Aktualno
StoryEditor

Jure Mikuž: Imamo 40 milijuna eura za financiranje regionalnih startupova

26. Listopad 2017.

Jure Mikuž vjerojatno je najiskusniji ulagač u startupove u regiji. Prije deset godina pokrenuo je RSG Kapital, prvi slovenski fond rizičnoga kapitala (engl. venture capital, VC) koji je uložio i u nekoliko hrvatskih tvrtki, a sada je ponovno pionir s prvim regionalnim VC fondom. Mikuž je sa svojim timom izabran za fondovskog menadžera 40 milijuna eura vrijednog fonda South Central Ventures (SCV) koji je su sklopu Entreprise Innovation Funda (ENIF) posvećen ulaganju u rane faze i rast poduzeća. Ima urede u Beogradu, Zagrebu i Skoplju i usredotočen je na tehnološka poduzeća na zapadnom Balkanu. U razgovoru za Lider Mikuž govori o dosadašnjim ulaganjima, planovima i razvoju startup-scene.

  • South Central Ventures aktivan je dvije godine od predviđenih pet. Koliko je novca dosad uloženo i u koliko projekata?

- Fond traje deset godina, s mogućnošću produljenja na još dvije, no najviše se ulaže prvih pet godina. Nakon tih pet godina možemo uložiti najviše 30 posto od iznosa koji smo uložili, i to samo u tvrtke u koje smo dotad uložili. Dosad smo investirali u 12 projekata u Srbiji, Hrvatskoj i Makedoniji; ukupna je vrijednost ulaganja desetak milijuna eura, i to s rezervama. Najviše projekata zasad imamo u Srbiji, riječ je o manjim iznosima. Najveća nam je dosadašnja investicija u hrvatsku tvrtku Bulb Technologies. U BiH, Crnoj Gori i na Kosovu pak još nismo našli nijedan projekt u koji bismo uložili.

  • U Hrvatskoj ste upravo zaključili treću investiciju, o čemu je riječ?

- Nakon Agrivija, u koji smo uložili milijun eura, i Bulb Technologiesa, u koji je uloženo dva milijuna eura, najnovije naše ulaganje jest ono u Sentinel, pametno rješenje za rekreativne brodove s vizijom ‘gradnje IoT-a na moru‘. Ukupno je ulaganje vrijedno milijun eura, od čega smo mi uložili 900 tisuća eura, a ostatak poslovni anđeo Matej Tomažin. Namijenjeno je rastu u Europi i širenju u SAD. Sentinel rješava probleme održavanja brodova i logističke probleme tvrtki za najam brodova te probleme privatnih vlasnika tako što podatke pohranjuje online na jedinstvenu platformu.

  • Zašto ste se odlučili na ulaganje upravo u ta tri projekta? Pronalazite li sami tvrtke u koje ćete uložiti ili one dolaze k vama?

- Javlja nam se mnogo tvrtki putem raznih kontakata, no svakom VC fondu najbolji su oni projekti koje sâm nađe. U Hrvatskoj nam se javi od 150 do 200 tvrtki, a na kraju uložimo u onu koju smo sami našli. Za Agrivi sam znao otprije i počeli smo pregovarati dok smo još osnivali fond. Bulb nam je preporučio jedan od ulagača u naš fond Nenad Bakić, a Sentinel je bio IoT startup godine u Hrvatskoj i prije sam upoznao jednog od osnivača.

  • Znači, dobitna je kombinacija dobar proizvod i tim s kojim ‘kliknete‘?

- Da, ali mnogo je važniji tim. Ako je ekipa dobra, može imati i proizvod druge klase pa će možda nešto napraviti; ako je loša, može imati najbolji proizvod, ali ništa neće napraviti. Mnogo je lakše napraviti novi proizvod nego dovesti novu ekipu.

  • Dajete tzv. pametni novac, koliko sudjelujete u razvoju poslovanja tvrtki u koje uložite?
U Hrvatskoj je, kao i u Sloveniji, problem što je mnogo znanja ‘zarobljeno‘ u raznim institutima i nije komercijalizirano. Treba pronaći način da se privatni poduzetnički ekosustav spoji sa znanjem koje postoji na fakultetima i institutima, kao što to funkcionira u Izraelu ili SAD-u. To bi znatno ubrzalo razvoj.

