Glazba je jedina istina, rekao je slavni američki bitnik Jack Kerouac. Izražava sve što se ne može opisati riječima, daje oblik emociji, glas duši.
Lako je biti filozofski nastrojen prema glazbi i otkrivati ljepote melodija koje stvara bilo orkestar, gudački kvartet, klavir bilo more na Morskim orguljama u Zadru. Teže se to može slušajući digitalno izmijenjen producirani glas (uglavnom) američkih pop-pjevačica koje prati zahtjevna solo dionica odsvirana na MacBooku. Ako i ta glazba otkriva neke istine, malo ih je teže naći. Uistinu, većina bi se brzo složila s time da suvremena proizvodnja zvukova ima malo veze s umjetnošću, a više s daktilografijom. Ipak, teško je braniti takvu tezu kad čovjek prvi put doživi Kraftwerk, utjecajne elektroničke glazbenike kojima su jedini instrumenti na pozornici njihova računala Apple. Suvremena visoka tehnologija u službi proizvodnje glazbe može biti instrument kreativnosti i pomicanja glazbenih granica jednako kao alat unifikacije i dokidanja vrijednosti. Bi li Beethoven, da je rođen danas, skladao na glasoviru ili iPadu, pitanje je na koje se ne može dobiti odgovor. Ostalima pak evo visoke tehnologije na odabir!
Pametni mobilni uređaji pravi su hit na raznim područjima kreativnog izražavanja, pa su tako postali i svojevrsna nova generacija glazbenih instrumenata visoke tehnologije. Primjerice, jedan od onih koji misle da se na iPadu može stvarati prekrasna glazba jest profesor sa Sveučilišta Stanford Ge Wang čija tvrtka Smule stvara aplikacije za skladanje glazbe. Njezini programi omogućuju glazbenicima da istodobno sviraju u duetu na svojim iOS-ovima bez obzira na to gdje bili. - Skladanje bi trebalo biti jednako jednostavno kao telefoniranje - smatra Wang.Prema njegovu mišljenju, svaki vlasnik pametnog telefona potencijalni je glazbeni genij. Aplikacije poput ‘Magic Guitar’ i ‘Magic Piano’ pretvaraju svaki telefon u mali glazbeni instrument. Takvih je aplikacija danas na tržištu toliko da se može zamijeniti svaki član pravog orkestra; neke su od njih ‘Pro Keys’ i ‘Guitar Lab’, uglavnom raspoložive za uporabu na iPadu. U prosjeku stoje nekoliko dolara, ali mnogo ih je i besplatnih. Ako se korisnik teže odlučuje za instrument, uvijek može zavoljeti sintesajzer. ‘Synth’ je aplikacija koja omogućuje polifono kombiniranje mnogo melodija s više od 40 instrumenata koje se može snimati i ugađati po volji.
Malo je drukčija aplikacija ‘Nodebeat’. Ubraja se u skupinu aplikacija koje ne pretvaraju sučelje u glazbeni instrument, nego transformiraju iPad u minijaturni glazbeni generator s pomoću kojeg se mogu proizvesti originalne ambijentalne melodije. Slična je aplikacija megapopularni ‘Bloom’ koju je razvio pionir ambijentalne glazbe Brian Eno. Riječ je o aplikaciji za iOS koja je dijelom instrument, dijelom skladba, dijelom malo umjetničko djelo. Tapkajući prstima po zaslonu, korisnik stvara elaborirane uzorke i jedinstvene kombinacije melodija. Chordion izgleda malo drukčije, ali radi na sličnom načelu. Izdvaja ga dizajn jer omogućuje lako sviranje s dvije ruke i jednostavno sviranje akorda jednim prstom. Sve se, naravno, može ukrasiti specijalnim efektima. Ako svirka na iPadu nije po volji, glazbenik može posegnuti za visokom tehnologijom i mnogo drugih futurističkih instrumenata: eigenharpom, električnom violinom ili tenori-onom. Jedan od takvih instrumenata, koji uopće ne nalikuje na nešto što proizvodi glazbu jest ‘beat bearing’, koji izgleda kao rešetka s kuglicama. Izumitelj tog instrumenta ne proizvodi ga, nego je ljudima javno ponudio nacrte da ga sagrade sami sebi. Gomila sličnih instrumenata izgleda kao spoj visoke tehnologije i dječjih igračaka. Međutim, kad im se pruži prilika, nadahnut će i najveće skeptike.
Visoka tehnologija ne služi samo za sviranje nego i revolucionira način na koji se uči glazba. Na institutu Georgia Tech inženjeri su razvili posebnu rukavicu koja pomaže učenju sviranja pjesama vibrirajući s pomoću ugrađene baterije. Poenta je u tome da potiče mišićnu memoriju u prstima u dlanovima uz glazbu. Rukavica ima bežičnu vezu s računalom koje šalje signale u nju. Rukavica, kažu ljudi koji stoje iza projekta, učenicima omogućuje da doslovno osjete svaku notu u skladbi. Prva istraživanja navodno pokazuju da visokotehnološka metoda daje rezultate te da učenici mnogo brže svladavaju osnovne pjesme. Da bi stvorio ritam, čovjeku uz malo talenta treba samo malo mašte i sluha. Ako su ti preduvjeti zadovoljeni, dobra glazba može se naći u različitim oblicima. Skepticima samo treba poručiti: ni violine nije bilo oduvijek. Tko zna na kakve je zapreke u lokalnom orkestru naišao njezin izumitelj Andrea Amati. A sada pustite mašti na volju i u nove glazbene pobjede…