Navike poslovno najuspješnijih ljudi današnjice, poput Marka Zuckerberga ili Elona Muska, nema smisla štreberski usađivati ni u sebe ni u svoje dijete. Slijepo slijeđenje normi suprotno je poduzetničkom razmišljanju. Poduzetnik se obrazuje, ali i odgaja
Bilo je to prije podosta godina. Starija kći, četvrti razred osnovne, dešnjakinja, iščašena ruka u gipsu. Desna. Bilo joj je teško vući torbu, vaditi knjige, pisati. Ni tadašnja razrednica, još manje ‘prijatelji’, nisu se sjetili da joj možda katkad, barem malo, mrvicu, treba pomoći. Godinu dana poslije, peti razred, prijelomni. Prvih mjesec dana škole kod kuće s mononukleozom. Repriza. Nitko nema vremena donositi joj knjige. Objašnjavati gradivo. Svi su zauzeti utrkom za peticama. Trasiranjem puta, kako su ‘recitirala’ sama djeca kopirajući roditelje – preko najboljih srednjih škola i fakulteta do najboljega menadžerskog položaja. Lekciju koju tada naučite nikad ne zaboravite: badava nam sve reforme, svi kurikuli, sve ideje, sve petice. Ako nam, kao roditeljima i nastavnicima, nije važno da (sebe i druge) najprije učimo ljudskosti, tek onda nadogradnju, onda nismo promašili samo školovanje nego i cijeli život. Smisao.
U međuvremenu smo zajedno rasle učeći uglavnom o ljudskosti. Uspijeva učiti, pomaže drugima, volontira. I zarađuje! Nitko je nije (na)učio kako biti poduzetna, nekako je i to prirodno usvojila. Ako poštuješ druge, onda poštuješ i rad tih drugih, dakle i novac.
Ključna znatiželja
Čini se da nam danas najviše zapinje upravo ta vrsta učenja, kako cijeniti novac i ‘hendlati’ njime, kako biti poduzetan. Srećom, nekako se spontano prepoznaje potreba da poduzetno dijete ne obrazujemo, nego najprije – odgajamo. Pa kako ga odgojiti? Kako ‘proizvesti’ hrvatske zuckerbergove, muskove, dorseyjeve...? Doduše, svi su ti milijarderi samo godinu-dvije proveli na fakultetu i napustili ga (i ne samo oni – oko 70 posto svjetskih milijardera mlađih od 40 godina napustilo je fakultet kako bi imalo vremena za kreativnost i svoje startupove). Uostalom, ako poduzetno ponašanje stječemo odgojem, ionako najprije moramo krenuti od vlastitih primjera. S time se slaže Tina Lee Odinsky Zec, profesorica i direktorica Centra za poduzetništvo na ZŠEM-u, koja tvrdi da odgoj poduzetnog djeteta počinje i prije nego što možemo zamisliti.
– Počinje stvaranjem poštovanja prema novcu. Čim dijete u trgovini zaželi nešto i izusti: ‘Daj mi!’, odgovor roditelja trebao bi glasiti: ‘A gdje je tvoj novac?’ jer će se tako zapitati kako da ono stvori novac. Ključna je znatiželja. Ako odgajamo djecu tako da ona ne znaju odakle novac za stvari koje dobivaju i kako roditelji uopće zarađuju, govorimo o propuštenoj prilici. Poduzetno odgojena djeca znaju cijeniti novac i trud uložen u njegovo stvaranje i zarađivanje kojim će si moći priuštiti ono što žele – kategorična je Odinsky Zec.
Vedran Antoljak, predsjednik Uprave Sense Consultinga, misli kako je učenje poduzetništva danas nužnost, ne izbor, jer je ta vještina nezamjenjiva u sve dinamičnijem sustavu koji nas danas okružuje.
