Ponekad lideri previše zahtijevaju od svojih zaposlenika, a rezultat toga su slabiji rezultati cijele tvrtke. Postoji velika razlika između natjerati radnike da dosegnu velike stvari i natjerati ih da puknu. Nekad je granica koja razdvaja te dvije krajnosti vrlo mala.
Postoji četiri tipa lidera- pragmatist, idealist, diplomat i vladar-sluga.
Pragmatisti (poput Jeff Bozosa iz Amazona i Marrise Mayer iu Yahoo-a) su najčešće oni koji najviše zahtijevaju. Strogi prema sebi jednako kao i drugima oni ne prezaju ni pred čime, postižu velike uspjehe, no vrlo lako mogu i pretjerati. Dakle, ako ste pragmatist ponekad je dobro stati na loptu.
Kako ćete onda znati ako vaši suradnici i podređeni smatraju da ste pretjerali ? Ukoliko uđete u sobu, a razgovor odmah prestane , velike su šanse da i niste baš omiljeni ili da vam radnici nešto zamjeraju ili još gore kriju od vas. Isto tako ukoliko na vašu konstruktivnu kritiku ne odgovore ili ne postave dodatno pitanje nešto jamačno nije u redu sa radnom atmosferom.
Ukoliko je sve onako kako treba biti zaposlenici će odgovoriti afirmativno ili će se dodatno raspitati o porijeklu problema, dok tišina znači da su sugovornici totalno izvan igre, nezainteresirani ili preplašeni. Ako , pak, za vrijeme poslovnog sastanka ili kolegija samo Vi govorite više od 60 posto vremena također je ’nešto trulo u državi Danskoj’.
Učinite maleni test. Nekoliko minuta nemojte izustiti niti jednu riječ. Ukoliko netko nastavi pričati ili vas nadopuni, vjerojatno je sve u redu. No, neugodna tišina znak je da su potrebne promjene u vašem stavu prema podređenima.