Pišu: Višnja Starešina i Miodrag Šajatović
Iza izraelskog veleposlanika u Hrvatskoj Garyja Korena prva je godina mandata. Iskusni profesionalni diplomat prije dolaska u Hrvatsku bio je veleposlanik u Litvi i Latviji, Češkoj i Rusiji. Jedan od prioriteta njegova mandata u Hrvatskoj je i jačanje izraelsko-hrvatske poslovne suradnje.
Dok smo pripremali razgovor o pozitivnim razvojnim i obrambeno-sigurnosnim iskustvima Izraela, koja bi mogla biti primjenjiva i u Hrvatskoj, objavljeni su novi podaci o europskoj i hrvatskoj demografskoj statistici, koja je za Europu problematična, a za Hrvatsku porazna jer otvara pitanje opstanka. Izrael s današnjih više od devet milijuna stanovnika na teritoriju triput manjem od Hrvatske takvih problema nema.
U posljednjih dvadeset godina stanovništvo Izraela gotovo se udvostručilo. Kako ste to postigli?
– Stopa nataliteta u Izraelu je 3,1 posto, najviša među državama članicama OECD-a, čiji je prosjek 1,6 posto. Zašto? U tradicionalnim dijelovima našeg društva, bilo da je riječ o izraelskim Arapima bilo ortodoksnim Židovima, obitelji imaju u prosjeku šestero djece. No i u sekularnim izraelskim obiteljima uobičajeno je imati troje djece.
Kako to postižemo? Nema tu nekih posebnih mjera, ne uči nas država kako praviti djecu. Važno je stanje duha. Postoje neki poluznanstveni pokazatelji, poput mjerenja indeksa sreće stanovništva. U tim istraživanjima, teškoćama i terorističkim opasnostima unatoč, Izrael je uvijek u svjetskom vrhu. Možda je tu rješenje. Morate učiniti nešto da budete sretni sa svojim životom.
Koliko pozitivnom demografskom trendu pridonosi doseljavanje Židova iz dijaspore?
– Alija (doseljavanje Židova iz dijaspore u Izrael) je drugi element koji pridonosi pozitivnoj demografiji. Od uspostave države Izrael 1948. godine u Izrael se doselilo više od tri milijuna Židova. Lani se doselilo gotovo 75 tisuća ljudi. Dakako da je broj useljenika nešto veći zbog rata u Ukrajini, ali i prije toga među useljenicima su većinu činili Židovi iz država bivšeg Sovjetskog Saveza. Uz njih tu su i useljenici iz drugih europskih zemalja, Sjeverne Amerike, Azije, Afrike…
Kako Izrael održava veze sa svojom dijasporom u razvijenim zapadnim zemljama, sa Židovima koji ne razmišljaju o preseljenju u Izrael?
– I ondje Židovska agencija ima svoje izaslanike koji rade u zajednicama, primjerice u Philadelphiji, Los Angelesu, Torontu, Vancouveru i europskim gradovima. Održavaju stalne kontakte o investiranju u Izraelu, o biznisu s Izraelom kao i o političkoj potpori Izraelu. To su snažne zajednice, među njima su ljudi uspješni u svojim profesijama, ali i u državnoj administraciji, ministri, senatori… Oni su prije svega državljani svojih zemalja, Amerikanci, Kanađani, ili što već, ali također razmišljaju o Izraelu više od nekih drugih. Naš je izazov i cilj održavati te odnose prisnim i toplim.
Koja je uloga države Izrael u toj rastućoj ekonomiji?
– Izraelska ekonomija bila je zasnovana na izvozu poljoprivrednih proizvoda, imali smo tekstilne tvornice, stvari zaista daleke od visoke tehnologije. Taj se segment počeo razvijati i zaista postao prioritet kada su s jedne strane poslovni ljudi, a s druge vlada zaključili da je to budućnost, da se Izrael ne može nastaviti natjecati na stranim tržištima s narančama. Naš visokotehnološki razvoj započeo je iz sigurnosne potrebe, jer moramo razvijati svoju obrambenu industriju.
