Hrvatska je u prosincu 2011. potpisala Ugovor o pristupanju Europskoj uniji koji predstavlja pravnu pretpostavku za ostvarivanje njezinog punopravnog članstva u Europskoj uniji i Europskoj zajednici za atomsku energiju.
Ugovor o pristupanju bi trebao stupiti na snagu 1. srpnja 2013., a isto je uvjetovano uspješnim okončanjem postupaka ratifikacije od strane zemalja članica EU i polaganjem isprava o ratifikaciji kod Vlade Republike Italije. Pristupanjem u članstvo EU Hrvatska pristupa i u Carinsku uniju zemalja članica.
Što je Carinska Unija? Carinska unija je jedinstveno carinsko područje zemalja članica na kojemu se promet robom (između tih država) odvija bez potrebe obavljanja carinskih formalnosti, carinskog nadzora robe, odnosno naplate carinskih davanja i sličnih pristojbi na uvoz i izvoz robe između njih. Na robu koja se uvozi iz trećih zemalja (onih koje nisu članice EU) sve države članice primjenjuju jednake carinske pristojbe. Carinski propisi koje donose nadležna tijela Europske unije primjenjuju se na njezinom teritoriju izravno. Izravna primjena carinskih propisa znači da zemlje članice ne uvode carinska pravila u svoje zakonodavstvo kroz propise koje donose njihova nacionalna zakonodavna tijela (kao što je to npr. slučaj u području poreza na dodanu vrijednost gdje EU donosi Direktivu sa standardima uređenja toga područja od kojih države članice ne smiju odstupiti, ali u okviru kojih standarda samostalno odlučuju), nego tek eventualno donose zakone za provedbu europskog carinskog zakonika kroz koje uređuju pitanje koja nisu regulirana carinskim propisima Unije (npr. prekršajne odredbe) ili koja su u dijelu ostavljena državama članicama na odlučivanje (npr. carinske olakšice u putničkom prometu).
U ovome trenutku u Europskoj uniji su na snazi Carinski zakonik Zajednice (Uredba Vijeća EZ, broj 2913/92), Uredba za provedbu Carinskog zakonika Zajednice (Uredba Vijeća EZ, broj 2454/93) te Uredba o oslobođenjima (Uredba Vijeća EEC, broj 1186/2009). Europski parlament i Vijeće su u travnju 2008. također donijeli i Modernizirani carinski zakonik Zajednice kao odgovor zahtjevima moderne trgovine. Moderni carinski zakonik je stupio na snagu, ali se još ne primjenjuje. Naznačeni propisi se mogu naći na službenim Internet stranicama Europske unije.
Bilateralni i multilateralni sporazumi o slobodnoj trgovini koje je pojedina država članica EU sklapala i koji su bili na snazi u toj državi prije njezinog pristupanja u EU, prestaju važiti. Za članice EU relevantni postaju isključivo sporazumi na snazi za EU što će vrijediti i za Hrvatsku. To npr. znači da će Hrvatska danom ulaska u EU prestati biti članica CEFTA-e, te će njezina trgovina s tim zemljama biti regulirana ugovorom između EU i tih zemalja.
Obavljanje trgovine u Carinskoj uniji Danom pristupa Hrvatske u Europsku uniju ‘brišu‘ se granice između Hrvatske i Slovenije i Mađarske , što će u praksi značiti prestanak obavljanja izlazno-uvoznih carinskih kontrola na državnim granicama tim državama. Pojačane carinske kontrole i dalje će se obavljati na granicama s Bosnom i Hercegovinom, Crnom Gorom i Srbijom koje od toga datuma postaju ‘treće države‘ u odnosu na Hrvatsku i druge EU članice, odnosno granice s tim državama postaju vanjske granice EU. Ovo znači da će hrvatski gospodarstvenici trgovati sa svojim partnerima iz Europske unije, te otpremati i dopremati robu sa statusom domaće robe (onu koja je puštena u slobodan promet u jednoj od zemalja članica EU, uključujući Hrvatsku) bez obavljanja carinskih formalnosti. Promet robom između zemalja članica EU i Hrvatske bit će domaći promet robom. Kod uvoza, odnosa izvoza robe iz Hrvatske u treće zemlje (one koje nisu) članice EU, hrvatski će se gospodarstvenici morati pridržavati svih zahtjeva i formalnosti koje je EU uvela kako bi osigurala funkcioniranje i zaštitu te konkurentnost jedinstvenog europskog tržišta. Postizanje navedenih ciljeva prvenstveno se osigurava unapređenjem informacijskih sustava carinskih službi koji omogućuju brži protok informacija kako između carinskih tijela država članica tako i između carinskih tijela i poduzetnika. S time se u vezi i pred gospodarstvenike stavljaju zahtjevi da unaprijede svoje aplikacijske sustave i datoteke kako bi bili u mogućnosti koristiti različite sustave elektroničke razmjene podataka i pojednostavnjenja u carinskim postupcima koja se temelje na tim sustavima.
