Na nedavnom ‘Svjetskom ekonomskom forumu‘, na kojem su se okupili svjetski moćnici, osim o lošim gospodarskim prognozama, mnogo govora bilo je o energetskoj tranziciji i zelenim ulaganjima, koja su svojedobno i inicirana upravo u Davosu. Financijskim modelima kojima će se razvijati projekti alternativnih izvora energije priklonile su se i nacionalne vlade i privatni sektor, najveći svjetski fondovi i banke. Centralne banke potiču kupnju zelenih i održivih obveznica, ali ekonomisti upozoravaju i na potencijalni rizik i moguće usporavanje trenda zbog prebrze energetske tranzicije koja izaziva gospodarske šokove, čemu već i svjedočimo.
Četrdeset milijuna eura obveznica
U Hrvatskoj su izdavanja zelenih i održivih vrijednosnica tek u povojima. Tek smo lani dobili prvu korporativnu zelenu obveznicu, koju je izdala tvrtka Mplus Grupa, odnosno Meritus ulaganja, koja je alocirala obveznice u iznosu od 40 milijuna eura, odnosno 300 milijuna kuna, čime se kompanija obvezala smanjiti svoje ugljične emisije za 25 posto te povećati zastupljenost žena u upravljačkim timovima na 51 posto. Nominalni iznos jedne obveznice iznosio je sto tisuća eura, s prinosom od 4,25 posto, s time da će se, ne ispuni li tvrtka zadane ciljeve održivosti, ulagačima uz kamatu od 4,25 posto isplatiti dodatnih 0,75 postotnih poena.
– Procjenjujemo da je hrvatsko tržište kapitala spremno za jedno osuvremenjeno izdanje obveznice pokazala se ispravnom. Prepoznali smo rastuću potrebu ulagača za inovativnim proizvodima na tržištima kapitala te odgovorili na njihove potrebe za ulaganjem koje neće biti samo profitabilno već će donijeti i pozitivne učinke poslovanja na zajednicu u kojoj izdavatelj djeluje. Osobito sam zadovoljan činjenicom da su nam u izdanju strateški partneri bili Erste&Steiermärkische Bank i Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD), a i ostali ulagači u obveznicu redom su ugledni institucionalni investitori, među kojima je niz osiguravatelja i investicijskih fondova. Kao i drugi vrijednosni papiri u izdanju Mplusa, ta je obveznica uvrštena na službeno tržište Zagrebačke burze – istaknuo je predsjednik Uprave Mplusa Darko Horvat.
Pri izdavanju zelene obveznice kompanija nije imala nikakve koristi od vrste izdavanja u kontekstu premiuma (greenium) na rizik.
– Bili smo vrednovani na isti način kao i za izdavanje drugih obveznica, uzimajući u obzir i rizik vezan uz neispunjavanje ciljeva te dodatno izvještavanje. Međutim, naša zajednička odluka bila je jasna: moramo djelovati odmah. Stoga naša obveznica i nije usporediva s globalnim izdanjima – objašnjava Horvat.
Ambiciozna regulativa
Bilo je očekivano da će primjer Mplusa slijediti još neke hrvatske velike kompanije, posebice iz energetskog sektora, međutim, u međuvremenu su odustale. Horvat kaže da u Hrvatskoj ne postoje konkretne zapreke takvom modelu te da je potrebno samo malo odlučnosti kompanija da se upuste u takav oblik financiranja koji sa sobom nosi i odgovornost prema društvu.
– Nas je u trenutku kad smo izdavali uvelike motivirao utjecaj klimatskih promjena na društvo. Mi smo otvorili put, regulator sada ima iskustvo s našom obveznicom, uvjeren sam da ima još kompanija u Hrvatskoj koje bi mogle preuzeti dodatnu korporativnu odgovornost i pokazati transparentnost u poslovanju – dodaje Horvat.
Zbog tog izdanja obveznica i prijašnjih aktivnosti na tržištu kapitala Mplus je 2022. nagrađen godišnjom nagradom Zagrebačke burze za najveći doprinos razvoju tržišta kapitala.
