Aktualno Tehnopolis

Ernest Vlačić: Izazovi talenata u galopirajućoj eri 4. industrijske revolucije

galopirajućoj
Ernest Vlačić; Foto: Dražen Lapić/Lider
Avatar
Autor Lider

piše: dr. sc. Ernest Vlačić

Nagla ekspanzija u primjeni digitalnih tehnologija i platformi omogućila je neizbježno okidanje i nagli prelazak u 4. industrijsku revoluciju (4IR) koja djeluje na nas ekonomski, društveno i kuturološki. Htjeli mi to ili ne, odnosno sviđalo nam se to ili ne, 4IR ne samo da određuje trendove razvoja i ruši postojeće poslovne paradigme, već i neminovno vodi prema stvaranju digitalnog društva u eri digitalne ekonomije.

Međutim takva rapidna transformacija pred društvo postavlja niz izazova, posebno kada je u pitanju razmatranje uloge ljudske komponente. Postavlja se pitanje jesmo li kao društvo, ali i kao pojedinci, dovoljno spremni za vođenje i upravljanje takvim naglim i disruptivnim procesima koje nam nova paradigma nameće? Ulazimo li u vrijeme nikad dinamičnijih promjena koje nikad više neće biti tako spore, i kako se u tome snalazi RH?

Razvoj digitalnih ekonomija kao krovni globalni strateški cilj

‘Plovimo’ u vremenima rapidnih disruptivnih promjena u okviru kojih se projiciraju sljedeći trendovi:
– do 2025. će najmanje 25% svjetske ekonomije biti temeljeno na digitalnim tehnologijama
– 5 od 7 vodećih globalnih korporacija će pod utjecajem digitalnih tehnologija morati mijenjati svoje postojeće poslovne modele
– do 2027. većina DT (AI) generiranih informacija biti lažne
– samo će do 2020. godine implementacija i razvoj AI će stvoriti 2,3 milijuna novih poslova, no u isto vrijeme će ih se 1,8 milijuna ugasiti
– 40% korisnika DT bit će u fleksibilnim poslovnim ulogama i funkcionirati multidisciplinarno
Dominantne globalne blokovske sile su kao jedan od glavnih strateških ciljeva postavile prelazak u digitalnu ekonomiju ili digitalno društvo. Ključni vodeći čimbenik prelaska u digitalno društvo je upravo utjecaj silnica 4IR. Kada su u pitanju digitalne platforme posebno se ističe industrijska platforma Industrie 4.0, osmišljena u Njemačkoj 2013., koja je također uzela globalnog maha.

I4.0 je nastala kao političko-ekonomski odgovor, odnosno nacionalni instrument, koji je imao za cilj da preokrene neželjeni proces perpetuirane deindustrijalizacije u korist nacionalne reindustrijalizacije. To se čini tako da se vrhunski proizvodi krojeni prema željama i preferencijama kupaca, brzo dostavljeni ponovno proizvode lokalno/nacionalno/reginalno uz pomoć platforme I4.0 i njezinih tehnoloških komponenti temeljenim na digitalnim tehnologijama. Od ostalih omogućavajućih tehnologija esencijelno je naglasiti naglu ekspanziju umjetne inteligencije (AI), cloud rješenja, ultrabrzih mobilih komunikacija (5G), IoT, te obećavajuće ali tek u embrionima operacionalizirane Quantum tehnologije računala. Pri čemu AI i Quantum tehnologije u tom smislu vać pred čovječanstvo postalja izazovne etičke i moralne dileme.

Taksonomija i geneza stvaranja takvog digitalnog društva prezentirane su na slici 1. na kojoj se kao osnovni proces prožima digitalna revolucija ili popularno nazvana digitalna transformacija, ali ne u kontekstu organizacijske digitalne transformacije, koja je već terminološki puno osporavana, već u smislu paradigmatske poslovno-socijalne digitalne transformacije.

