Deset godina nakon provođenja reforme visokog školstva u Njemačkoj, rektori sveučilišta u ovoj zemlji su gotovo jedinstveni u zaključku: od svih lijepih zamisli, reforma nije ispunila zacrtane ciljeve.
Prije gotovo deset godina, 15. kolovoza 2002. je i u Njemačkoj stupila na snagu europska reforma visokoškolskih ustanova, dogovorena u Bologni. U tom razdoblju su gotovo svi studiji (86,3%) pretvoreni u dvostupanjski sustav obrazovanja. Rijetke iznimke su ostale samo još u medicinskim zvanjima i u zvanjima u kojima je nužno polaganje državnog ispita, piše Deutsche Welle.
Ali predsjednik konferencije rektora njemačkih visokih učilišta, Horst Hippler konstatira kako od svega što je ta reforma željela postići, nije postignuto gotovo ništa - ili je čak postalo još gore nego što je bilo, izjavljuje za list Süddeutsche Zeitung. Osnovni motiv koji je 1999. potakao ministre obrazovanja - isprva samo 29 zemalja Europe na reformu je bila pokretljivost studenata kojima se željelo osigurati studij na bilom kojem fakultetu u Europi.
Na papiru, rezultati su donekle zadovoljavajući: gotovo svaki peti student odlazi na barem jedan semestar u inozemstvo, a 2009. je 115.500 studentica i studenata iz Njemačke studiralo u nekoj drugoj zemlji - više nego dvostruko nego što je bilo prije deset godina. No ako se bolje pogledaju te statistike, vidi se kako gotovo svi odlaze tek nakon prvostupanjskog studija - jer prije nemaju ni vremena, niti realnih mogućnosti.