Tehnologija sa svim svojim čudima, aplikacijama i interakcijama po društvenim mrežama opasno je zaprijetila ‘konvencionalnim‘ školama, onakvima kakve znamo. Takozvani MOOC-ovi (eng. Massive Open Online Courses), odnosno masovni besplatni online tečajevi, nude lekcije po kampusima po komercijalnim cijenama.
Na odgovor svjetskih obrazovnih ustanova sigurno nećemo dugo čekati, konkurencija se stvara, ali i nameće pitanje na koje, čini se, mnoge pametne glave još nemaju odgovora, a to je kako će studiranje i obrazovanje izgledati za deset, dvadeset, pa i trideset godina.
Prvi MOOC-ovi pojavili su se na američkim i kanadskim sveučilistima kao otvoreni i uglavnom besplatni oblici masovnog obrazovanja na kojima se učenje, uz materijale, aktivnosti i komunikaciju s nastavnikom, temeljilo na intenzivnoj komunikaciji polaznika međusobno. Takav je model omogućio da nastavi prisustvuje znatno više polaznika nego što je to bilo moguće u klasičnim sveučilišnim predavaonicama ili na klasičnim online tečajevima na kojima je jedan nastavnik mogao održavati nastavu za ograničen broj polaznika. Tako se MOOC-ovi već nekoliko godina nude na desecima sveučilišta diljem planeta gdje ih njihovi studenti mogu pohađati kao dodatak ili zamjenu za postojeće kolegije uživo. No istodobno ih mogu pohađati i tisuće korisnika iz svih dijelova svijeta bez pohađanja fakulteta, a u tom slučaju i bez plaćanja. To je sada već milijunima ljudi omogućilo besplatan pristup vrhunskom obrazovanju.
Nadopuna fakultetu
Ipak, tu valja napomenuti da se u praksi pokazalo kako takvi polaznici češće i odustaju od pohađanja tečaja jer ih na to ništa ne obvezuje. S druge strane, istraživanja su pokazala da su MOOC-ovi jako popularni među studentima samih sveučilišta te da se odlično nadopunjuju s onom ‘regularnom‘ nastavom. Svojim studentima sveučilišta nastavu, kako regularnu tako i MOOC-ove, naravno naplaćuju, a u zamjenu nude diplomu koja jednako priznaje online nastavu, ali i nastavu uživo.
S razvojem tog područja razvija se i način na koji polaznici iskorištavaju prednosti takvog tipa obrazovanja, a onda i načini na koje ih sveučilišta uključuju u svoju ponudu, certificiraju i priznaju, smatra Zvonimir Stanić, prvi čovjek CARNeta - Hrvatske akademske istgraživačke mreže.
- Ovakav oblik obrazovanja može biti iznimno uspješan, omogućuje doseg tisuća korisnika odjednom, nešto što obrazovanje do sada nije uspijevalo postići, a istodobno zadržati kvalitetu. Očekujem da će se MOOC-ovi sve više širiti i izvan sveučilišnog okružja, pa će se sigurno pojavljivati i novi modeli ponude. U Hrvatskoj se za sada takav tip obrazovanja nudi dosta sramežljivo. CARNet je jedna od ustanova koja obrazovanje svojim korisnicima od prošle godine nudi i u obliku MOOC-a, a svoje usluge planiramo i dalje razvijati u tom smjeru. Teško je, naime, predvidjeti kako će obrazovanje izgledati ubuduće, posebice što je tehnologija sve više dio obrazovnog procesa, a tehnološke promjene zbivaju se iznimno brzo. No stručnjaci se slažu da su u sustavima obrazovanja diljem svijeta nužne temeljite promjene, jer obrazovanje koje bi učenike i studente trebalo pripremiti za vanjski svijet i tržište rada ne uspijeva dovoljno agilno i fleksibilno pratiti brzinu razvoja tehnologije i promjene u društvu. To vrijedi jednako za škole i za visokoškolsko obrazovanje. Ipak, gotov recept za to još nije nitko pronašao - kaže Stanić.
Brojni odustali
Kako god bilo, uvođenjem novih tehnologija u obrazovanje pružaju se i velike mogućnosti za što kvalitetnije obrazovanje. Internet je tu, bez dileme, donio nove i bezbrojne mogućnosti. Jedna od okosnica Lisabonske strategije Europske unije upravo su programi u području cjeloživotnog učenja i primjene e-learninga. Danas je u Hrvatskoj situacija znatno bolja nego prije kad je riječ o tom pitanju i većina fakulteta koristi se barem nekim oblicima e-learninga. Ipak, postojeći resursi za provođenje online učenja i poučavanja mogli bi se mnogo više iskoristiti da se online obrazovanje sustavno uvede u obrazovne ustanove u sklopu nacionalnih, odnosno, školskih kurikuluma. Zbog sustavnog osvještavanja, edukacije i potpore sudionicima obrazovnog sustava, ali i brže promjene životnog stila koje idu u korak s tehnologijom, online obrazovanje bit će sve više potreba, a sve manje neki prestiž.