Figure 1. Digitalna ekonomija kao krovni strateški cilj globalnih političko ekonomskih blokova, struktura i geneza

Novo digitalno doba i dinamična nova paradigma promjene karijernog toka

Za razliku od prethodnih industrijskih revolucija, pri čemu su u trećoj IR STEM kompetencije (danas i pod nazivom STEAM, s dodatkom ‘art’) dominirale, 4IR traži potpuno drugačiji ‘koktel’ kompetencija ključnih aktera i lidera kako bi organizacije u kojima djeluju ostvarile tako željenu konkurentsku prednost. Talenti koji se sve više traže u okviru 4IR moraju posjedovati vještine kreativnog promišljanja, agilnog učenja, efikasnog sudjelovanja u timskom radu, interdisciplinarno djelovanje, i slične kolokvijalno nazvane ‘meke’ vještine. (slika 2.).

Slika 2. Pripadajuće poželjne vještine talenata u različitim stadijima dosadašnjih industrijskih revolucija

Jack Ma, osnivač najvećeg svijetskog on-line retailera Alibabe, nedavno je objavio da se povlači iz korporacijskog poslovanja i vraća podučavanju, no ovaj puta Jack to misli činiti iz sasvim drugačije perspektive. On tvrdi da ‘ne treba djecu učiti na tradicionalan način, jer će to strojevi uskoro raditi daleko bolje od nas’. Po njemu kod djece, posebno Y i Z generacija, treba posebno razvijati vještine kao što su umjetnost, sport i glazba, odnosno vještine koje nas diferenciraju od onih koje će suvremena tehnologija s lakoćom odrađivati.

U današnje vrijeme, a posebno to vrijedi za tehnološki sektor, svake 2-3 godine treba usvojiti de facto novi komplet znanja jer stara više ne vrijede, odnosno više ne stvaraju poslovnu vrijednost. Stoga zaključujemo da moramo biti svjesni takve situacije i kontinuirano se pripremati za utakmicu budućnosti na način da ćemo se kontinuirano i brzo prilagođavati promjenama. Stara je paradigma pretpostavljala linearan razvoj karijere sve do odlaska u mirovinu s eventualno manjim promjenama. Današnja dinamika promjena zatjeva potpuno drugačiji uzorak ponašanja nelinearnog i nepredvidivog tipa, koji ne završava ‘mirnim ulaskom u luku’ mirovine, već nameće poslovni angažman i u tom poodaklom životnom dobu. Za razliku od sekvencijalnog procesa životnog učenja kod stare paradigme koja bi u jednom trenutku značajno izgubila na intenzitetu, nova paradigma nameće kontinuiran proces cjeloživotnog učenja. Takva promjena paradigme se reflektira na naš privatni život, a posebno je izazovna kad se želimo pozicionirati i djelovati kao lideri poslovnih i drugih organizacija. Stara i nova paradigma karijernog toka prezentirane su na slici 3.

Slika 3. Tradicionalna i novija paradigma karijernog puta

Novi budući e-lideri (e-vođe)

U potrazi za najboljim, praktično idealnim profilom budućih talenata, susrećemo se s najnovijom paradigmom koju je između ostalog prepoznala i Europska komisija, a to je danas definirano kao e-leader (e-vođa). Prema najnovijim teoretskim i pragmatičnim načelima, e-lider nije osoba koja vodi i upravlja poslovnim subjektima ili organizacijama javnog sektora korištenjem digitalnih tehnologija, već se radi o osobi koji je prvenstveno u stanju voditi organizacije uz pomoć visokorazvijenih poslovnih vještina, čiju izvrsnost zatim kombinira sa spoznajama o mogućnosti korištenja najnovijih digitalnih tehnologija i konačno u stanju je na sve primijeniti vještine strateškog promišljanja. Takav lider mora posjedovati interdisciplinarni ‘koktel’ znanja i vještina, i u poželjnoj kombinaciji treba predstavljati osobu sa snažno razvijenim poslovnim, strateškim i tehnološkim kompetencijama (slika 4), naravno dobro izbalansirano u odnosu na prirodu poslovanja organizacije, fazu njenog razvojnog ciklusa i industrije u kojoj se natječe. Kako bi tako oformljeni talent bio još kvalitetniji i pripremljeniji za izazove s kojima će se susresti, idealno bi u njegovom educiranju bilo protrebno primijeniti suvremene principe društveno-emocionalnog učenja odnosno SEL (Social Emotional Learning) pristupa.

