Svake se godine na svijetu proizvede 78 milijuna tona plastičnog pakiranja od čega se reciklira tek jedan djelić, dok se većinu baca, u tolikoj mjeri da se danas komadiće plastičnog otpada može pronaći na udaljenim dijelovima Antarktike i u oceanskim dubinama.
Države, proizvođači i trgovci počeli su, u sjeni ovog problema, poduzimati korake protiv problema plastične plime, a BBC se pita koliko će nas koštati ova temeljna promjena načina na koji kupujemo.
>>>Budućnost plastike: U industriji nezamjenjiva, samo tanjuri idu u povijest
Nekoliko većih supermarketa poput Tesca i Walmarta, kao i proizvođača poput Coca-Cole, Pepsija, Unilevera, Nestlea i L‘Oreala obećali su da će do 2025. sva njihova pakiranja robe biti ponovno iskoristiva, moguće reciklirati ili kompostirati.
Više od trećine hrane koju se danas prodaje u EU zapakirano je u plastiku, a svaki od 510 milijuna stanovnika Europske unije proizvede 31 kilogram plastičnog pakiranja godišnje. Jedan od razloga dominacije plastike je njena sposobnost da se napravi više s manje - da bi se dobilo bocu od plastike potrebno je manje materijala nego da se istu takvu bocu napravi od glasa.
Plastika je jeftina, lagana i prilagodiva na mnoge načine na koje alternative nisu, kaže Susan Selke, direktorica škole pakiranja na Michigan State University.
>>>Pronađen čudesan enzim koji razgrađuje plastiku
Razlika u cijeni proizvodnje staklene boce naspram plastične nije velika - skuplja je za tek 0,01 dolar, ali troškovi počinju rasti kad se ovakvom bocom počne baratati. Plastična boca od 330 mililitara sadrži oko 18 grama materijala, dok staklena boca ove zapremine teži između 190 i 250 grama. To znači da transportiranje pića u ovim težim posudama zahtijeva 40 posto više energije, što uzrokuje veće ispuštanje ugljičnog dioksida kod proizvodnje takve boce, dok cijena transportiranja skače za pet puta po boci.
To konkretno znači da je plastika bolja po okoliš od alternativa.
Neki upozoravaju da bi odustanje od plastike 70 godina nakon što smo je počeli koristiti kao pakiranje moglo imati dodatnih skupih i neželjenih posljedica.
Godine istraživanja omogućile su plastici da produlji vrijeme trajanja hrane s nekoliko dana na nekoliko tjedana. Primjerice, plastika omotana oko krastavca omogućuje ovom komadu povrća daleko dulje vrijeme trajanja, dok govedina pakirana u vakuumiranoj višeslojnoj plastici može stajati do 45 dana bez da se pokvari, za razliku od mesa pakiranog u pjenastim posudicama pokrivenim plastičnom folijom koje može stajati tri do sedam dana.
Globalna cijena bačene hrane danas se procjenjuje na 1.000 milijardi dolara godišnje, a iz industrije plastičnog pakiranja tvrde da bi trošak bačene hrane, kad se ne bi koristilo plastično pakiranje, bio još i veći.
>>>96% građana spremno zamijeniti jednokratnu plastiku ekološki prihvatljivijim alternativama
U svjetlu ovoga, možda bi bilo bolje unaprijediti plastiku, umjesto njene zabrane, kako sugerira Eliot Whittington s Cambridgea: "Umjesto da se vratimo unatrag, možda bi korisnije bilo da pogledamo na inovacije. Sve je više i više kompanija koje reinoviraju plastiku s dodacima koji omogućuju njeno raspadanje ili proizvode plastiku koja je biorazgradiva".