Apple redovito barnumovski lansira nove generacije iPhonea. Sredinom rujna tako je predstavljena petnaesta generacija. Medijski cirkus ima i svoj financijski aspekt. Ove godine prodaja je bolja od očekivanja, što bi možda moglo vratiti kompaniju u plus nakon tri kvartala pada prihoda, što je najdulje razdoblje u zadnjih sedam godina.
Još bombastičniji bili su rezultati lansiranja Wegovyja, lijeka za mršavljenje danske farmaceutske kompanije Novo Nordisk, koji već ima odobrenje Europske agencije za lijekove. Nakon objave podataka o ispitivanju koji pokazuju da smanjuje rizik od srčanog i moždanog udara kod pacijenata za čak petinu, tržišna vrijednost kompanije naprosto je eksplodirala, nadmašila je ostatak danskoga gospodarstva i na dobrom je putu da postane najvrjednija tvrtka u čitavoj Europi.
No prije Wegovyja Novo Nordisk se tržišno poskliznuo s Ozempicom, lijekom za dijabetes koji se već počeo masovno upotrebljavati za mršavljenje. Proizvođač je, naime, zbog nekih neugodnih nuspojava suočen s valom tužbi. Ipak, čini se da će uspjeh s Wegovyjem pokriti sav gubitak i još donijeti ogroman profit.
I ta priča pokazuje da je lansiranje novog proizvoda među najzahtjevnijim procesima u biznisu. Kad se s globalne razine spustimo u hrvatske okvire, dolazimo do zaključka da se i tu ulaže velik novac (naravno, u kontekstima veličine kompanija i tržišta), a rizici su podjednaki. O 100 novih domaćih proizvoda i usluga u temi broja piše Goran Litvan.
Generacija baby boomera nema previše sreće. Odrasla je u vrijeme jednoga hladnog rata, stari u vrijeme drugoga. Jer, sve napetije tenzije između EU-a i Kine praktički su hladni rat digitalnoga stoljeća. Između dvaju ‘entiteta‘ iskri već godinama, iako je odnos javno zategnut od početka rata u Ukrajini i skakanja međuovisnih trgovinskih partnera u suprotstavljene blokove. Grmi s obje strane. Zadnji su izgovor za grmljavinu kineski subvencionirani električni automobili.
Unija je, naime, pokrenula antisubvencijsku istragu koja je, poručuju iz briselskih hodnika, nužna za zaštitu europskih radnih mjesta i opskrbnih lanaca. Tržište preplavljeno jeftinim kineskim vozilima sve to gasi. Kinesko ministarstvo trgovine tvrdi da je istraga ‘goli čin protekcionizma‘. I nije daleko od istine, jer istraga bi mogla rezultirati kaznenim carinama. I to baš u vrijeme skupe zelene tranzicije koju donekle podnošljivijom čine upravo jeftin(ij)a kineska vozila.
Posljednjih godina Europu ne krase pametni politički kapaciteti, ali otvoreni je trgovinski sukob s Kinom level up nesposobnosti i odsutnosti razmišljanja na staze dulje od mandata. Naravno da je tema ovisnosti o raznoj kineskoj robi/sirovinama/tehnologiji itekako dopuštena, štoviše, potrebna je, no razmišljanje koji trenutak dulje spašava vlastite građane od još malo siromaštva. Jer, posljedice po EU, već osakaćen pandemijskim zaključavanjem, ratom, lošim energetskim odlukama i inflacijom, natjerale su nekad bogate Nijemce da rade nekoliko poslova ne bi li spojili početak i kraj mjeseca. Kako je Nijemcima tako će biti i svima ostalima. O gospodarskom ratu piše Gordana Gelenčer.
Dizajner Boris Malešević odavno nije široj javnosti poznat samo po svojim dizajnerskim rješenjima, nego i po ulogama koje je imao u raznim političkim kampanjama. Smišljao je slogane, dizajnirao plakate, osmišljavao cijele kampanje. Danas će reći da mu je okosnica rada i ljubav ipak dizajn i da radi uglavnom dizajnerske projekte. Dosta i brendira, dodaje, upravo radi kampanju za Hrvatski olimpijski odbor, za promociju olimpizma i hrvatskih olimpijaca koji će nas predstavljati na Olimpijskim igrama u Parizu. Bavi se uglavnom, kaže, ‘civilnim poslom‘. Premda je nekada imao agenciju i zapošljavao 25 ljudi, danas je situacija drugačija. Radi sam, a ne samo da bira projekte na kojima će raditi, bira i klijente. O izborima, ali i nekim drugim temama, s Maleševićem je razgovarala Ksenija Puškarić.
Sredinom ovog mjeseca Središnja depozitarna agencija (SKDD) provela je korporativnu akciju prijenosa dionica Kokinih manjinskih dioničara na Vindijin račun. Manjem broju preostalih Kokinih malih dioničara, koji su punih 30 godina ustrajno i tvrdoglavo čuvali svoje vlasničke udjele u toj tvrtki, isplaćena je otpremnina u iznosu od 65,21 euro po dionici, čime je Vindija postala stopostotni vlasnik Koke.
Više od trećine od 1780 Kokinih malih dioničara iz vremena pretvorbe i privatizacije, u kojoj su ukupno stekli 38,8 posto udjela u tvrtki, svoje je dionice prodalo Vindiji vrlo brzo nakon što su ih stekli, a u sljedeća dva desetljeća to je učinila i većina ostalih. Posljednjih godina Vindija je Kokine dionice otkupljivala otprilike po cijeni koja je sada najustrajnijim malim dioničarima, koji su prvu dividendu dočekali tek prije dvije godine, isplaćena kao otpremnina. I tako se Koka pridružila podužoj listi hrvatskih tvrtki u kojima su mali dioničari ‘istrijebljeni‘. O istrebljenju malih dioničara za novi broj piše Manuela Tašler.
Ovotjedni Lider donosi i priču o kompaniji Bijuk HPC, te teme poput zelene tranzicije i varljivih statističkih podataka, a možete pogledati i kako je bilo na ovogodišnjoj konferenciji Dan velikih planova.