Moj prijatelj Saša i ja dvije smo godine razvijali projekt koji nam je puno značio i kako smo procijenili, bio bi to unosan poslovni pothvat.
U razradi projekta primijenili smo sve poznate alate planiranja, napravili SWOT analizu, najgori scenarij neuspjeha i procijenili da smo zreli za početak. Za mene osobno bio bi to samo još jedan posao i na to sam bila spremna, ali za Sašu taj je novi posao značio veliku promjenu: bio bi to potpuno novi put u njegovoj vrlo uspješnoj karijeri, morao bi napustiti dio svog starog posla i prepustiti ga nekom od njegovih zaposlenika. Za Sašu su promjene bile odista velike. Tako smo Saša i ja krenuli. Podijelili smo poslove. On će odrađivati stručni dio, a ću se posvetiti pronalaženju potencijalnih klijenata. Ja sam segmentirala tržište, odredila ciljnu skupinu, počela obilaziti tržište, interes je bio zadovoljavajući za početak i prva grupa polaznika je gotovo bila popunjena.
Odjednom su počeli problemi. Saša je počeo izostajati sa naših tjednih sastanaka, nije se javljao na telefon kad bih ga zvala što je ukazivalo da se nešto čudno događa. Kad smo konačno razgovarali, priznao mi je da njegovi zaposlenici ne žele sudjelovati u projektu jer im je to dodatni posao, obitelj se također žestoko pobunila i Saša je odlučio odustati. Uh, bilo mi je teško razdoblje. Osjećala sam se kao Sizif kojeg je sa vrha brijega poklopio najveći mogući kamen. Nakon dva mjeseca potpune tišine, eto opet Saše koji objavljuje da je spreman boriti se sa svim gore navedenim preprekama jer mu taj projekt puno znači i da nipošto neće dozvoliti da mu itko upravlja životom, pogotovo kad za to nema nikakvih realnih razloga. Smogla sam snage da ponovo pokrenem u sebi energiju koja je neophodna za svaki početak i krenula ponovo prikupiti polaznike. I već slutite kraj, Saša je opet odustao. Razlozi isti. Puno sam razmišljala zašto mu se događaju takve situacije u životu. Dva su zaključka:1. Bojao se uspjeha2. Znao je kako će reagirati njegova okolina koja očito nije sklona promjenama i zapravo je računao da će ga spriječiti. Super alibi za odustajanje.
Kako se netko može bojati uspjeha? Čudno vam je, tim više što cijela naša zapadnjačka poslovna filozofija priznaje samo i jedno uspjeh. Devedeset posto literature namijenjene osobnom razvoju daje rješenja kako savladati strah od neuspjeha, strah od uspjeha postoji samo na marginama naputaka i recepata koji vas savjetuju kako izaći na kraj s ovom čudnom i većini ljudi neshvatljivom pojavom.
Da se ljudi mogu bojati uspjeha, prva je, ranih sedamdesetih godina, dijagnosticirala psihologinja Martina Horner. Rezultati do kojih je tada došla, a bila je orijentirana na žensku populaciju, izazvali su pravu kontroverzu. Žene očito tada nisu bile predviđene za uspjeh, a feminizam je bio u povojima. Danas, strah od uspjeha zabilježen je jednako kod žena, kao i kod muškaraca.
Neki od mogućih simptoma:• Osjećate se uspješno krivim jer nitko od vaših kolega ili članova obitelji nije tako daleko dogurao• Tajite pred svima svoj uspjeh• Izbjegavate sve projekte koji bi mogli dovesti do vašeg promaknuća• Sabotirate svako razmišljanje ili sanjarenje o uspjehu pa ste se uvjerili da nije svrha vašeg života• Nesvjesno si priječite razmišljanje o tome kako zapravo zaslužujete uspjeh u životu• Ako postanete uspješni, onda to stanje treba i održavati. Tko zna hoćete li uspjeti? Možda bolje niti ne počinjati?
I što sad? Bojimo se neuspjeha, bojimo se uspjeha. Oba straha nevjerojatno su slična, samo što je strah od uspjeha zakopan duboko u našoj podsvijesti. Treba vam samo 15 minuta…Zaronite u sebe. Malo mira i samoće, lagana glazba koji volite (ja u takvim trenucima preferiram Dire Straits) i u petnaest minuta sve vaše brige izaći će na površinu i smanjiti otpor koji pružate samo sebi. Realno procijenite što će se dogoditi ako uspijete. Naglasak je na realnom pogledu: ne ono što se nadate da će se dogoditi ili ono što se bojite da će se dogoditi. Procijenite što će se vjerojatno dogoditi i zapišite odgovore na sljedeća pitanja:
• Kako će moja obitelj i moji prijatelji reagirati ako ostvarim svoj cilj?• Koliko će se promijeniti moj život?• Što je najgore što bi mi se moglo dogoditi ako postignem uspjeh?• Zašto osjećam da ne zaslužujem uspjeh?• Koliko sam uistinu motiviran da radim na ostvarivanju ovog cilja?• Što trenutačno realno sabotira moje vlastite napore?• Kako da trenutačno zaustavim opstrukciju samog sebe?Sve su to zapravo pitanja našeg osobnog integriteta i kako ga sačuvati. Ako ste trenutačno i oboljeli od simptoma tog čudnog straha od uspjeha, ipak vi krenite dalje. Ponekad će ljudi negativno reagirati na vaš uspjeh, pogotovo ukoliko ste i do sada bili uspješni pa im se čini da je tako velika količina uspjeha za jednu osobu nepravedna raspodjela. To su onda zaista uskogrudni ljudi pa se zapitajte želite li ih uistinu poznavati?
mr. sc. Neda Janovski, Otvoreni prostor