučaju, oba sustava imaju političku komponentu, što automatski podrazumijeva šire društvene obzire, koji više ili manje reduciraju djevičansku netaknutost slobodnog tržišta u korist neke društvene skupine. Dok, dakle, ljevičari previše svoje mržnje usmjeravaju na kapitalizam, iako je možda bolji neprijatelj slobodno tržište, libertarijanci i uvjereni neoliberali na isti taj kapitalizam prosipaju previše ljubavi. Onda opet, kapitalizam je otprilike kao Biblija, pa svatko može naći nešto što će voljeti ili mrziti i pritom imati pravo.