Zaključili smo da se ne možemo oslanjati isključivo na podršku svojih zapadnih saveznika, da moramo biti u stanju osloniti se na sebe. Kao rezultat, danas imamo Iron Dome, razvijamo sustav Iron Laser, mnoge članice NATO-a kupuju izraelsku vojnu tehnologiju. Sve to je imalo i vrlo pozitivan učinak na civilnu ekonomiju. Posljednjih desetljeća radimo na razvoju umjetne inteligencije i relevantnih medicinskih inovativnih tehnologija. Baš su ovih dana izraelski znanstvenici proizveli model umjetnog embrija.
Možda zbog socijalističkog nasljeđa, u Hrvatskoj su vrlo prisutna ekonomska razmišljanja da uopće nema potrebe za državnim planiranjem i bilo kakvom ulogom države u ekonomiji. Kakva je uloga države u ekonomiji u Izraelu?
– I mi imamo nasljeđe socijalizma. Također imamo tradicionalno jaku organizaciju poslodavaca, kao i jake sindikate. No u posljednja dva desetljeća, koja god da je stranka na vlasti, nema supstancijalne razlike u prioritetima koji se moraju poštovati. Postoji konsenzus o tome da je Izrael liberalna demokracija u kojoj je privatno poduzetništvo primarno važno, a posao je države da stvara okružje za poslovanje i da daje poticaje za prioritete.
Recimo da kaže: sada trebamo više istraživanja iz područja umjetne inteligencije, a kako bismo to postigli poticat ćemo takve projekte: pokrit ćemo im troškove infrastrukture, ako otvorite tvrtke u Galileji ili Negevu dobit ćete smanjenje poreza. Slično postupamo i kod međunarodnih suradnji, ako želimo da u Izrael dođu Intel, Google ili Apple. Dosad smo tako ostvarili suradnju s oko 250 najvećih svjetskih korporacija. Također smo osnovali Upravu za inovacije. Zapošljava svega petnaestak-dvadesetak ljudi. Oni u suradnji sa znanstvenom zajednicom, inženjerima i poslovnom zajednicom pripremaju planove. Vlada ih samo treba autorizirati i financirati. I to funkcionira.
Koliko su ulaganja u istraživanja pridonijela izraelskom ekonomskom rastu?
– Kad sam kao veleposlanik došao u Hrvatsku, pitao sam koliko Hrvatska investira u istraživanja i razvoj. I dobio sam odgovor da je to 1,27 posto BDP-a. U Izraelu u istraživanja i razvoj ulažemo 5,1 posto BDP-a i u tome smo na prvome mjestu među državama OECD-a. Ne kažem da je to jedini način, ali to vlada može učiniti da bismo bili konkurentni.
U Hrvatskoj, kao u velikom broju europskih zemalja, ulaganje u obrambeni sektor često se promatra kao državni trošak. Kako je to u Izraelu?
– Baš sam ovih dana provjeravao podatke: vrijednost je godišnjeg izvoza izraelskog obrambenog sektora 12,5 milijardi dolara. Bio bih jako sretan da toliki novac možemo zaraditi na narančama, ali moramo državu učiniti održivom. To se vjerojatno ne može izravno preslikati na Hrvatsku i druge zemlje.
No i vi ste imali i još imate neke kompanije u obrambenom sektoru sa zanimljivom proizvodnjom, imate izvrsne inženjere, i dalje jake fakultete strojarstva i elektrotehnike, dakle imate ljudske potencijale, što je ključno. Možda to ne zvuči najugodnije, jer u ratovima ljudi umiru, ali oni stvaraju i poslovne prilike. I mi ćemo, izgledno je, nastaviti tim putom koji nam zadaje izazovno bliskoistočno okružje u kojem živimo.
Postoji li interes izraelskog obrambenog sektora za poslovnu suradnju s hrvatskim tvrtkama?
– Postoji i bili bismo jako sretni da se ta suradnja ostvari. Imamo mnogo takvih suradnji u srednjoj i istočnoj Europi.
Što bi zanimalo izraelske poslovne ljude u Hrvatskoj, koja vrsta suradnje?
– Zanima ih svaki oblik suradnje. Ali, iskreno, pomalo sam zabrinut. U Hrvatskoj je mnogo više birokratskih zapreka nego što uopće možete zamisliti. Ne znam koje je rješenje, mi na to ne možemo utjecati, ali ljudi se nadaju nekoj novoj regulaciji koja bi život i rad investitora u Hrvatskoj pojednostavnila i olakšala.
Cijeli intervju pročitajte u digitalnom i tiskanom izdanju Lidera.