Danas više nego ikada stojimo pred velikim brojem opcija i nužnosti izbora u svakodnevnom životu. Sam odlazak u kupovinu po proizvod koji ne kupujemo tako često i za koji nemamo unaprijed formirane ideje, stavlja nas pred ogroman izbor.
Prisjetimo se samo posljednje kupovine mobitela, televizora, računala i sl., kada smo u ponudi imali zaista veliku mogućnost odabira. Sve češće se čuje glas kako upravo toliki izbor stvara dodatni stres ili u najmanju ruku ne stvara ugodu.
Naspram toga tijekom ljetnog odmora odete u otočki ljetni dućan, kao ja na predivnom otoku Prviću, i tada doživite sasvim suprotno. Izbor je minimalan, a police dućana su poluprazne. Izbor je ograničen između samo dvije vrste proizvoda, a nekada ga niti nemate. Međutim, kada se na to naviknete, u samo par minuta shvatite kako vam zapravo on niti ne nedostaje. Kako većina nas ipak nije na otoku, pred nama stoje svakodnevni izbori, izbori i opet izbori.
Kod klijenata u coachingu susrećemo najčešće dvije polazne situacije:
1. Uvjerenje klijenta kako nema izbora u situaciji u kojoj se nalazi ili bar nema niti jednu odgovarajuću opciju.2. Opcije postoje, potrebno je izabrati i odlučiti se za samo jednu.
Što ako nema opcija?
Stvarnost koju klijent doživljava je subjektivna i ona je istina za klijenta. S druge strane, netko drugi kao promatrač, u našem slučaju coach, uvjerenja je kako opcije postoje, premda one još nisu poznate niti otkrivene i osviještene. U toj stvarnosti se ne može reći jednostavno: ‘opcije postoje‘, jer bi to stvorilo kontra efekt u procesu rada. Potrebno je za početak dopustiti i prihvatiti stvarnost-istinu klijenta. Prihvaćanje je ključno. Kada osoba osjeća prihvaćanje bez osude onda se otvara i govori sama još više o samoj temi i drugim sličnim slučajevima i situacijama. U tom otvaranju nude se prilike slušaču prepoznati ponavljane obrasce ponašanje ili možda čak njihov izuzetak. Oboje nas može odvesti korak dalje i dublje u proces. Daljnje opisivanje ovog proces je jednako kompleksno kao opis ronjenja na velikim dubinama. Kada zaronite u ovo zajedničko istraživanje onda ćete otkriti bogatstvo koje u sebi krije niz različitih staza do rješenja.
Dva praktična primjera pristupa stvaranja nove opcije su: promjena stava ili negacija opcija koje postoje.
Stav koji se traži je stav koji osoba ima i koristi ga u drugim situacijama u životu. Jednom je kolegica govorila o odnosu sa šefom i strahu kojeg ima, idejama i mislima kako je on vjerojatno misli otpustiti. Misli su hranile emocije, a nastale emocije su generirale nove misli. Tako je taj mehanizam sam sebe ‘hranio‘ do nastanka stvarnog problema koji se održavao na poslovnu učinkovitost, a kasnije i na zdravlje kolegice. U nekom trenutku razgovora spomenula je kako jasno i otvoreno svom suprugu iznese svoj stav i mišljenje. Tu je bio početak rješenja. Asertivnost kao vještina kod nje znači već postoji, samo je taj stav potpuno potisnut pred razvijenim mehanizmom misli-emocija koje su stvorile i nova uvjerenja. Coach strpljivo postavlja pitanje o tim uvjerenjima i vjerovanjima: da li to zaista tako, po čemu se to vidi, kada, s kim, koliko često...
