Maslinici tvrtke Stancija St. Antonio nalaze se na području južnog Vodnjana, na nadmorskoj visini od 60 do 80 metara. Od dvjesto godina starih stabala, koja su zatečena 2008. pri pokretanju tvrtke, dobivena je većina od sedam tisuća stabala maslina autohtonih sorata na području na kojem su još u rimsko doba bili upisani maslinici.
Stancija St. Antonio godišnje ubere stotinjak tona maslina od kojih proizvede oko 15 tona ulja, no s obzirom na to da direktor i član Uprave Marijan Marjanović teži punom urodu, količina ulja brenda San Antonio s godinama će se povećavati. Očekuje da će u punom rodu imati 40 tona ekološkog ekstradjevičanskoga maslinova ulja najviše kvalitete koje, inače, svoje mjesto već ima na tržištima svih zemalja Europske unije, Švicarske, Sjedinjenih Američkih Država, Rusije i Japana.
Ulje je glavno, ali ima još
Uljara je otvorena 2014. nakon što Marjanović nije mogao pronaći nikoga tko bi ga pratio u nastojanjima i želji da stvori visokokvalitetan proizvod. Naime, zahtijevao je preradu u roku od nekoliko sati nakon berbe, nadzor proizvodnje i jamstvo za ekološku preradu s ispiranjem proizvodnog sustava od tuđeg ulja te da neće biti štete na ulju pri proizvodnji. No to nitko nije mogao ispuniti, zato je odlučio uložiti u gradnju i opremanje uljare.
– Shvatio sam da prema tim načelima možemo raditi, uključujući ispiranje sustava od ulja, i za druge maslinare te im dati izvrsna ulja. Zbog toga nam dolaze maslinari ne samo iz okolice Vodnjana nego i iz cijele Istre i s Kvarnera. Sve je počelo kad je moj otac Milenko Marjanović odlučio proizvoditi organsko povrće za svoju obitelj i prodaju. Već na početku privuklo ga je maslinarstvo te se odlučio baviti isključivo njime. Obiteljska tvrtka osnovana je vlastitim novcem, poslije se razvijala djelomično zahvaljujući bankovnim zajmovima i kreditima, a dijelom potporama fondova Europske unije.
U tvrtki moja supruga Marina Božac Marjanović radi na poslovima prodaje i marketinga, a otac kao vlasnik ima savjetodavnu funkciju kad to zatreba. Proizvodimo četiri monosortna ekstradjevičanska maslinova ulja s međunarodno priznatim ekocertifikatom: karbonacu, leccino, bužu žensku vodnjansku i istarsku bjelicu, zatim jedan blend raznih sorata, slatko-kiselu salatu agrodolce od paprike roge u blagom i pikantnom izdanju s dodatkom čilija, marmeladu od kreke (šljive) te šalšu od rajčice bez dodataka. Turisti mogu razgledati proizvodni pogon i skladište ulja te kušati sve proizvode brenda San Antonio. Nudimo im i degustacije u istarskom kažunu, okruglim kućicama od suhozida sa stožastim krovovima, što je svakako jedinstven doživljaj – opisuje Marjanović.
Svaka maslina ima osobnost
U maslinicima raste desetak različitih sorata maslina pa uz već navedene karbonacu, leccino, bužu žensku vodnjansku i istarsku bjelicu Stancija St. Antonio ima rosignolu, leccio di corno, pendolino, čempresino i druge. Marjanović je odlučio uzgajati četiri monosorte koje se jako razlikuju prema gorčini, okusu, mirisu i intenzitetu maslinova ulja, a ostale upotrebljava za blend Mix San Antonio. Ne proizvodi više monosortnih ulja zato što je uvjeren da ne postoji velika razlika između ostalih sorata koje ima.
– Razlika je također u vremenu berbe. Rana berba obavlja se za monosorte koje beremo ručno pa u jednom danu u uljaru pristigne oko 500 kilograma maslina za samo osam do dvanaest kilograma ulja na sto kilograma maslina. Berba za blend Mix San Antonio je kasnije, kad se postigne najbolja zrelost masline. Tada su one pola zelene, pola crne. U danu ih strojno uberemo od pet do šest tona, dobijemo od 12 do 25 kilograma ulja na 100 kilograma maslina.