S obzirom na raširenu praksu greenwashinga u kojoj se termini ‘zeleno‘ i ‘održivo‘ zloupotrebljavaju za promicanje proizvoda i ulaganja bez jasnih kriterija i pokrića, EU je uveo reda uvodeći ambicioznu regulativu o održivosti. Mirna Marović, direktorica VentureXchangea i predsjednica Hrvatske private equity i venture capital asocijacije (CVCA), ističe da je jedna od najvažnijih uredbi za uvođenje reda i sprječavanje greenwashinga Uredba (EU) 2019/2088 o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (SFDR). S obzirom na to da je puna primjena nastupila stupanjem na snagu regulatornih tehničkih standarda (RTS) početkom ove godine, dodaje, još nemamo detaljne statistike o iznosima ulaganja u održive financijske proizvode.
U povojima
Na razini EU kompanija Morningstar procjenjuje da je udio održivih investicijskih fondova premašio 53 posto u na kraju trećega kvartala 2022. godine. Istraživanja također pokazuju da su dugoročni prinosi na održiva ulaganja viši u odnosu na ona tradicionalna.
– Jedan od razloga je taj što su kompanije koje integriraju održivost u svoju poslovnu strategiju najčešće vodeće u svom sektoru, a često je održivost izvor konkurentske prednosti koju nije lagano kopirati. No kratkoročni prinosi mogu varirati zbog toga što je većina portfelja investicijskih fondova koji promiču održivost i održiva ulaganja imala premali udio u sektoru energije, a veliki u sektoru tehnologije. Tako su održiva ulaganja ostvarila lošiji povrat u 2022. u odnosu na ostale strategije ulaganja. Prošla je godina bila izazovna za investicijske fondove, a većina klasa imovine i sektora ostvarila je negativan povrat, uz iznimku energetskog sektora. Statistika ulaganja u zadnjih pet godina pokazuje da su povrati na održiva ulaganja neznatno viši od ostalih ulaganja – nabraja Marović, dodajući da u tom segmentu još ne postoje statistike samo za Hrvatsku, što bi se u ovoj godini trebalo promijeniti s obzirom na obvezu izvještavanja.
Za pojedinačnog ulagača s relativno malom ušteđevinom, dodaje, najjednostavnija opcija je ulaganje u investicijske fondove (UCTIS, ETF), a investicijski savjetnici dužni su prikupiti mišljenje o preferencijama pojedinačnih ulagača vezano uz održivost, uz prethodno objašnjenje. Stoga je pojedinačnim ulagačima moguće odabrati žele li održiva ulaganja te čak i specificirati pojedinačne okolišne ili društvene ciljeve i usklađenost s taksonomijom.
– Opcija je svakako i ulaganje u pojedinačne dionice, no naše relativno nelikvidno tržište ne nagrađuje dovoljno vodeće kompanije u održivosti. Naime, među izdavateljima vrijednosnica na ZSE-u samo je njih 42 posto objavilo pojedinačno izvješće, a objavljenja izviješća zaostaju u primjeni standarda izvješćivanja. Samo 19 izdavatelja objavilo je svoja nefinancijska izvješća u skladu sa standardima GRI-ja, a samo ih je 15 uključilo i obvezni indeks sadržaja – ističe Marović, zaključujući da u praksi na hrvatskom tržištu nema još dovoljno opcija za održiva ulaganja te da je održivost na hrvatskom tržištu kapitala još uvijek u ranoj fazi razvoja.
Još dva primjera
Osvrnula se i na istaknuti primjer Mplus Grupe, koja je svoju zelenu vrijednosnicu izdala potkraj srpnja 2022., a do danas nije bilo trgovine.
– Činjenica da nema trgovine održivom obveznicom je općeniti problem našega relativno nelikvidnog tržišta, a to je šteta jer svi ulagači u primarnoj emisiji imaju strategiju buy and hold – napominje Marović.
