Današnje priče o inovacijama i inovatorima uglavnom se vrte oko prirodnih znanosti, posebice IT industrije. Netko je izmislio brži internet, netko drugi fenomenalnu aplikaciju, netko treći pametniji televizor...
Mnogo se rjeđe u javnosti čuje za nekoga tko je osmislio neku socijalnu, odnosno društvenu inovaciju koja je npr. smanjila štetne učinke na okoliš, broj gladnih u svijetu, zaposlila potlačene i slabije i slično. Pa ipak, na razini EU sve je više novca na raspolaganju upravo za takve projekte. Gdje je u tome Hrvatska? Iako se taj pojam proteže strategijama i akcijskim planovima više ministarstava (Strategija pametnih specijalizacija, Nacionalna strategija stvaranja poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva, Strategija poticanja inovacija 2014. – 2020., Strategija razvoja društvenog poduzetništva 2015. – 2020.), hrvatske institucije još muku muče s definicijom socijalno, tj. društveno korisnih inovacija. Ne postoje ni statistički podaci o ulaganjima u takve inovacije u Hrvatskoj. U drugim zemljama to su jasno definirane inovacije u kojima se traže nova rješenja za društvene probleme i potrebe, bilo da je riječ o novim proizvodima, uslugama bilo o društvenim modelima.
Mamac vrijedan 37 milijuna
Ministarstvo gospodarstva uključeno je u pripremu zalihe projekata i definiranja okvira za potporu projektima koji sadržavaju komponente društveno korisnih inovacija. Te aktivnosti razrađuju se u sklopu započetoga zajedničkog projekta Ministarstva gospodarstva i OECD-ova tima iz Francuske te financiranoga s pomoću EDIF-a (Western Balkan Enterprise Development and Innovation Facility). Vlada je mogućnosti socijalnih inovacija ugradila i u program ‘Učinkoviti ljudski potencijali 2014. – 2020.’ (ESF) te ‘Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020.’ (EFRR i KF).
– Socijalne inovacije zastupljene su kao horizontalna mjera, a posebno su naglašene u specifičnom cilju koji se odnosi na društveno poduzetništvo. Unutar toga specifičnog cilja predviđena su ulaganja u razvoj poslovnih modela i planova, osmišljavanje novih proizvoda i usluga, zapošljavanje, osposobljavanje i umrežavanje. Ukupno će na raspolaganju biti oko 37 milijuna eura – kažu u Ministarstvu rada i mirovinskog sustava.
Moderne društvene inovacije danas pokreću tri mehanizma: razmjena ideja i vrijednosti, pomaci u ulogama i odnosima te integracija privatnog kapitala uz javnu i filantropsku potporu. Najveći i najteži problemi ne mogu se razumjeti, a kamoli riješiti, a da u rješenja nisu uključene neprofitne organizacije te javni i privatni sektor.
Suvremeni koncepti
Socijalna pedagoginja Ana Habdija-Šorša, ujedno izvršna direktorica Ambidekster kluba, kaže da u hrvatskome civilnom sektoru danas vlada živost u traganju za rješenjima koja će izazvati društvene promjene.
– Organizacije civilnoga društva u Hrvatskoj mogu biti uspješne u društvenim inovacijama istodobno razvijajući društvenu odgovornost za svoje poslovanje. One su iskustveno gradile upravo takve vrijednosti na kojima se temelji društvena odgovornost i osnovane su s tim ciljem. One koje su se održale zahvaljujući projektnom financiranju, ili unatoč njemu, morale su ulagati u stalno poboljšanje i inoviranje svojih organizacija, u cjeloživotno učenje i dokazivanje uspješnosti onoga što nastoje postići u mjerljivim rezultatima. Sustavi vrijednosti i načela djelovanja kojima se vode organizacije civilnoga društva potaknule su u Hrvatskoj razvoj suvremenih koncepata socijalnog poduzetništva kao održivog razvoja uz njihovo istodobno oživljavanje u poduzetničkoj praksi – smatra Habdija-Šorša.
Dodaje da u trendovima socijalnih inovacija Hrvatska dosta slabo kotira u odnosu na ostale države Europske unije. – Iako u Hrvatskoj postoje primjeri dobre prakse u javnom i civilnom sektoru, oni nisu sustavno dokumentirani te nema dostupnih informacija o njihovim učincima na kvalitetu života i zadovoljavanja društvenih potreba građana – zaključuje Habdija-Šorša.
Mapirani primjeri
Voditelj projekta Impact Hub Hermes Arriaga Sierra smatra da na hrvatskom tržištu nema dovoljno financijskih instrumenata za organizacije koje su tek na početku poduzetničkog puta (engl. pre-startup). Nadalje, u hrvatskom obrazovnom sustavu nema ozbiljnog predmeta koji se bavi društvenim projektima.
– U cijelome hrvatskom društvu društveno korisni projekti promatraju se isključivo kao odgovornost nevladinih udruga i organizacija. Sve je to povezano s općim nedostatkom svjesnosti o društvenim problemima u Hrvatskoj i o poslovnim mogućnostima kao izvorima nečega dobrog. Treba uspostaviti interaktivan pristup u društvu koji uključuje obrazovne institucije, Vladu, nevladine organizacije i privatni sektor. Svaki od tih subjekata može imati važnu ulogu u rješavanju najvećih društvenih izazova kao što su obrazovanje, zdravlje siromaštvo i klimatske promjene – zaključuje Arriaga Sierra.
Ove godine u Hrvatskoj su se prvi put mapirali konkretni primjeri društvenih inovacija u organizaciji Laboratorija za društvene inovacije – SIL-a i Instituta za razvoj i međunarodne odnose – IRMO-a. Možda će ta inicijativa dati konkretnu sliku o stanju društvenih inovacija i smjernice za njihov razvoj kako bismo se kao ravnopravna članica Unije pridružili ostvarivanju ciljeva njezine strategije ‘Europa 2020.’.