Nakon pet godina pada, europski građevinski sektor tijekom 2014. umjereno je porastao. Blagi rast bilježi i hrvatski građevinski sektor ili je barem zaustavljen pad. Premda rezultati nisu sjajni, predviđa se da će sektor 2016. rasti za 3,5 posto u EU, pa valja razmisliti isplati li se ipak u njega uložiti
Nakon pet godina kontinuiranog pada, europski građevinski sektor tijekom 2014. ostvario je umjereni rast. Godine recesije industriju su obilježile nestabilnošću, stoga su ulaganja u taj sektor i dalje obilježena opreznošću, a samim time ni rast nije toliko velik kao u godinama prije krize. Prema Deloitteovom istraživanju pedeset najvećih kompanija iz europskoga građevinskog sektora za 2014. godinu, na vrhu su, kao i prethodne godine, francuski Vinci SA s 38,7 milijardi eura prihoda (što je smanjenje od četiri posto u odnosu na godinu dana ranije) i španjolski Actividades de Construccion y Servicios (ACS) s gotovo 34,9 milijardi eura prihoda (smanjenje od devet posto). Od kompanija poznatih široj hrvatskoj javnosti, pri vrhu su dvije – na trećem je mjestu Bouygues SA, u Hrvatskoj poznatiji kao jedan od koncesionara Zračne luke Zagreb, a na šestom je mjestu kod nas već godinama prisutni austrijski Strabag.
Trend diverzifikacije
Osim činjenice da je najvećih sedam europskih kompanija zadržalo svoju poziciju iz 2013. godine, zanimljivo je spomenuti i kretanje njihovih prihoda. Tako su se prihodi sedam najvećih u odnosu na prethodnu godinu kretali od stagnacije do pada od devet posto, a nijedna kompanija iz te skupine nije zabilježila rast. Promatrajući najveće kompanije kroz prizmu operativne dobiti, tj. sveprisutnu i popularnu maržu EBIT, na površinu izbija jedna zanimljivost: građevinske tvrtke ostvaruju veću maržu iz djelatnosti koje nisu izravno povezane s gradnjom (kao što su koncesije, ulaganja u sektor energije te poslovanje nekretninama). No takva politika nije bez posljedica. Analiza pokazuje da su kompanije koje su odlučile ići tim putem zaduženije od onih koje su svoj fokus usmjerile isključivo na poslove gradnje. I dok se kompanije orijentirane pretežito na gradnju objekata financiraju većinom iz vlastitoga novčanog priljeva, one nešto diverzificiranije imaju neto dug i po nekoliko puta veći od marže EBITDA.
Nakon pada u recesijskom razdoblju, očekuje se da će investicije u građevinskom sektoru 28 članica Europske unije tijekom 2015. godine porasti 2,1 posto, a rast bi se trebao ubrzati u 2016. godini i povećati na 3,5 posto. Takav trend ponajprije je rezultat postupnog oporavka europskoga gospodarstva, a ide u prilog i građevinskom sektoru. To može biti prilika i za naše građevinare, posebno poljsko tržište. Kao što je slučaj i s ostatkom gospodarstva, hrvatski građevinski sektor od prošle godine pokazuje određene znakove živosti te daje naznake da bi za njega mogli uslijediti bolji dani. Istina, oporavak se trenutačno iskazuje zapravo više kao prestanak pada aktivnosti nego rast, međutim, nakon više godina kontinuiranog pada (između 2009. i 2013. godine obujam građevinskih radova gledajući broj izdanih dozvola praktički je prepolovljen) već i zaustavljanje jakoga negativnog trenda pozitivna je vijest.
Znakovi života
No bez velikih infrastrukturnih zahvata i/ili jačega gospodarskog oporavka u državi zasad nije moguće očekivati da bi se taj sektor mogao vratiti na ono što je bio – jedan od glavnih pokretača gospodarskog rasta u zemlji. Poznato je da se u godinama prije krize većina našega građevinarstva temeljila na ulaganjima prije svega države u kapitalne infrastrukturne projekte, poput cestogradnje. S obzirom na to da je sada situacija što se tiče državne blagajne mnogo teža nego prije šest ili sedam godina, za očekivati je da će se oporavak građevinskog sektora morati zasnivati na kapitalu privatnog sektora. Valja napomenuti i da opći trend razduživanja hrvatskih građana svakako ne pomaže tom sektoru jer se velika količina novca iz kredita fizičkim osobama u godinama prije krize prelijevala u građevinske tvrtke zbog potražnje za novim stanovima, i to prije svega u većim gradovima.
Prema najnovijim podacima Državnog zavoda za statistiku objavljenima 14. listopada 2015. godine o izdanim građevinskim dozvolama do kolovoza 2015. godine, vidljiv je nastavak turbulentnog razdoblja. Nakon prvoga kvartala 2015. godine, koji je izgledao dobro u smislu predviđene vrijednosti radova, trend je zaustavljen te su i broj izdanih dozvola i predviđena vrijednost radova u prvih osam mjeseci 2015. godine nešto manji u odnosu na godinu dana ranije (ali ipak nešto viši u odnosu na 2013. godinu).
Promjene vlasništva
Udio građevinarstva u hrvatskom BDP-u u 2008. godini iznosio je 8,2 posto, slično prije spomenutim prosjecima u zemljama Europske unije. No taj se udio do 2013. godine smanjio na svega 4,6 posto. Osim toga znatno je smanjen i broj zaposlenih u građevinarstvu, koje prema zadnjim podacima DZS-a zapošljava 69.195 radnika (podaci za kolovoz 2015.), što je u usporedbi s primjerice 101.503 zaposlena u kolovozu 2008. godine smanjenje od 31,8 posto. Osim trenda pada prihoda i negativne operativne dobiti prisutan je i trend konsolidacije tržišta i promjene vlasništva.
Tako su primjerice tvrtke Konstruktor, IGH, Ingra, Dalekovod i Hidroelektra krenuli u proces predstečajne nagodbe, i to s različitim ishodima. Hidroelektri je zasad odbijen prijedlog predstečajne nagodbe, Konstruktor je još u postupku nagodbe, koji traje sada već gotovo pune tri godine, a Ingra, Dalekovod i IGH sa svojim su se vjerovnicima uspjeli dogovoriti o otplati dugovanja i sklopiti nagodbe pred nadležnim sudovima.
No takvi postupci nisu prošli bez posljedica za pojedine vlasnike, pa je tako većinski vlasnik IGH-a dokapitalizacijom postao Rus Sergej Gljadelkin. Nešto slično dogodilo se i u Dalekovodu, u čije je vlasništvo sa 150 milijuna kuna ušao fond gospodarske suradnje Nexus preko tvrtke Konsolidator.