Ipak, ponekad najjednostavniji korak u stvaranju opcija je uvođenje negacije već postojeće opcije. Na primjer: klijentu je teško otvoreno dati feedback i nemotiviran je, jer ranije intervencije nisu dale očekivani rezultat. Negacija nas vodi do naizgled neobične ideje: ne davanja nikakvog feedbacka, u točno određeno vrijeme. Npr.: odlučiti se tjedan dana ne komunicirati povratno i promatrati kako se odnos razvija. Negacija opcije potiče kreativnost. Istina, ona na prvi mah zvuči možda okrutno, čak i besmisleno, no u provedbi ona zaista stvori preduvjete za otkrivanje opcija koje do tada nismo vidjeli. Ovaj princip je vezan s iskustvom vrednovanja onog što imamo tek onda kada toga više nemamo ili nije u našoj blizini. U ovom slučaju simulacijski stvaramo takvu situaciju koja iz slijepe ulice stvara ‘raskrižje novih opcija.‘
Što ako treba odlučiti između dvije, tri ili više opcija?
U slijedećoj priči na trenutak zanemarimo pojam tipa životinje.
Buridanov magarac*
U ovoj priči o Buridanovom magarcu naš akter se nalazi točno između dva jednaka plasta sijena. Gladan je, no nikako se ne može odlučiti između dvaju jednakih plastova sijena i na koncu ugiba od gladi zbog svoje neodlučnosti. Pozadina ove analogije izbora nije toliko odabir za jednu opciju koliko sama implikacija tog odabira, a ona je: okretanje leđa jednako dobroj opciji. U trenutku potencijalne odluke za nešto, osoba često misli kako je ostavila ono drugo iza sebe i ponekad bolno se oprašta s tom opcijom.
S druge strane, Buridanov magarac je u filozofiji argument je za tezu koja tvrdi kako volja nije određena vanjskim motivima, a samim time ne i vidljivim ili jasnim nekom drugom.
Odluka i odlučivanje nije jednostavan niti sasvim racionalan proces. U coachingu je nužno coachu ostaviti sasvim po strani svoje osobne kriterije odlučivanja i svoje osobne stavove ili iskustva vezane za temu. Potrebno je otkrivati kojim kriterijima, mjerilima i vrijednostima osoba koja treba donijeti odluku inače odlučuje, rezonira, vrednuje i razmišlja. Sam jezik i riječi koje ljudi koriste otkrivaju odnos prema odluci. ‘Pokušat ću to idući put‘, kaže mi klijent. Koliko tada riječ ‘pokušati‘ govori o snazi odluke ili možda samo intencije.
Odluku je teško donijeti, no nekad je još teže ne donijeti je.
Mi imamo u glavi sliku o samoj provedbi odluke i to o dva bitna aspekta u vremenu:
1. Samom činu – trenutku2. Onome što dolazi nakon odluke
Prvi je jednak skoku u more koje se čini ne sasvim toplo, no iz iskustva znamo kako taj trenutak traje jako kratko. S druge strane, taj korak može trajati jako dug‘, do koljena u moru‘ i razmišljanja o tome kako je hladno i već prelaska u drugu točku, a to je kako će tek biti hladno kad (ako) skočite. U životu i poslu neki nikada ne skoče, čak stoje dugo vremena u mjestu koje nije niti malo lagodno.
*Priča o magarcu koji se ne može odlučiti između dvaju jednakih plastova sijena pripisuje se Jeanu Buridanu, francuskom svećeniku, filozofu i fizičaru, rođenom u Bethunu oko 1295.godine, a umro je oko 1358. godine. Studirao je u Parizu i postao rektorom. Uveo je u teoriju novu veličinu, impetus: kada se tijelo baci, ono dobije određeni zamah (impetus). Prethodi zakonima veličine gibanja i inercije. Kao filozof bavio se etikom i slobodom volje.
Edukacijski program za profesiju coacha, ‘Biti coach‘, ove godine upisuje četvrtu generaciju polaznika. Certicificirani voditelji i coachevi sa višegodišnjim iskustvom i svojom praksom razvili su ovaj program temeljem curriculuma na poslijediplomskom studiju Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, te međunarodnih coaching škola i edukacija. Program započinje početkom ožujka, a pokazna radionica održat će se 20.2. u Zagrebu. Prijaviti se možete OVDJE
Svi Liderovi pretplatnici i oni koji to postanu do kraja veljače ostvaruju 10 posto popusta na program Biti Coach.