Slika 4. e-Leadership idealna struktura vještina talenata

Uz prikazane kompetencije, vještine i znanja koje e-lider idealno posjeduje, dodana je vrijednost posjedovati i/ili razvijati osobnost uravnotežene agilnosti (hr. riječnik – osobina onoga koji je agilan, koji se odlikuje voljom za rad i akciju; poduzetnost, marljivost, radinost, agilitet) a kojom može promptno odgovarati izazovima brzih promjena.

Ako pogledamo najnoviju listu 10 najpoželjnijih zanimanja u svijetu do 2022. (World Economic Forum, 2018.), primjećujemo da gotovo svako od njih zahtjeva određen stupanj razvoja navedenih kompetencija koje krase kod e-lidera.

Kakvo je stanje kod nas?

Pokušajmo zaobići obično nacionalno primijenjen fatalistički pristup u analizi postojećeg stanja as-is, a onda zaista i realistično reflektiranog u većini globalnih ljestvica od konkurentnosti, inovativnosti, stupnja digitalizacije. Alternativno pogledajmo kroz optiku provedenog istraživanja sekundarnog kvalitativnog tipa u okviru razvoja e-Leadership platforme, pa dolazimo do sljedećih saznanja.

I kod nas u Hrvatskoj postoji sve jača potreba da se, posebno kod onih koji snažnije djeluju u tehnološkom sektoru, ljudi nadograđuju praktično novim znanjima svakih nekoliko godina. Ovakva potreba vrlo brzo ekspandira i na ostala područja van tehnologije, posebno turizam, FMCG, transport, farmaceutika, pa napose do područja akademskog i izvanakademskog istraživanja, razvoja i inovacija. Provedeno istraživanje je također pokazalo da su, kad je u pitanju spol, žene i muškarci jednako kreativno i agilno sposobni sudjelovati u procesima vođenja organizacija prema digitalnom društvu.

Za kraj …

Kako bi se što bolje i brže uključili u opisani globalni trend potrebno je užurbano prilagođavati cjeloviti nacionalni edukacijski proces kako bi se odgovorilo izazovima digitalnog društva i kroničnog nedostatka e-leadership talenata. To primarno podrazumijeva daleko manje ‘bubanja napamet’ bespotrebnih podataka, iako se to ne smije u potpunosti eliminirati, jer je ipak znanje temeljni preduvjet kvalitetnog inovativnog djelovanja, posebno u poslovnom okruženju. Jednako je tako važno uvoditi puno više komponenti u smislu razvoja osobnih vještina i sposobnosti, po mogućnosti na primjerima iz prakse, ali i začinjeno dozom futurističke orijentiranosti.

Procesi radikalnih društvenih promjena se u pravilu nikad nisu događali preko noći, već postepeno, pri čemu smo se mi kao društvo također postepeno prilagođavali. No danas se sve puno brže događa, ali se i mi evidentno brže prilagođavamo …. ili bismo trebali.

O autoru:

Dr. sc. Ernest Vlačić, MBA, profesor, voditelj e-Leadreship MBA studijskog programa na Visokog ušilišta ALGEBRA. Nakon dugogodišnjeg iskustva u korporaciji DANIELI SpA osniva i danas vodi razvojno-istraživačku organizaciju Novamina Centar Inovativnih Tehnologija koja se bavi razvojem tehnologija u cilju komercijalizacije inovativnih proizvoda. Ernest Vlačić je i predsjednik Tematskog Inovacijskog Vijeća za energetiku i okoliš koje djeluje u sklopu realizacije Strategija pametne specijalizacije RH. Njegov je znanstveno-istraživački i nastavni rad fokusiran na područja strategijskog i inovacijskog menadžmenta, te inovacijskih i industrijskih politika na čemu je i doktorirao pri Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.

4. industrijska revolucija tema je Liderove konferencije koja se održava 17. svibnja u Zagrebu.

Komentari