Kako sačuvati najnestabilniji resurs – ljudski kapital? Poduzetnik Željko Brigljević za Lider piše o tome kako se odnositi prema zaposlenicima.
Velike tvrtke imaju cijele odjele za ljudske potencijale i još se koriste headhunting-agencijama. I uglavnom smanjuju broj zaposlenih. Mali poduzetnici, koji su generator novog zapošljavanja, prepušteni su sami sebi. Brigljević ističe kako oni ne smiju pogriješiti u izboru jer to ne mora značiti samo jedan posto manjeg profita nego može biti sudbonosno za tvrtkin opstanak.
Danas donosimo prva dva od dvanaest Brigljevićevih savjeta za zapošljavanje nastalih na temelju poduzetničke prakse.
1. Zapošljavajmo stalno jer upravo kad pomislite: ‘Sad imam pravu ekipu’, već kasnite s pripremom novih snaga
Ljude treba planirati i pripremati mnogo dulje nego što je potrebno da biste pustili pisač u rad, kupili automobil na leasing ili sagradili pogon. Poput vinograda koji orezujemo dok još nismo popili ni sve staro vino pa ga štitimo raznim preparatima i vežemo buduće plodne grane... Već su se listovi potpuno zazelenjeli, a tek tada kušamo vino koje je izgubilo lepršavost mladoga. Najbolje gutljaje možemo ispijati kad se već naziru grozdovi nove generacije. U berbi i podrumu najviše se krijepimo zrelim, snažnim vinom koje je bilo upravo u obliku u kojem je mošt u bačvama, ali godinu ili dvije godine prije.Tako je i sa zaposlenicima. Dok ne obrazujemo tek pristigle (preporučujem mlade, nezavedene pogrešnim smjerovima), okus i tempo daju oni iskusni. Međutim, ne popijemo cijelu berbu u jednoj godini. Tako ni ljude, osim ako nisu sezonci, ne ‘utrošimo’ u jednoj godini. I njihova je vrijednost u tome što nam sve više znanja, utakmica u nogama, daje pretpostavku za pobjedu.
2. Ljude treba birati pažljivo i s ljubavlju... baš kao što hodajući kroz vinograd pratimo svaku lozu kako napreduje
Da bismo to uspjeli, treba uvijek imati na pameti: što bih ja volio čuti da sjedim na mjestu čovjeka kojega sada ispitujem? Zato često postavljam čudna pitanja. Naime, na ona uobičajena i kandidat ima već pripremljene odgovore i ja znam da on zna i znam koje ću odgovore dobiti. Stoga ga uvijek pitam svakodnevna pitanja, neuobičajena za razgovor o poslu. Vrlo slična onima Mosadovih agenata kad u zračnoj luci razgovorom testiraju tko je siguran putnik, a tko je prikriveni terorist ili bar potencijalni pa ga zabilježe. Tako i lider treba znati izdvojiti žito od kukolja ili nerascvjetanu plemenitu lozu od snažna divljaka koji će razviti jak korijen, krošnju, mnogo cvjetova, no plod sitan, ali zato gorak.