29. ožujak 2012.

BYOD: Trend uporabe vlastitih uređaja na poslu može biti zamka

lider.media
lider.media

Davno, prije industrijske revolucije, radnici su, da bi mogli obavljati posao, na radna mjesta morali nositi svoj alat. Onaj tko ga nije imao nije mogao raditi. Tu je praksu davno pregazio civilizacijski napredak, međutim u vrijeme opće potrošačke tehnologizacije oblikovao se nov trend.

Zaposlenici žele ponovno na posao nositi svoj ‘alat’, od računala, pametnih telefona do tableta, sve visokotehnološke elektroničke stvarčice koje su odabrali sami, prema svom smislu za funkcionalnost i estetiku. Ta se nova praksa naziva ‘bring you own device’ (BYOD), odnosno ‘uporaba vlastitih uređaja na poslu’. Sve je popularnija zbog dva jednostavna razloga: usrećuje zaposlenike i usput, tvrde mnogi analitičari, mnogo ušteđuje. Procter&Gamble, Kraft, mnoge organizacije, tvrtke, pa i škole u SAD-u i Njemačkoj provode tu praksu. IT tvrtke poput Hewlett-Packarda i Applea pak potiču korisnike da se sve više koriste privatnim tabletima i prijenosnicima u poslovne svrhe.

Riječ je o trendu koji je dobio krila posljednje dvije godine, otkako je procvjetala prodaja pametnih telefona i tableta te se raširila praksa mobilnog poslovanja. Svoje pomno odabrane uređaje na koje su instalirali sve najdraže aplikacije i uključili sve svoje profile s društvenih mreža zaposlenici žele rabiti stalno, ne žele se za radnog vremena prebacivati na neki siv, manje privlačan uređaj koji je odabrao netko drugi.

Mladi prednjače U mladim, tehnološki naprednim zaposlenicima politika BYOD-a našla je žestoke zagovornike. Naime, oni u tvrtke sve češće ‘švercaju’ svoje telefone i druge uređaje, USB-memorije, MP3-playere te svoje radno okružje pošto-poto nastoje prilagoditi svojoj osobnosti i potrebama te elektroničkoj pošti pristupati sa svojeg iPhonea ili Androida. Sve više radnika čak ni ‘radno vrijeme’ ne shvaća preozbiljno, stapa poslovno i privatno vrijeme te bi radije ostalo bez povišice nego bez pristupa Facebooku (što je čak potvrdilo istraživanje). Čini se, dakle, da opiranje novim poslovnim običajima uistinu nema smisla. Prošle godine to je potvrdila analitička kuća Gartner koja kaže da će u iduće dvije godine 90 posto organizacija osiguravati korporativni softver na osobnim uređajima. Njezino istraživanje u SAD-u otkrilo je da 74 posto CIO-a (članova uprava zaduženih za IT) već dopušta zaposlenicima da rabe svoje uređaje. Štoviše, čak se jedan od deset zaposlenih već koristi svojim računalom kao primarnim radnim uređajem i čak 50 posto upotrebljava uređaje za obavljanje radnih zadataka.

Osnovni je argument koji ponavljaju zagovornici te politike, naravno, ušteda. Gartner kaže da bi se uštedjelo od devet do 40 posto u odnosu na tradicionalnu nabavu uredske opreme. Naime, tvrtke bi troškove koje su obično imale za kupnju računala prema politici BYOD-a dijelile sa zaposlenicima, koji bi više volje uložili u uređaj koji su sami odabrali i koji mogu rabiti u privatne i poslovne svrhe. Troškovi se tako restrukturiraju: zaposlenici preuzimaju veći dio troška hardvera, a tvrtki ostaje trošak poslovnih aplikacija i sigurnosnih sustava.

Podjela troškova Prema mišljenju mnogih, upravo se u tome krije problematična računica. Virtualizacija računala, računalstvo u oblaku i ostala napredna tehnologija omogućuju zaposlenicima jednostavan pristup poslovnim IT sustavima, pri čemu je jedini trošak za tvrtku početna instalacija, optimiranje i prilagodba programa. Primjerice, virtualizacija ‘desktopa’ podrazumijeva prebacivanje računalne okoline u podatkovni centar. Rješenje olakšava administraciju, produljuje radni vijek računala, smanjuje ukupne troškove, povećava sigurnost podataka i ubrzava rad aplikacija. Virtualizacija aplikacija podrazumijeva centralizaciju korisničkih aplikacija na servere. Tako se skraćuje vrijeme za primjenu nove aplikacije. S obzirom na to da se resursi potrebni za izvršavanje aplikacija osiguravaju na serveru, smanjuje se opterećenje za računalo kojim se koristi zaposlenik, što je pogotovo važno ako je riječ o privatnom uređaju, katkad manjkavih karakteristika.Uporaba poslovnih aplikacija na privatnim uređajima i dalje ostavlja goleme sigurnosne rupe, što zahtijeva velika ulaganja u sigurnosne sustave koji će moći zaštititi korporativne informacije od krađe i zloporabe. Međutim, briga za sigurnost nipošto nije nov izdatak, uobičajena je u suvremenim tvrtkama.

Nova pravila Računicu, očito, treba postaviti oprezno i ona izravno ovisi o korporativnoj kulturi koja će podupirati BYOD. Prije svega, treba postaviti pravila o obavijestima, kontroli pristupa i brisanju podataka. Naime, ako zaposlenik ode tvrtke, ona ne može samo tako uzeti njegovo osobno računalo i izbrisati tvrdi disk. Blokiranje pristupa poslovnim IT sustavima treba uključivati brisanje samo nekih podataka na dijelovima diska određenima za poslovnu uporabu. Nadalje, treba čvrsto postaviti pravila o tome tko je vlasnik. Naime, nijedna tvrtka ne želi da na računalima pod njezinom kontrolom inspekcije pronalaze nedopuštene aplikacije ili ukradeni softver.

Da bi se tome stalo na kraj, treba uspostaviti nove standarde i anekse ugovora koji bi jasno definirali obveze tvrtke i zaposlenika. Sa zaposlenikove strane treba uzeti u obzir da, ako iskrsne problem, može ostati bez privatnih podataka koji mu se mogu slučajno obrisati administratorskom pogreškom ili pak zato što su bili ispremiješani s poslovnim podacima. Problem privatnosti tako može postati i pravni problem za tvrtku ako na vrijeme ne postavi pravila. Među ostalim, privatnost je jedan od osnovnih mjerila zbog kojih kritičari kažu da politika BYOD-a može donijeti više problema nego koristi. Priroda otvorenih mobilnih operativnih sustava poput Androida, na koje se može slagati bezbroj neprovjerenih aplikacija, sigurnosna je prijetnja.