Traže li privatnici zaposlenike koji će slijepo slušati i izvršavati dane zadatke ili je određeni stupanj samostalnosti i inicijative moguć? Jesu li oni uistinu control freakovi ili im je naprosto s vremenom postalo prirodno imati uvid u sve procese i samostalno donositi odluke? Postoji li način da zaposlenik preuzme dio odgovornosti, a pri tome zadrži dobru poslovnu suradnju s vlasnikom?
Pitanje:
Nedavno sam počeo raditi u uspješnoj privatnoj firmi kao direktor prodaje. Firma broji 30-tak zaposlenih, postoji više od 20 godina i prepoznata je u svojoj branši. Za sve je zaslužan vlasnik koji ju je izgradio „od nule“ i pod čijim vodstvom i danas uspješno funkcionira. Pozicija direktora prodaje donedavno nije postojala već ju je vlasnik, na neki način, sam obnašao. Razlog za otvaranje ovog radnog mjesta mi je prikazan kao vlasnikova želja da više vremena provede s obitelji i uživa u plodovima dosadašnjeg rada.
Na početku mog radnog odnosa, definirani su moji ciljevi i zadaci i oko njih smo se složili. Međutim, kako vrijeme protiče, vlasnik ima potrebu biti aktivno uključen u većinu aktivnosti koje se tiču moje uloge direktora (od prisustvovanja na većini sastanaka odjela, preko detaljnog informiranja oko koraka prodajnih aktivnosti, do individualnih izvještaja svakog zaposlenika...)
S jedne strane razumijem njegov poriv da bude uključen (a i prepoznajem u svemu tome dozu opreza prema meni kao prema novom zaposleniku), no na trenutke se pitam kako ću se pokazati i dokazati kao pravi izbor za ovo radno mjesto ukoliko ne dobijem veću količinu samostalnosti i odgovornosti?
Što Vi mislite, postoji li način da to postignem bez zamjeranja vlasniku?
Odgovor:
Opisani vlasnik tvrtke se, kao „tip“, vrlo često sreće u privatnom resoru, bez obzira na djelatnost. Mnoge uspješne privatnike krase osobine kao što su marljivost, predanost, energičnost, upornost, entuzijazam, želja za uspjehom, samostalnost, odlučnost, kreativnost, odgovornost, jasnoća... Upravo su im navedene karakteristike i omogućile da postanu (i ostanu!) uspješni. Poslužile su im kao unutrašnja snaga, baza, na kojoj su gradili i razvijali svoj poslovni svijet.
Slažem se s Vama da osoba koja je izgradila „od nule“ tako stabilnu i uspješnu tvrtku zaslužuje duboko poštovanje. Pa i divljenje.
No i naše vrline mogu imati svoj antipod, odnosno točku nakon koje prestaju biti pozitivne, a to se desi ako u njima pretjeramo. Evo primjera: pretjeramo li s predanošću, možemo postati fanatični. Pretjeramo li s upornošću, lako je moguće da djelujemo drugima nasilni. Ako smo često vrlo odlučni, nije li pitanje vremena kada će nas doživjeti kao netolerantne...? Koristeći se ovom analogijom, moguće da je Vaš poslodavac „pretjerao“ sa svojim vrlinama samostalnosti i odgovornosti. Naime, brojni uspješni privatnici se (više ili manje svjesno) rukovode poslovicom „Ako želiš da nešto bude dobro učinjeno, učini to sam“. Stoga pretjerana samostalnost može postati autokratičnost, a pretjerana se odgovornost razviti u potrebu za kontrolom. Ovaj proces najčešće nije namjeran niti svjestan, već nastane kao posljedica dugogodišnje samostalnosti i odgovornosti.
Velika prednost u Vašem slučaju jest činjenica da Vas je vlasnik zaposlio na radnom mjestu direktora prodaje. To govori o njegovoj spremnosti da mijenja način na koji radi i na koji vodi tvrtku... Ipak, ljudi često znaju da nešto žele ili trebaju promijeniti, no ne znaju uvijek kako. Nakon brojnih godina rada na određeni način, nije jednostavno postati „drugačiji“ vlasnik. No Vi mu u tome možete pomoći (a istovremeno i sebi): navodite da ste se složili oko Vaših ciljeva i zadataka. Ponovni razgovor oko njih je dobra prilika da revidirate svoju ulogu, ali i njegovu uključenost. Možete vlasniku dati prijedloge o tome KAKO Vi vidite da su ti ciljevi ostvarivi. I oko čega trebate njegovu pomoć (i konkretno, na koji način!), a oko čega Vam je važna samostalnost. Bitno je da ovdje ponovno argumentirate čemu ona služi i kako će pridonijeti uspješnosti tvrtke, ali i njegovoj potrebi o više slobodnog vremena. Ovaj proces promjene načina obnošenja svoje uloge (i Vaše i vlasnikove) će tražiti više od jednog razgovora – ta zajednička pozicija može biti dobar osnov za odnos otvorenosti, poštovanja i kvalitetne suradnje.
Smisleni, adekvatni i profesionalni argumenti teško da će postati razlog za zamjeranje. No mogu postati razlog za stjecanje osjećaja povjerenja prema Vama, kao i sigurnosti da je na mjestu direktora prodaje zaposlio kompetentnog i odgovornog čovjeka – Vas!
Želite li (anonimno) postaviti pitanje na svoj poslovni izazov/dilemu/pitanje, pišite na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Ana-Marija Vidjak, edukator i coachwww.sto-ako-ipak.hr