Repromaterijal i ambalažu kupujemo od domaćih proizvođača: svu kartonsku ambalažu, servisiranje strojeva i vozila povjeravamo hrvatskim tvrtkama. Surađujemo s domaćim tvrtkama koje proizvode sredstva za zaštitu bilja, zajedno ulazimo u inovacije, testiramo patente i stvaramo nove proizvode za ekološku zaštitu od štetnika i bolesti masline. Budući da u Hrvatskoj ne postoji proizvodnja strojeva specijaliziranih za maslinarstvo, moramo ih uvoziti, a uvozimo i dio staklene ambalaže. Pri tome je žalosno što se u Hrvatskoj, koja proizvodi vrhunska maslinova ulja, takva ulja izvoze, a uvoze se loša, nekvalitetna i nekontrolirana maslinova ulja koja često nisu za ljudsku upotrebu i prodaju se po neznatno nižim cijenama od onih visokokvalitetnih – iznosi Marjanović.
Začetnici trendova
Dodaje da je St. Antonio začetnik trendova jer kupci u Hrvatskoj tek odnedavno pojačano traže proizvode s ekocertifikatom. Marjanović se od početka odlučio za ekološku proizvodnju i uvođenje noviteta u maslinarstvo kao što je potpuna ekološka prerada, način obrade i navodnjavanja maslinika. Za navodnjavanje već četrnaest godina uspješno upotrebljava sustav ‘kap po kap‘ jer ga smatra najboljim za način uzgoja maslina i teren. Kaže da se takvim zalijevanjem stvara lijevak do šezdeset centimetara, pa maslina može uzimati vodu iz dubine i bolje se ukorijeniti.
– Ekologija je moja velika ljubav, zato se primjena ekološkog zaokruženog ciklusa bez otpada nametnula sama po sebi. U proizvodnji iz komine izvlačimo košticu koju upotrebljavamo kao pelet za grijanje, a višak prodajemo. Kominu deponiramo na tri godine, s pomoću algi potičemo bržu fermentaciju i tako dobijemo visokokvalitetni humus. Vegetativnu i tehničku vodu vraćamo u proizvodnju koštice jer komina treba biti rjeđa da bi se koštica lakše odvojila. Ekološkom preradom nismo uštedjeli, ali mineralna gnojiva ne kupujemo jer sve hranjive sastojke dobivamo od komine.
Istaknuo bih i filtraciju ulja odmah nakon prerade, što produljuje rok trajanja ulja i do dvije godine, čuva se kvaliteta i ne gube se organoleptička svojstva. Malo maslinara u Hrvatskoj filtrira ulja, a mi to radimo od 2010., kad je to bila tabu-tema u maslinarskim krugovima. Danas, osim što filtriramo za sebe, nudimo to kao uslugu svim maslinarima koji u našoj uljari prerađuju ulja. Od 2009. postavili smo trend da se rade izbalansirana maslinova ulja pa, ako je ulje pikantno, onda i miriše intenzivno i ima gorčinu, ništa ne ‘strši‘. Blago ulje ima blagu aromu, blag miris i slabo izraženu gorčinu. To je trend posljednjih nekoliko godina, a mi već trinaest godina proizvodimo izbalansirana i zaokružena maslinova ulja – naglašava Marjanović.
Skok prihoda
Kao najlošiju godinu do sada Marjanović smatra 2015., kad je zbog lošeg vremena urod bio slab te su imali malo ulja. Borili su se i jedva preživjeli tu godinu, ali, prema njegovu mišljenju, izišli su jači. Lani je uveo novu tehnologiju u uljaru i uvidio da može jednostavnije i lakše proizvoditi te dobivati bolje rezultate.
– Mala smo tvrtka, zato na mnogo toga moramo paziti. Na tržište smo se probili postupno zato što proboj treba pratiti razvoj maslinika. Uzalud je probijati se, nuditi ulje velikim trgovačkim lancima ako nemate količinu. Prodajemo isključivo svoje maslinovo ulje, ne otkupljujemo masline i ulje. Ne dolazi u obzir da pod svojom etiketom prodajemo strana ili bilo koja druga maslinova ulja – odlučan je Marjanović.