- Jako smo aktivni, sudjelujemo u svemu i stalno smo s njima u kontaktu. Imamo i krug uspješnih poduzetnika i kontakte iz svojega prvog fonda RSG Kapitala poput Fivea, Shouthema i Degordiana, koji najviše mogu pomoći novim poduzetnicima. Primjerice, kad neki novi poduzetnik ide istraživati tržište na Istočnoj obali SAD-a, možemo ga povezati s ljudima koji ondje već rade. I kao fondovski menadžeri imamo mnogo iskustva, vidjeli smo razne uspjehe i neuspjehe i možemo ih savjetovati.

  • Vaš je raspon ulaganja od 500 tisuća do tri milijuna eura, ali predviđen je i dio za tzv. sjemenske (engl. seed) investicije do sto tisuća eura. Kako stojite s tim ulaganjima?

- Proveli smo jedno takvo ulaganje u Makedoniji. Nismo ni očekivali mnogo sjemenskih ulaganja jer su već runde od 500-tinjak tisuća eura vrlo rane faze i rizici su prilično veliki. Mnogo su mi draže investicijske runde iznad milijun eura. Prosječna nam je visina investicije putem sva tri ureda 1,2 milijuna eura, s tim da svako ulaganje ide u više tranši. U Bulb ulažemo dva milijuna eura u dvije tranše, ali ako se stvari budu dobro razvijale, možemo još ulagati.

  • Dosad ste uložili četvrtinu iznosa. Vjerujete li da ćete do kraja uspjeti pronaći još dovoljno dobrih projekata i uložiti preostalih 30 milijuna eura?

- Da, očekujemo da ćemo investirati svih 40 milijuna eura. Ja sam najviše usredotočen na Hrvatsku, zato mogu najbolje procijeniti ovo tržište. Situacija je svake godine sve bolja, poduzetnici su mnogo napredniji nego prije nekoliko godina. Nekoliko startup-uspjeha  koji su se dogodili, razni eventi, sve je pomoglo da se razina znanja i cijeli ekosustav podignu na mnogo višu razinu nego kad smo, primjerice, ulagali u Shouthem, dakle prije deset godina. Tadašnja i današnja situacija uopće se ne mogu usporediti. Drago mi je što uspijevamo pronaći i tvrtke koje nisu svaki dan po medijima, a vrlo su dobre. Takav je primjer Bulb. Ljudi iz industrije znali su za njega i koliko je dobar, ali nije bio poznat široj javnosti. Siguran sam da u Hrvatskoj ima još takvih tvrtki.

  • Evaluirate li sada neke tvrtke?

- Da, svake godine ukupno razmatramo od 300 do 350 tvrtki u svim zemljama. U fazi prije izrade dokumenta s osnovnim elementima transakcije (enfl. term sheet) sada u Hrvatskoj imamo četiri-pet tvrtki. Do 2018. provest ćemo još jedno ulaganje u Hrvatskoj, a možda i dva.

  • Nakon što smo napokon dočekali VC fond, što još nedostaje u ekosustavu koji podupire startupove?

- U Hrvatskoj imate dosta dobro razvijen predsjemenski (engl. pre-seed) segment koji pokriva HAMAG-BICRO. Jako je važno da državna agencija ulaže u najranijim fazama razvoja i da se novac tada može dobiti u Hrvatskoj. Najteži je dio razviti tu prvu razinu financiranja. Novac od VC fondova može se dobiti, ako ne u Hrvatskoj, onda vani, ali ta faza nastupa tek kad imate nešto konkretno za pokazivanje ulagačima. Mi smo zasad jedini regionalni VC fond, no voljeli bismo da ih je više jer se najviše VC investicija na svijetu provodi sindicirano, što kod nas još nije moguće jer strani investitori nisu zainteresirani za ulaganja u ranim fazama u Hrvatskoj. Imali smo kontakte s mnogo stranih VC fondova koje poznajemo, ali za njih su to premali iznosi.

  • Možete li ulagati više od tri milijuna eura ako se pojavi dobra prilika?

- Čak bismo mogli, ali ako uzmemo da je fond vrijedan 40 milijuna eura, čini nam se da bi izloženost prema jednoj tvrtki bila velika. Ulaganje u kombinaciji sa stranim VC fondom bilo bi idealno. Tražimo način na koji bismo uredili da kad tvrtke koje imamo ili ćemo imati u portfelju nakon godinu-dvije budu tražile novu rundu financiranja, mi sudjelujemo s manjim iznosom, a da dovedemo neki strani fond koji će preuzeti vodstvo. Važno je da uvijek postoji vodeći investitor. U fazama u kojima sada investiramo to možemo biti mi, ali kad tvrtka ide u SAD, to više ne može biti investitor s Balkana.