– Učinkovito rješavanje problema ključna je vještina koju bismo trebali razvijati u odgoju i ranim fazama školovanja djece. To možemo činiti tako da s djecom otvoreno razgovaramo o kućnim izazovima ili situacijama iz svakodnevnoga života i poticati ih da nam predlažu konkretna rješenja. Poslije, u višim razredima osnovne škole, možemo ih polako uvoditi u jednostavne poslovne probleme i tražiti njihovo mišljenje o tome kako ih riješiti. Mnogi bi se iznenadili kad bi znali da uspješne tvrtke i korporacije upotrebljavaju upravo kreativnost adolescenata u pronalaženju rješenja za složene probleme. Potičite im slobodno razmišljanje, tolerirajte naizgled besmislene odgovore, procjenjujte s djecom prednosti i nedostatke, odabir najbolje opcije, pazeći pritom da ih slušate i razgovarate s punom pozornošću – poručuje Antoljak, dodajući kako je najbolje učiti iz pogrešaka.
Pogreške za uspjeh
Svaki roditelj može utjecati na djetetovu spremnost da ‘pokuša, pogriješi, nauči iz pogreške, ponovno pokuša‘ jer se upravo tako razvija jedna od najvažnijih poduzetničkih osobina. Pritom bi roditelj trebao usmjeravati dijete da kritiku shvati kao priliku za učenje, kaže Antoljak, odmah dodajući logičnu stvar – to doista nije lagano jer uobičajeni odgoj djece u našem krajevima (i većina školskih sustava u svijetu) pogreške kažnjava!
– Uče nas da je griješiti loše iako je pogreška sastavni dio puta do uspjeha, a pohvala snažan alat za motivaciju – zaključuje.
Odinsky Zec također uvjerava kako se poduzetnikom postaje u trenutku kad počnemo rješavati probleme.
– Često ušutkujemo djecu kad razgovaramo o takozvanim ozbiljnim temama jer mislimo da nas ne razumiju i da nemaju pravo na svoje mišljenje ili im jednostavno ne želimo odgovoriti na postavljeno pitanje. Bilo bi dobro kad bismo ih ravnopravno uključivali i pitali za mišljenje i način na koji bi riješila neki problem. Tako bismo im dali do znanja da njihove ideje vrijede. Otvorenost prihvaćanju njihovih mišljenja i ideja važno je za izgradnju njihova samopouzdanja i osjećaja sigurnosti u stvaranju ideja – poručuje Odinsky Zec.
Više sumnje i ljudskosti
Na pitanje mogu li i budući hrvatski poduzetnici štogod naučiti iz primjera zvijezda poput Marka Zuckerberga, Elona Muska ili Jacka Dorseyja odgovara kako je opasno prikazivati poslovni uspjeh kao instant-uspjeh, onaj koji se dogodio preko noći. Važnije je, kaže, djeci i mladima pokazati cjelokupan proces koji je doveo do uspjeha ili drugog ishoda nego prikazivati samo uspjeh i izvrsne rezultate.
– Mnogi uspješni menadžeri i poduzetnici kojima se danas divimo svoje su najvrednije lekcije naučili padajući i uspinjući se, prkoseći neuspjehu, dok na kraju ipak nisu uspjeli – misli profesorica.
Antoljak prokazuje još jednu boljku koja stoji na putu rađanja poduzetnika – pristajanje na naviku, rutinu, jednako kod kuće kao i u školi odnosno na fakultetu.
– Učiti djecu da stalno propituju ustaljene običaje, navike ili rutinu zahtjevan je roditeljski posao, no to je ključna vještina koja stvara budućeg lidera ili poduzetnika. Djecu se obično uči da slijepo slijede pravila i norme, što je u izravnom konfliktu s poduzetničkim razmišljanjem – bez tračka sumnje veli Antoljak, zapečaćujući cijelu stvar zaključkom kako će današnji osnovnoškolci i srednjoškolci, odgajani u poduzetničkom duhu, postati uspješniji lideri i startup-poduzetnici budućnosti.
Autorica bi još dodala – s mrvu više ljudskosti.