Thomas Piketty i njegov ‘Kapital u 21. stoljeću’ možda više nisu ‘in’ tema, no sadržaj i poruka knjige sigurno nisu za jednokratno čitanje. I sigurno se iz nje mogu izvući poučci i za Hrvatsku, koja kapitalizam o kakvom Piketty piše zapravo nije okusila.
Upravo je (i) o tome u svježem osvrtu na knjigu pisao ekonomist Velimir Šonje. U svojoj analizi navodi za nas nekoliko važnih pouka. Naime, Hrvatska nema ozbiljnih, kontinuiranih istraživanja o nejednakosti pa bi knjiga mogla biti svojevrstan poziv da se napokon počne sustavno analizirati raslojavanje društva. Bez nje neće se moći raspravljati i odlučivati na temelju provjerenih podataka.
Knjiga bi naše ekonomiste mogla potaknuti da počnu analitički proučavati starenje i migraciju stanovništva, vrlo važne komponente razvoja neke zemlje, pogotovo Hrvatske, koja se ne pomlađuje. Treće, Pikettyeva tvrdnja da stopa povrata na kapital trajno postaje veća od stope gospodarskog rasta (r < g), uvećavajući tako koncentraciju bogatstva u rukama sve manje ljudi, u Hrvatskoj ne vrijedi, među ostalim zbog pogrešne raspodjele kapitala, pada vrijednosti dionica i rasta rizika državnih obveznica. Šonje se osvrnuo i na tri progresivna poreza – na dohodak, kapital i nasljedstvo – upozoravajući na to da u Hrvatskoj ne vrijede Pikettyeve postavke jer su zarada i kapital znatno ispod razina spomenutih u knjizi. Ipak, porezu na nasljedstvo vrijedilo bi razmisliti, misli Šonje.
Iako misli da Piketty mnoge teze nije uspio dokazati (a nije pružio ni novu političku/moralnu teoriju), poručuje da je knjiga iznimno vrijedna, prije svega zbog predstavljanja uglavnom nepoznatih podataka. To što nije pružio konačne odgovore, nego samo otvorio pitanja, nije nužno teorijska slabost. To više što je sve dosad nepoznato učinio dostupnim na internetu.