Navela je i još dva izdanja obveznica hrvatskih izdavatelja s karakteristikama održivosti: RBA Hrvatska je u sklopu okvira izdavanja obveznica o održivosti u privatnom plasmanu u listopadu 2022. izdala 200 milijuna eura, a najveći ulagači su međunarodne financijske institucije EBRD i IFC. RBA Hrvatska će sredstva prikupljena tim izdanjem upotrijebiti za održive kredite koje njezini klijenti mogu prikupiti pod uvjetom da su usmjereni ka jednom od osam okolišnih ili dva društvena cilja. Prije dvije godine Erste Banka Hrvatska izdala je 400 milijuna eura MREL obveznica, uvrštenih na Bečku burzu, koje nisu bile održive, ali jedan od ciljeva je korištenje prikupljenih sredstva za kredite posvećene okolišnim ciljevima održivosti (zelena gradnja). I u Erste izdanju obveznica EBRD i IFC su dva pojedinačno najveća ulagača.
Nikolina Markota Vukić, predsjednica Instituta za društveno odgovorno poslovanje (IDOP), ističe da je atraktivnost zelenih ulaganja izrazito porasla u svim zemljama Europske unije s novim proračunskim razdobljem nakon što se Zelenim planom Europa obvezala da do 2050. postane prvi klimatski neutralan kontinent. Svaka država članica ima ulogu u ostvarenju ciljeva toga plana i stoga je važno, kaže Markota Vukić, da Hrvatska donese odgovarajuće mjere javnih i privatnih ulaganja koje će pridonijeti tranziciji Hrvatske u klimatski neutralno i kružno gospodarstvo.
– Za to će biti potrebne nove zakonodavne mjere i gospodarski poticaji, usklađivanje obrazovanja s budućim potrebama tržišta rada, kao i sustav dokvalificiranja. Ako se u Hrvatskoj ne postave provedivi zakonodavni propisi i ne postave jasne mjere zelenih ulaganja, postoji mogućnost da dobivena europska sredstva neće biti iskorištena – objašnjava Markota Vukić.
Koristi za izdavatelje
Njezina kolegica iz IDOP-a Stella Hrvatin ističe da su trenutačno najatraktivniji model ulaganja zelene obveznice, koje na svim tržištima čine najveći udio u ulaganjima, oko 50 posto. Slijede društvene i održive obveznice pa tek onda proizvodi temeljeni na performansama. Najmanje se ulaže u tranizicijske obveznice, koje su i najnoviji proizvod na tržištu.
Hrvatin smatra da je jedna od najvećih prepreka za veća ulaganja u takve obveznice činjenica da ne postoji univerzalno prihvaćen regulatorni okvir koji bi standardizirao postupak izdavanja i svu potrebnu dokumentaciju.
– U sklopu plana za održive financije, a kako bi unificirala proizvode na tržištu, Europska unija radi na stvaranju novoga zakonodavnog okvira. Međutim, Komisija je dala prijedlog zakonodavnog okvira za zelenu obveznicu (EuGB) kojom će se moći financirati samo taksonomski prihvatljive djelatnosti, ali ne i za druge instrumente – objašnjava Hrvatin.
Izdavanje zelene obveznice očito je dugotrajan i zahtjevan proces koji zahtijeva mnogo interdisciplinarnog znanja iz financija i održivosti s obzirom na to da je područje vrlo široko.
– Ekonomske koristi za izdavatelja variraju ovisno o troškovima izdavanja, troškovima verifikacije te o ostvarenim rezultatima, koji često ovise o nizu eksternih čimbenika, na koje društva nemaju utjecaja – zaključuje Hrvatin.
Hrvatsko tržište još uvijek nedovoljno cijeni održivost pa je kamata održive obveznice trenutačno neznatno niža u odnosnu na tradicionalnu.
– Zasad ne možemo ni govoriti o greeniumu ili nižem prinosu s kojim se trži održiva obveznica u odnosnu na tradicionalnu – jer u slučaju prve i zasad jedine održive obveznice na ZSE-u trgovine nije ni bilo – zaključuje Markota Vukić. Nelikvidnost trgovine obveznica na ZSE-u općenito, a tako i jedine održive, očito je velika prepreka za razvoj tržišta.