U posljednje se vrijeme vode brojne rasprave o tome čemu bi djecu trebalo učiti u školama. Ovog je mjeseca Ujedinjeno Kraljevstvo najavilo uvođenje predmeta ‘Cyber sigurnost‘ u školske kurikulume, pokušavajući time zakrpati nedostatak uključenosti obrazovanja na tom području.
U SAD-u se ta tema zanemaruje i o njoj se do sad pretjerano nije raspravljalo, ali vrijeme je da se stvari na tom polju promijene.
Društveni mediji nezanemariv su aspekt suvremene svakodnevice. Nema smisla da se u 2014. godini podučava krasopis, kad većina učenika brže tipka po mobilnim uređajima nego što piše. Moramo ih podučavati vještinama potrebnima za interakciju u svijetu u kojem oni funkcioniraju, što znači da ih moramo informirati o tome kako društveni mediji funkcioniraju i kako mogu utjecati na njihovu sadašnjost i budućnost. Generacijski jaz između profesora koji su odrasli prije nego su smartphonei postojali i učenika koji su s njima odrasli, zasad ima jasne posljedice.
Posljednje statistike pokazuju da je na društvenim mrežama prisutno čak 83 posto američkih tinejdžera, u rasponu godina od 14 do 18.
90 posto njih se na društvenim mrežama služi vlastitim imenom i prezimenom te stvarnim fotografijama, a 20 posto njih na društvenim mrežama dijeli i svoj broj mobitela. To njihove podatke čini dostupnima – gotovo bilo kome.
Dannis Kelly, predsjednik predstavničke udruge United Educator iz San Francisca, objašnjava kako su nastavnici i profesori ionako pretrpani poslom. Svjesni su važnosti i implikacija društvenih medija, ali jednako su im bitne i druge stvari. – Svi učenici bi trebali znati plivati, ali je li na školama da ih tomu uče? – pita se on.
Pa, zapravo, trebalo bi. Ako djeca žive i idu u škole u mjestima i gradovima gdje će im plivanje biti potrebno, onda bi ih škole trebale naučiti plivati. U Australiji, gdje 75 posto stanovništva živi uz ocean, plivanje je sastavni dio kurikuluma. Isto tako, društveni mediji su sastavni dio života učenika - profesori bi to trebali vidjeti kao priliku, a ne kao teret.
Neke su organizacije odlučile na tu temu podučavati na svoju ruku. Primjerice, grupa volontera iz Fordham Law School nedavno je počela djecu u sedmom razredu podučavati o online privatnosti. Jedna od volontera, Nichole Gagnon, objasnila je zašto:
- Mnogi tinejdžeri vjeruju da je, budući da komuniciraju putem osobnih mobilnih uređaja, njihova privatnost sigurna. Uz predavanja su ubrzo shvatili da ništa što je javno ne može istovremeno biti privatno.
Taj trend bi se, međutim, s izvanškolskih programa trebao preseliti u kurikulume. Osim o privatnosti osobnih podataka i sigurnom korištenju interneta, djeca bi, pokazuju posljednji trendovi, trebala učiti i o tome kako iskoristiti društvene medije u poslovne svrhe. Analize su pokazale velik porast kompanija koje traže zaposlenike sa specifičnim znanjima o društvenim medijima. Indeed.com stranica za traženje posla došla je do rezultata da je broj poslova koji zahtijevaju specifična znanja o Instagramu narastao za čak 644 posto od 2012. godine. Kad je riječ o Twitteru, broj je narastao za 44 posto.
Online reputacija
Budući da učenici većinom svoje živote istodobno proživljavaju i online, možemo uočiti loše strane pretjeranog dijeljenja informacija na društvenim mrežama, a sami korisnici imaju jako malo kontrole nad svojom online ‘slikom‘. Ako netko kaže nešto negativno o nekoj osobi online, to u perspektivi može narušiti budućnost te osobe. Istovremeno, ta ista stvar pomaže pojedincima da se prikažu u najboljem svjetlu. Učenici bi trebali znati da je ono što objave na internetu, dobro ili loše, javno i dostupno.
Privatnost
Velik broj učenika ili je potpuno prešao u fazu u kojoj je utjecaj vršnjaka jači od utjecaja roditelja ili je na početku tog procesa. Budući da takve grupe eksperimentiraju na razne načine kako bi dokazale svoji odraslost, njihova interakcija na društvenim mrežama prikazuje brojna ‘neprilična‘ ponašanja. Stoga je ključno podučiti ih kako gledati na postavke o sigurnosti i stvarne implikacije primjerice, čestih check-inova i tagiranja te kako održati vlastitu online ‘sliku‘ primjerenom nekim kriterijima, standardima ili normama.
Korist
Učenicima je potrebno objasniti koje su prednosti društvenih medija. Treba ih ohrabriti da se s učenicima iz razreda povežu i ostanu u kontaktu čak i kad više ne budu u istoj školi. Ako ih zanimaju iste stvari, mogu i na taj način ostati povezani. Mnoštvo je pozitivnih aspekata društvenih medija, kao i mogućnosti koje nude.
Ono što je sigurno jest da će društveni mediji ne idu nikamo i što dulje odgađamo podučavanje o njima povećavamo godine zaostatka.