Uvijek je dobro znanje učiniti dostupno što širem krugu ljudi, neovisno o njihovu financijskom statusu, tvrdi Hrvoje Balen, član Uprave informatičkog učilišta Algebra.
- Besplatno dostupna online predavanja i otvoreni seminari mogu se donekle usporediti i s izumom tiskanja knjige koja je omogućila eksponencijalno širenje znanja. Nažalost, ne smije se zanemariti činjenica da to što su neki materijali besplatni nužno povlači za sobom i problem motivacije za učenje i automatski veliki ispad (tzv. drop-out) pojedinaca iz procesa učenja, koji je kod MOOC-ova obično na razini 90 posto i više. Sama ideja MOOC-a rodila se na nekoliko američkih sveučilišta koja su razmišljala o tome kako bi dio kolegija koje i onako provode besplatno pružili širem, internetskom auditoriju. S obzirom na to da u SAD-u studira više od 800.000 stranih studenata, koji znatno pridonose ekonomiji - jer riječ je o ponajboljim svjetskim talentima koji poslije ostaju u SAD-u, a s druge strane plaćaju školarine i prateće troškove - jasno je da sveučilišta tako osiguravaju odličnu promidžbu. Naravno, u sklopu takvog sustava nije moguće besplatno završiti studij, tj. diplomirati ili steći formalnu kvalifikaciju, ali je moguće steći veoma korisna dodatna znanja - smatra Balen.
Kako ipak naplatiti
S druge strane, osim sveučilišta, u posljednjih nekoliko godina pojavio se nezanemariv broj tvrtki, institucija i organizacija, kao što su Udacity, Coursera, Open University i sl., koje nude besplatno učenje raznih tema. Njihova održivost velikim je dijelom zasnovana na modelu da uz besplatnu edukaciju nude i dodatne, naplative usluge, poput polaganja stručnih ispita, izdavanja certifikata, učenja uz mentora, dodatnih konzultacija, potpunih online programa za neku kvalifikaciju i sl.
No za razliku od SAD-a u kojem je učenje putem interneta iznimno popularno, Hrvatska, baš kao i cijela Europska unija, ima znatno manji postotak ljudi koji se odlučuju na takav oblikd obrazovanja, što zasigurno leži i u tradicionalističkom pristupu učenju. Balen kaže da već nekoliko godina Otvoreno učilište Algebra provodi kompletno obrazovanje i u ‘online live‘ formatu te se svake godine vide pozitivni pomaci, ali su i prilično spori. Edukacije koje su se uvriježile u tom formatu pokazale su se jednakovrijednima u očima više stotina polaznika, a fokus je na zvanjima koja su poprilično vezana uz digitalne tehnologije, poput specijalista za internetski marketing, PHP programera, web-dizajnera, 3D dizajnera, sistemskog i mrežnog administratora, programera internetskih aplikacija C# i ASP.NET. Riječ je o jednosemestralnim, verificiranim programima koji su pripremani u suradnji s tehnološkim vendorima kao što su Microsoft, Google, Adobe i Autodesk.
Integrirana nastava
U vezi s pitanjem visokog obrazovanja i budućnosti online studiranja na hrvatskim visokoobrazovnim institucijama, Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje prošle je godine donijelo kriterije za vrednovanje online studija, što pokazuje ozbiljnost pristupa toj temi, kaže još Hrvoje Balen.
- Naravno, ovdje nije riječ o propisivanju kriterija za uspostavu masovnih seminara (MOOC), nego o standardizaciji integrirane nastave koja mora sadržavati kvalitetne online sadržaje, potporu u procesu predavanja, mentore, provedbu ispita u kontroliranim uvjetima. Takav pristup nužno je provoditi uz čvrste kriterije i poseban nadzor kako ne bismo doveli u pitanje vrijednost svojih diploma - kaže Balen.
Kako bilo, online nastava pruža neslućene mogućnosti, ali i pristup nekim skupinama ljudi koji inače ne bi bili u mogućnosti pohađati klasičnu nastavu. Istodobno, pred nas stavlja izazov održavanja razine kvalitete. A da bi se postigao veći uspjeh u maloj zemlji kakva je Hrvatska, nužno je kvalitetno i na materinjem jeziku pristupiti polaznicima. No tada treba računati i na troškove proizvodnje sadržaja i provedbe nastave jer se online nastava nikako ne bi trebala poistovjetiti s bilo kojom vrstom jeftine nastave.