  • Kakva vam je izlazna strategija, što biste voljeli da se dogodi sa sadašnjim ulaganjima: strateški investitor, IPO...?

- IPO je predaleka i malo vjerojatna opcija. Realno, biramo tvrtke koje se čine da bi mogle biti atraktivne za strateške kupce u inozemstvu za nekoliko godina. Gledamo industrije koje još nisu konsolidirane i poduzeća koja imaju neko znanje. Danas je najvažnije znanje iz robotike, umjetne inteligencije, IoT-a i sličnog. Najteže je dobiti ekipu od dvadeset do trideset izvrsnih inženjera, i u Hrvatskoj i u Silicijskoj dolini.

  • Od tvrtki u koje ste uložili iz svojega prvog fonda RSG Kapitala najuspješnija je slovenska Celtra. Koliko je bio uspješan taj izlazak?

- U Celtru smo uložili 2009., danas je to tvrtka koja ima oko 170 zaposlenih, najviše u SAD-u. Nakon našeg ulaganja od milijun dolara dobila je još tri runde investicija, posljednja je bila vrijedna 15 milijuna dolara, a valuacija je kompanije iznad 100 milijuna dolara. Prodali smo dvije trećine udjela i dobili deset puta više nego što smo uložili; ostalo nam je još četiri posto udjela. I Shouthem i Degordian super su priče, impresioniran sam kad vidim u što su se razvile te tvrtke i što su ti dečki napravili u svojim dvadesetima.

  • Je li bilo neuspješnih primjera? Koji su bili razlozi neuspjeha?

- Da, jednu smo tvrtku davno zatvorili, a od deset investicija koje sad imamo, iz tri, možda čak i četiri takve nećemo dobiti koliko smo uložili. Mnogo je razloga, ali uvijek su ključni ljudi. Jedna od te tri-četiri tvrtke koje su nam klimave imala je vrlo dobar proizvod, ali nije imala prave ljude i nije uspjela prodati proizvod. U ovoj industriji jako je važno biti brz. Ako propustite priliku, vjerojatno to nećete moći nadoknaditi.

  • Struktura ulagača u South Central Ventures raznolika je, ali prevladavaju javne institucije. Što one očekuju od povrata uloženoga?
Svake godine ukupno razmatramo od 300 do 350 poduzeća u svim zemljama. U fazi prije izrade dokumenta s osnovnim elementima transakcije (engl. term sheet) sada u Hrvatskoj imamo četiri-pet poduzeća. Do 2018. provest ćemo još jedno ulaganje u Hrvatskoj, a možda i dva.

- Da, Europska komisija i Europski investicijski fond (EIF) uložili su gotovo 50 posto fonda. Ulagači su i EBRD, njemačka razvojna banak KfW, državne agencije kao što je HAMAG-BICRO u Hrvatskoj. Imamo također dva institucionalna ulagača, Triglav osiguranje i fond poduzetnika iz Slovenije, te nekoliko pojedinačnih investitora od kojih su iz Hrvatske Nenad Bakić te Viktor Marohnić i Luka Abrus iz tvrtki Five i Shouthem. Fond je od prvog dana potpuno tržišno orijentiran. Jedina je razlika između nas i VC fondova koji su prikupili novac iz privatnih izvora u tome da naši ulagači ne plaćaju ‘management fee‘ u prvih nekoliko godina jerse to pokriva iz EIF-a. Kad je riječ o povratu, ‘hurdle rate‘ postavljen je na šest posto, ali malo fondova u Europi to uspije postići. Nadamo se da ćemo uspjeti jer u regiji trenutačno nema drugih VC fondova. U svijetu danas doista ima novca na tržištu, ali prilično je teško dobiti dobre projekte po nekim normalnim valuacijama. Kod nas je to još moguće.

  • Kakvo je stanje na tržištu, idu li svi startup-poduzetnici u više-manje istom smjeru? Koja vas područja najviše zanimaju?

- Uvijek postoje trendovi u koje onda uskoči mnogo novih poduzetnika, to je kao moda. Ljudi misle da će ondje najlakše uspjeti. Sada su to kriptovalute i slično. Najvažnije je od svega da osnivači nekako uspiju prepoznati unaprijed što će biti nov trend. Najmanje mi se sviđa kad vidim da ljudi počnu raditi na nečemu što će za pola godine ili godinu dana biti zastarjelo. U Hrvatskoj je velika prilika u turizmu i u tehnološkom smislu ima mnogo potencijala. Zanimaju nas općenito softver, IoT, mobilna tehnologija, umjetna inteligencija, robotika, virtualna stvarnost itd. Sve je više tvrtki koje se bave tim stvarima. No u Hrvatskoj je, kao i u Sloveniji, problem što je mnogo znanja ‘zarobljeno‘ u raznim institutima i nije komercijalizirano. Treba pronaći način da se privatni poduzetnički ekosustav spoji sa znanjem koje postoji na fakultetima i institutima, kao što to funkcionira u Izraelu ili SAD-u. To bi znatno ubrzalo razvoj.