Prilagodba informacijskih sustava Prema Programu Vlade za preuzimanje i provedbu pravne stečevine Europske unije za 2012. godinu, u ovoj će se godini nastaviti razvijati carinski informacijski sustavi kao što su NCTS (novi računalni provozni postupak), ITMS (Integrirano upravljanje carinskom tarifom), ECS (Sustav kontrole izvoza), EOS (Sustav gospodarskih subjekata koji obuhvaća i EORI – sustav elektronske identifikacije i registracije gospodarskih subjekata), ICS (Sustav kontrole uvoza), CS/RD (Centralni servisi/Referenti podaci), AIS nacionalno (Automatizirani sustav obrade carinskih deklaracija), Upravljanje jamstvima te Upravljanje analizom rizika. Usklađivanje je obveza koju je Hrvatska preuzela u okviru pristupanja u članstvo EU, ali također ima i ulogu osiguranja bezbolnog prijelaza s nacionalnih carinskih propisa i sustava na carinske sustave Europske unije. Prijelaz ne smije značajnije utjecati, odnosno zaustaviti promet robe što primorava, prvenstveno gospodarstvenike, na pravodobnu prilagodbu zahtjevima novoga sustava kroz uvođenje i testiranje novih programskih aplikacija.
Intrastat Danom pristupa EU će za određene gospodarstvenike nastati i obveza izvještavanja o prometu ostvarenom sa zemljama članicama. Ta obveza obuhvaća izvještavanje u elektroničkom obliku o primitku robe iz druge zemlje članice u zemlju članicu, te otpremi robe iz zemlje članice u drugu zemlju članicu EU, sve u okviru sustava Intrastat. Intrastat je sustav prikupljanja podataka o robnoj razmjeni između zemalja članica Europske unije, koji se zasniva na zakonodavstvu za statistiku robne razmjene. Obveznici izvještavanja za Intrastat su porezni obveznici čija vrijednost robne razmjene sa zemljama EU prelazi određenu vrijednost (za otpremu, primitke ili za oba trgovinska toka). Vrijednost robne razmjene relevantna za izvještavanje se određuje na godišnjoj osnovi. U ovome trenutku sustav Intrastat je u fazi testiranja, a za prikupljanje podataka je nadležna Carinarnica Varaždin.
Prijelazne odredbe Ugovora o pristupanja Prijelaznim odredbama Ugovora o pristupanju a) rješava se status robe koja će se na datum pristupanja nalaziti u jednom od carinskih postupaka u Hrvatskoj te se određuju pravila za ocjenu radi li se u konkretnom slučaju o robi Zajednice ili o stranoj robi); b) daju se uvjeti završetka pojedinih carinskih postupaka s gospodarskim učinkom za koje je hrvatska carinska služba izdala odobrenja prije dana pristupanja u Uniju, te c) trajanje odobrenja za pojednostavnjene postupke nakon pristupanja. Tim se odredbama osigurava produženo djelovanje odobrenja koja je izdala hrvatska Carinska uprava i to najduže do 1 godine od dana pristupanja. Uz to, uvodi se i obvezna revizija odobrenja od strane Carinske uprave uz izdavanje novih odobrenja onim subjektima koji će udovoljavati traženim kriterijima.
S obzirom da je datum ulaska Hrvatske u EU sve bliži, bilo bi uputno da gospodarstvenici revidiraju svoje poslovne procese i sustave te utvrde koje je korake potrebno poduzeti da bi osigurali redovno funkcioniranje svog poslovanja. Ovo se pogotovo odnosi na prve dane hrvatskog članstva u EU kada se objektivno mogu očekivati problemi tehničke prirode u odnosima s carinskom službom zbog, ipak, naglog prelaska na novi sustav. Neovisno o tomu, prijelaz ne bi smio uzrokovati dugotrajni zastoj u prometu robom, kako zbog štete kojeg bi nanio gospodarstvu uopće, tako i zbog vremena kojeg i službe sustava i gospodarstvenici imaju pred sobom da se pripreme na funkcioniranje u novim uvjetima. Revizija poslovnih procesa bi svakako trebala obuhvatiti i pregled zaliha i planiranje lanca nabave, s obzirom na okolnost da prestaju važiti pojedini bilateralni i multilateralni ugovori o slobodnoj trgovini koje Hrvatska ima s određenim zemljama, a koji možda osiguravaju bolje uvozne i/ili izvozne uvjete prometa robom (npr. kvote, carinske stope, dozvole, i sl.) u odnosu na one koji će stupiti na snagu kada Hrvatska pristupi u EU.