Prihodi su lani dostigli 491.881 euro, a 2021. godine 240.452 eura. Toliki lanjski skok Marjanović objašnjava preradom koja je bila iznimna zbog obilnog uroda te je obavljena u punom kapacitetu, čemu je pridonijelo svakako i osuvremenjenje pogona. Kad je pretprošle godine pao snijeg u travnju, mnogim su maslinarima uništeni nasadi, no Marjanović je na vrijeme prepoznao problem, pripremio se odmah nakon snijega, odradio nekoliko tretmana boosterima, zbog čega su masline imale očekivani urod i prinos. Budući su 2021. imali mnogo svog ulja, to mu je 2022. omogućilo da prodaje ulje po punoj cijeni, bez popusta. Dobit je te godine također narasla na 112.680 eura jer je tvrtka s istim ljudima te gotovo jednakim troškovima odradila preradu s punim kapacitetom za razliku od 2021.
Inflacija? Ništa novo!
Ocjenjuje da će Stancija St. Antonio i ove godine prodati ulje do nove berbe jer je na skladištu manje od deset posto proizvedenog ulja, ušli su na nova tržišta, pronašli nove partnere i trgovačke lance za plasman proizvoda. Stoga poslovanje u ovoj godini ide planirano, prerada tek slijedi, zato za to ne može napraviti ozbiljan obračun, ali Marjanović očekuje sezonu s 80 posto intenziteta prerade. Zahvaljujući tomu što na njihovu području nije palo mnogo tuče, nada se zadovoljavajućoj maslinarskoj godini.
– U vrijeme korone prodavali smo više nego prijašnjih godina u istom razdoblju zato što su se ljudi počeli okretati domaćim i zdravim proizvodima, u što se ubraja maslinovo ulje. Nismo stali ni s jednim poslom. Maslinarstvo je posao koji se obavlja na otvorenome, tu nema rada od kuće. Tada je je jače proradila naša internetska trgovina, što traje i dalje. Inflacija pak nije ništa novo. Treba se znati nositi s njom, ovo sada nije ništa strašno. Cijene smo dizali 2021., ali samo za blend ulja Mix San Antonio, koji je kupcima cjenovno najprihvatljiviji.
Naša monosortna ulja već deset godina imaju istu cijenu. Drugi su povećavali cijene dva ili tri puta pa su im sada skladišta puna neprodanog ulja. Kriza će se vjerojatno produbiti, ne može ne utjecati na Hrvatsku, ali vjerojatno ćemo je prebroditi bez većih problema. Spriječili smo sve prijetnje u masliniku i uljari koje smo mogli spriječiti. Od vanjskih prijetnji može se dogoditi širenje rata ili nestabilne geopolitičke situacije, ali o tome ne razmišljam jer sam nemoćan. Ne želim se time opterećivati, nego razmišljam o tome kako napraviti vrhunski proizvod. U maslinarstvu treba gledati daleko u budućnost jer za sve procese treba mnogo vremena. Tako ćemo u idućih deset godina udeseterostručiti dobit i prodaju – jasan je Marjanović.
Korištenje poticaja
U razvoju tvrtke Marjanović se najviše oslanja na nove investicije, povlačenje novca iz EU-a, pronalaženje novih kupaca, uvođenje inovacija u berbu, preradu, ambalažu, pakiranje i dizajn. Ni deset godina od otvorenja uljare zamjenjuje tako sve strojeve novima, što je nekima čudno, kaže, jer kod nas isti strojevi rade i četrdeset godina. No svjestan je da su ulaganja nužna za razvoj i da su novi strojevi koji su vrhunac tehnologije potrebni za održavanje kvalitete i uspjeha. Zbog neizvjesnosti s cijenom električne energije odlučio je prijaviti se i za projekt solarne energane od 40 kW.
– Stalno se koristimo svim mogućim poticajima koje možemo povući: za najam zemljišta, obnovu suhozida, obradu zemljišta feromonskim lovkama, na prodana ulja, a iskoristili smo i poticaje za štetu prouzročenu koronakrizom. Upotrebljavamo i poticaje za ruralni razvoj pri podizanju nasada, rekonstrukciju i osuvremenjenje navodnjavanja, osuvremenjenje uljare, strojeva i alata. Iznosi su različiti, od nekoliko tisuća eura za analize i nekoliko desetaka tisuća eura za strojeve pa do nekoliko stotina tisuća eura za pogon – rekao je Marjanović.
Stancija St. Antonio ima pet zaposlenika, a prema potrebi uzima vanjske suradnike i sezonske radnike. Zaposlenika trenutačno ne nedostaje jer je tvrtka na petnaest minuta vožnje automobilom od Pule, koja je odličan izvor radne snage.