Prije desetak dana Richard Branson je objavio tekst u kojem objašnjava zašto bi djecu trebalo podučavati poduzetničkim vještinama. Naime, Virgin Money financira projekt Fiver Challenge, besplatan program namijenjen djeci uzrasta od 5 do 11 godina.
Projekt je započeo ranije ove godine, a dosad je sudjelovalo više od 30 tisuća djece iz više od 500 škola diljem Ujedinjenog Kraljevstva. Ideja projekta jest da svako dijete koje se prijavi dobije ‘budžet‘ od pet funti, a onda u vlastitom kolektivu osmišljavaju poslovni plan koji će ostvariti profit kojeg mogu zadržati ili dati u humanitarne svrhe.
Ideja Fiver Challengea, tvrdi Branson, jest pružiti djeci uvid u svijet poduzetništva, potaknuti njihovu kreativnost i poduzetnički duh te ih naučiti važnim životnim vještinama kombiniranjem obrazovanja i stvarnog životnog iskustva.
Dok Branson priča o potrebi snažnijeg povezivanja obrazovanja i poduzetničkog načina života, a njegovi oponenti o činjenici da je relativno opasno djecu u tako ranoj dobi izlagati idejama karijere i novca, Hrvatska se na tom području nije makla s mrtvog slova na papiru.
Vlada je 2010. godine predstavila Strategiju učenja za poduzetništvo za razdoblje od četiri godine. Simptomatično je da u godini isteka dotične strategije i dalje vrijedi rečenica s pete stranice – ‘Poduzetništvo, kao jedna od osam ključnih kompetencija Vijeća Europe, ovoga trenutka još uvijek nije cjelovito razrađena i implementirana u obrazovnom sustavu Republike Hrvatske.‘
Na čemu se zapravo temelji Strategija?
U samom uvodu se navodi kako je Hrvatska usmjerena na prihvaćanje poduzetništva kao društvene, nacionalne, gospodarske i odgojno-obrazovne vrijednosti. To pretpostavlja ‘stvaranje mogućnosti za razvijanje poduzetničkih kompetencija počevši od najniže do najviše razine obrazovanja, osposobljavanje i obrazovanje za poduzetništvo kroz formalno, neformalno i informalno obrazovanje i učenje, te poticanje poduzetništva kao gospodarskog zahtjeva‘.
Načela strategije učenja za poduzetništvo su održivost razvoja (pri čemu se misli na gospodarski opstanak subjekta i rast na konkurentnom tržištu), socijalna osjetljivost, kompetentnost, natjecateljski duh, odlučno djelovanje, znanstvena utemeljenost, kao i jednakost uključivanja za sve i europska dimenzija.
Međutim, u situaciji kada dio javnosti smatra kako niti novi Zakon o radu nije dovoljno deregulirao tržište rada upitno je je li moguće u nastavni plan ugraditi socijalnu osjetljivost u pravom smislu tih riječi?
Dok se ništa ne poduzima, sasvim je jasno da je hrvatskim đacima ovakav nastavni program nužan – nezaposlenost mladih je gorući problem, a mnogi upozoravaju kako đaci i studenti, jednom kada završe s formalnim obrazovanjem, ne raspolažu potrebnim znanjima i vještinama, odnosno onim znanjima koja su poslodavcima potrebna. Obrazovni sustav, jasno je svima, trebao bi ih pripremati za tržište rada i pružiti im uvid u kvalitete potrebne za opstanak na njemu.
No osim samih poduzetničkih vještina, obrazovanje za poduzetništvo trebalo bi obuhvatiti i širi kontekst poput, primjerice, društveno odgovornog poslovanja (DOP), gdje poslovni subjekti na dobrovoljnoj bazi odlučuju doprinositi boljem društvu i čišćem okolišu.
Odgovorno ponašanje pri zapošljavanju, koje je dijelom DOP-a, doprinosi zapošljavanju pripadnika manjina, starijih radnika, žena, osoba koje su duže vrijeme nezaposlene te ljudi s posebnim potrebama, što vodi i postizanju ciljeva Europske strategije zapošljavanja te smanjenju nezaposlenosti i borbi protiv socijalne isključenosti.
No postoji i cijeli niz drugih tema koje bi se mogle naći u nastavnom programu poput ideje etičnih banaka i fondova koji streme izgradnji pravednijeg društva, transparentnosti i zaštiti okoliša.
DOP je doduše, među šest temeljnih vrijednosti četverogodišnje Strategije, ali, kao što nismo svjedočili primjeni Strategije u obrazovnom sustavu, tako donedavno nismo često svjedočili ni pretjeranoj količini društveno odgovornog poslovanja u Hrvatskoj.
Ministar Mornar je u krajem srpnja pričao kako će od ove školske godine u sklopu građanskog odgoja djeca učiti kako izraditi obiteljski proračun, izračunati kamatu, odgovorno raspolagati novcem, kako reklama utječe na potrošnju, kako planirati osobnu štednju i brojne druge stvari. To jest početak, no ono što je zaista važno jest da, ako djeci odlučimo predavati osnove ekonomije i poduzetništva, to učinimo realistično. Ne trebamo im servirati bajku o tome kako kapitalizam funkcionira na papiru, već praktična znanja, ali i kontekst, tako da jednog dana mogu postati odgovorni članovi koji će iskoristiti mogućnosti koje im pruža zajednica.