Aktualno Tehnopolis

Hrvatska robotika – potencijal zakočen lošom ekonomijom i antipoduzetničkom klimom

Uspjesi hrvatskih robotičara na najvećim međunarodnim natjecanjima, posebno onih mlađe dobi, redovno pune novinske stupce i minutažu TV-dnevnika. Većina tih zaista impresivnih podviga odvija se pod budnim okom Hrvatskog robotičkog saveza koji danas broji čak šesnaest udruga članica.

Hrvatski robotički savez (HROBOS) osnovan je 2012. godine kao povijesni slijednik Hrvatskog društva za robotiku (HDR),  tadašnje krovne nacionalne robotičke udruge nastale 1994. godine. U prosjeku rastemo tempom od dvije-tri nove članice godišnje, što je dobro s obzirom na materijalne i ljudske resurse koje traži bavljenje robotikom. Glavni cilj je razvitak i popularizacija robotike u našoj zemlji, ali u fokusu su uglavnom edukativne aktivnosti, prvenstveno rad s djecom i mladima. Da bismo pribavili materijalne resurse koji su nam potrebni u provedbi tih aktivnosti često prijavljujemo naše projekte na natječaje u zemlji i inozemstvu. Tako da osim u domeni javnih potreba u tehničkoj kulturi sredstva dobivamo iz raznih drugih, čak i inozemnih izvora, uvodi nas u priču Željko Krnjajić, tajnik Hrvatskog robotičkog saveza.

Od njihovih aktivnosti, posebnu pozornost privlači Robotička alka, jedinstven spoj tradicije i visoke tehnologije. Natjecatelj u njoj upravlja samo kopljem kako bi pogodio alku, dok je kretanje robota autonomno. U ovom trenutku imaju dvije inačice ove igre: Robotičku alku junior, koja se već nekoliko godina provodi na području Dalmacije i otoka te Robotrku na prstenac, istarsku inačicu robotičke alke koja inspiraciju crpi iz Trke na prstenac u istarskom gradiću Barbanu. U eksperimentalnoj fazi je i jedan robot koji ima FPV (first person view) sučelje, a kopljem se na daljinu upravlja pomoću inercijalnog senzora koji kopira pokrete modela koplja u ruci natjecatelja na koplje koje se nalazi na robotu.

S obzirom na uspjehe navedene na početku teksta, zanimalo nas je gdje je Hrvatska na robotičkoj karti Europe, odnosno koliki je izvozni potencijal naše robotike.

– Kad promatramo statistike koje govore o uporabi robota u industriji, tu se baš i nismo iskazali. No, stvari se vrlo brzo mijenjaju. Uz tvrtke koje su godinama na tržištu poput zadarskog HSTEC-a ili zagrebačkog DOK-ING-a danas se i pojavljuju novi ‘igrači’ od kojih možemo izdvojiti Gideon Brothers koji samostalno razvijaju autonomne robote za prijenos tereta i nezaobilazni STEMI koji se nakon uspješne crowdfunding kapanje etablirao u domeni edukativne robotike. Praćenjem startup scene, možemo uočiti i niz subjekata koji se bave robotikom i njihovo vrijeme tek dolazi. Osobno vrlo optimistično gledam na budućnost iako je loša ekonomska situacija u zemlji faktor koji dosta restriktivno djeluje na cjelokupan razvoj robotike, smatra Krnjajić.

Loša ekonomska situacija u njihovom se slučaju manifestira i kroz antipoduzetničku klimu, zbog čega dobar dio naših robotičara završi vani radeći za inozemne tvrtke ili svoje poslovne subjekte razvijaju tamo pod boljim uvjetima. Što se mladih robotičara tiče, riječ je o medijski vrlo atraktivnom sadržaju pa sponzore za različite ekipe, natjecanja i projekte ipak uspijevaju pronaći.

Za kraj, Krnjajića smo pitali i za njegovo viđenje fenomena o kojem se u posljednje vrijeme također moglo dosta toga pročitati, a riječ je o robotima koji će u skoroj budućnosti ljudima oduzeti određene poslove.

– Po meni se cijela stvar postavlja krivo. Ne uzimaju roboti poslove ljudima, već olakšavaju njihovu realizaciju obavljajući ih umjesto njih. Vremena su se promijenila – priznali mi to ili ne. Struktura zanimanja se promijenila. Proizvodi se više, brže i puno je više detalja u samoj proizvodnji na koje treba obratiti pažnju. Tu čovjek ne može parirati strojevima i sasvim je logično da ga strojevi zamijene. Problem je što ponuditi ljudima kao radnu alternativu. Činjenica je da neke djelatnosti roboti teško mogu obavljati bez čovjeka i neće ga samo tako zamijeniti. To je problem novijeg datuma, kojim se treba baviti cijelo društvo, a ne samo stručnjaci u robotici. A kako se to neće dogoditi preko noći, taman imamo vremena prilagoditi se novim poslovima koji će se stvoriti, zaključuje Željko Krnjajić.

Više o ‘suradnji’ ljudi i strojeva te poslodavcima koji moraju uravnotežiti odgovornost prema ljudima i odgovornost prema biznisu pročitajte u tiskanom izdanju Lidera koji je dostupan na kioscima Tiska i iNovina, te u digitalnom izdanju.

Komentari