Jedna od prvih stvari koje nauče menadžere jest da je bitno kako organiziraju zaposlenike da obavljaju neki posao, a ne kako oni sami obavljaju posao.
To često nije ugodna situacija. Ljudi su naučeni da postižu uspjehe - od dobrih ocjena u školi do odabira dobrog posla. Biti menadžer nije lak posao. Oni osnažuju druge umjesto da veličaju vlastite uspjehe i mnogima to ne uspijeva, odnosno mnogi ne uspijevaju motivirati svoje zaposlenike.
Forbes otkriva 5 najčešćih menadžerske pogreške:
Taktika ‘otvorenih vrata‘Pixarov direktor Ed Catmull daje dobar primjer - u danima kada je ta tvrtka još uvijek uživala u plodovima enormnog uspjeha animiranog filma ‘Priča o igračkama‘, saznao je da svi poducenti žele otići. Smatrali su da su marginalizirani i podcijenjeni. Catmull je bio iznenađen jer je oduvijek bio ponosan što je menadžer koji vodi politiku ‘otvorenih vrata‘, odnosno svojim zaposlenicima omogućava da iznesu prigovore i probleme. Tada je shvatio da to nije dovoljno, da mora biti među zaposlenicima i razgovarati s njima. Nije lako doći u menadžerov ured. Osim nekoliko mentalnih barijera, zaposlenik mora proći i pokojeg asistenta, prekinuti menadžera u nekom poslu i reći nešto što je najčešće loša vijest. To nikome nije ugodno.Dakle, nije dovoljno reći ‘Moja su vrata otvorena za sve‘ i čekati da netko iznese prigovore, već je potrebno provoditi vrijeme sa zaposlenicima i otkrivati probleme.
Dijeljenje odgovornostiMnogi menadžeri vole ‘dodjeljivati odgovornost‘ zaposlenicima, ali ne razmišljaju što takva izjava implicira. To je kao da nekom kažemo ‘Tvoji problemi su tvoji, nemoj me s njima zamarati‘. Kada zaposlenici odbiju preuzeti odgovornost, to obično nema veze s manjkom želje za radom ili nerazumijevanjem koncepta odgovornosti. Zaposlenici jednostavno ne osjećaju da mogu zadatke obaviti sami i boje se da će snositi posljedice ako nešto krene po zlu.
ReorganizacijaKad god dođe do problema u kompaniji, menadžeri se bace na reorganizaciju. To najčešće rezultira još većom štetom od koje se tvrtka mora neko vrijeme dodatno oporavljati. Tvrtka za vrijeme reorganizacije gubi vrijeme, novac i kredibilitet, a problem i dalje ostaje.Problem, dakle, najčešće nije u samoj strukturi zaposlenika, već u lošem menadžmentu.
PrezaposlenostLjudi vole pričati o tome kako su prezaposleni. To im daje osjećaj da su važni i korisni, ali je to istodobno velika greška. Ako je menadžer stalno prezaposlen, znači da nema uvid u situaciju među zaposlenicima, da ne zna posložiti prioritete i da, u konačnici, nije pretjerano sposoban.Naravno da je normalno da je netko prezaposlen jedan dan ili jedan tjedan, ali ako je to stalno stanje, treba se zapitati.
Stalna potraga za ‘pravim‘ ljudimaTvrtke koje stalno traže nove i ‘prave‘ ljude najčešće ne shvaćaju da je problem u njima, već smatraju da je manjak odgovornosti među zaposlenicima glavni uzrok problema. Ustvari, problem je u menadžerima koji ne uspijevaju obučiti, osnažiti i motivirati zaposlenike da bi oni postali ‘pravi‘.