  • Poznajete ovo tržište i startup-scenu. Koliki je stvarni globalni potencijal tvrtki iz Hrvatske i regije? Može li se uskoro očekivati neki hrvatski jednorog (valuacija od milijardu dolara) i je li to sada stvar trenutka i sreće ili nam i dalje nedostaje nešto bitno?

- Može se dogoditi jednorog iz Hrvatske, zašto ne? U Sloveniji smo imali Outfit7 s aplikacijom ‘Talking Tom‘ koji je u deset godina postao jednorog. Proizvod te tvrtke nije nikakva senzacija, pogođen je trenutak. Osim odličnog tima i znanja treba imati mnogo sreće da se pojavite u pravom trenutku i da imate prave investitore. Naša je strategija ulagati u regionalne prvake. Primjer je Degordian, koji nikad neće biti globalno poznata tvrtka jer se time bave mnoge druge u svijetu, ali regionalno je već sad prilično jak igrač. Tražimo i one koji su globalni izazivači i imaju neku tehnologiju koja može biti u vrhu na globalnoj razini. U tom slučaju rizik je mnogo veći, ali i uspjeh može biti mnogo veći. Zapravo, tražimo ravnotežu između tih strategija. Potencijal je vrlo velik, startupovi su kao paralelni svijet u kojemu su ljudi vrlo entuzijastični i globalno orijentirani.

  • Recimo da su u Hrvatskoj sada pokrivene prve faze financiranja, što dalje? Vidimo da većina tvrtki za neku veću rundu financiranja mora preseliti van sve osim razvoja, katkad i sjedište. Je li to jedini mogući scenarij za domaće startupove?

- Više-manje svi fondovi imaju neke geografske restrikcije i ako netko dobije novac od američkog fonda, najvjerojatnije će morati preseliti onamo bar dio kompanije, što je logično jer američki investitor ne želi ulagati ondje gdje mu nije poznata regulativa. Ali u tome ne vidim problem. Na primjeru Celtre ili Shouthema, kojima je dio kompanije u Americi, vidimo da su im inženjeri i dalje tu i da znanje ostaje u Hrvatskoj. Pametni investitor neće seliti razvoj iz Hrvatske jer su mu inženjeri tu jeftiniji, što je za Hrvatsku dobra stvar jer novac stranih investitora ide za plaće ovdašnjih inženjera.

  • Što učiniti da taj segment bude jači i još brže raste? Što mogu sami poduzetnici, a što država koja postavlja okvir?

- Nekoliko se toga može napraviti za popularizaciju poduzetništva, od poreza do jednostavnije birokracije. Najvažnije je od svega da se poduzetništvo popularizira kao, primjerice, sport. Ljude koji su uspješni u poduzetništvu treba postaviti kao uzor svim mladim ljudima, a ne da se, kao sada, odmah traže razlozi zašto to nije tako. Nažalost, male zemlje ograničene su veličinom, a osobito ako se na to nastave loša politika, rigorozna regulativa za zapošljavanje stranaca, visoki porezi na plaće inženjera itd. Estonija je najbolji primjer da i male zemlje mogu biti uspješne u digitalnoj ekonomiji. U Hrvatskoj još nedostaje kritična masa ljudi koji shvaćaju koliko je to važno za cijeli narod.

  • Vidite li nakon deset godina ipak neki napredak? Što očekujete od budućnosti?

- Napredak je svakako vidljiv. Sve je više mladih ljudi u ovoj industriji, sve ih više vjeruje da će uspjeti i da će upravo oni napraviti nešto novo i veliko. To je uvelike povezano s novom generacijom, milenijcima. Mnogo je dvadesetogodišnjaka koji su zreli i znaju što trebaju napraviti da bi uspjeli, i bit će ih sve više. Danas doista svaka zemlja više nego ikad u povijesti može biti globalno konkurentna. Nisu više toliko važni ni lokacija ni prirodni resursi. No i javni sektor mora biti konkurentan i pratiti privatni. Pitanje je kad će se to u nekoj zemlji prepoznati, hoće li biti dovoljno rano da se prilagodi ili će biti prekasno.

20. travanj 2024 09:50