Na manje od deset posto kamata za kratkoročni kredit ni u jednoj banci ne mogu računati – žali nam se mali slavonski poduzetnik, anonimno, naravno, jer mu ne pada na pamet bankarima se zamjeriti, jednom će ‘ljubav’ između realnoga i bankarskog sektora ponovno procvjetati.
Tih deset posto, uz još neke povremene kreditne obveze, u godini odnesu mu gotovo petinu ukupnih prihoda. Jedan nam poljoprivrednik kaže kako dugoročni/investicijski kredit ne može dobiti jeftinije od osam posto. Osam posto za djelatnost koja nema ni brz ni velik povrat na kapital! Treći je poduzetnik, iz metalske branše i dalmatinskoga kraja, vodio tešku bitku da za gotovinski mostni kredit od stotinjak tisuća kuna (trebao mu je za održavanje tekuće likvidnosti) banci ne isporuči cijeli privatni život – banka je tražila osobnu zadužnicu dvostruko veće vrijednosti od traženoga iznosa kredita i popis sve poduzetnikove privatne imovine.
Povijesno niske kamate po kojima se zadužuje država i to još dok je u statusu ‘junk’ ne utječu bogzna kako na aktivne kamate domaćim dužnicima. Istina, trend pokazuje silazni smjer, ali više jer pada potražnja za kreditima nego zato što su se stekli ‘tehnički’ uvjeti za kamatni spust. Zašto?
Cijeli tekst možete pročitati u novom broju Lidera.