Premda prosječna razina IQ-a raste s vremenom, najviše zbog obogaćene okoline, kreativnost se kreće suprotnim smjerom i s vremenom pada. Studije su pokazale da od 1990. naovamo razina kreativnosti pada usprkos rastu prosječne inteligencije, iako su ta dva trenda prije bila konvergentna.
Taj pad vidljiv je i kroz cijeli životni vijek pojedinca jer istraživanja su pokazala da djeca postaju sve manje kreativna što su starija. Nakon što je, dakle, znanstveno dokazano da kreativnost opada, sljedeći logičan korak je utvrđivanje razloga ili ‘ubojica kreativnosti’, a rezultati istraživanja identificirali su sedam ključnih profila uzročnika tog trenda. Tako, primjerice, kad su sustavi postavljeni tako da ograničuju slobodu misli, i kad pojedinci perpetuiraju te sustave kroz kontrolirana djelovanja i pristupe, kreativnost nema prostora za razvijanje. Poput mafije, ‘kontrolni ubojice’ djeluju kroz prisilu koja izaziva strah. Rješenje tog ubojice nalazi se u prepoznavanju područja u vašem životu koja su možda postala potisnuta i identificiranju zašto se to dogodilo i kako se s time pozabaviti. Razvijte stoga mentalni sklop otvoren istraživanju i postavljajte pitanja kojima izazivate uspostavljena vjerovanja i pretpostavke bez očekivanja konkretnih rezultata ili riješenja.
Često neprimjetni ‘sumnjivac’ koji može zastrašiti i one najhrabrije strah je od neuspjeha. Vrlo učinkovit ‘zlikovac’ raste na strahu od testiranja novih ideja i mogućnosti neuspjeha, iako je gotovo dječja sposobnost uzimanja rizika i neuspjeha bez straha ključna za kreativno razmišljanje. Kad se pojavi strah od toga, kreativnost nestaje, zato ne čudi da je jedno od prvih Appleovih načela ‘doživi neuspjeh mudro’. Potrebno je imati hrabrosti suočiti se sa strahom od neuspjeha i nesigurnosti i gledati na njih kao na važan dio kreativnog procesa. Naučite prihvatiti i prigrliti na prvi pogled suprotne ideje kako biste otvorili nove mogućnosti.
Uspostaviti kontrolu Sljedeći počinitelj pritisak je koji guši stvarnim ili percipiranim očekivanjima. Brži ritam života, veća ovisnost o tehnologiji i povećana brzina komuniciranja pridonose njegovu jačanju. Pod pritiskom tijelo može reagirati borbom, bijegom ili nepomičnošću, a pretjerano oslanjanje na borbu može dovesti do isključivanja drugih dvaju odgovora potrebnih za nošenje s pritiskom i stvaranje kreativnih riješenja. Identificirajte sebi svojstvene odgovore na pritisak i oduprite mu se sviješću da imate moć ostvariti kontrolu nad eksternim okolnostima. Nađite specifične načine efikasnijeg balansiranja svog vremena i energije, budite proaktivni u dizajniranju svog života, primjerice stvaranjem rasporeda koji vam daje vremena i prostora raditi stvari koje volite kao i one koje morate.
Konformizam žrtvu čini nesvjesnom drugačijih ideja i informacija, onemogućujući pristup različitim mišljenjima i mogućnostima. Isto kao što stavljanje zatvorenika u samicu ograničuje njegovo iskustvo i moždanu aktivnost, izoliranje i odvajanje ograničuje iskustvo i sposobnosti pojedinca. Kad su izvori informacija siromašni kvalitetom, ali bogati kvantitetom, mozak se s time ne može nositi i bira sigurne opcije, umjesto da iskušava nove stvari. Namjerno se izložite različitim ljudima, izvorima informacija i idejama, prihvaćajte zamisli suprotne svojima.
Bijeg u cinizam Problem može biti i manjak motivacije i ambicije, a oni se pojavljuju kao posljedice sustava koji su umrtvili želju za uspjehom i može ih se uočiti kod onih s izraženim sarkazmom i cinizmom. Očit manjak motivacije, brige ili strasti može se izokrenuti u namjerni ‘nož u leđa’ ili neumjesnu primjedbu. Dokazano je da uspješni genij nastaje mješavinom sretnih okolnosti i napornog rada, tako da apatiji zaista nema mjesta u kreativnom razvoju. Procijenite svoju razinu angažiranosti u onome što radite i detektirajte gdje te angažiranosti možda nedostaje.
Uočite sarkazam ili cinizam i nađite njihov uzrok, izazovite svoje stare konzervativne navike i ponašanja novim pristupima, koliko god neugodni bili u početku. To vodi do pretposljednjeg ‘ubojice’ - uskoumnosti i tvrdoglavosti. Pojedinac je žrtva svojih navika u razmišljanju i ponašanju. Uskoumnost vodi u konvergentno razmišljanje, dok kreativno razmišljanje zahtijeva divergentno razmišljanje prije odabiranja specifičnog fokusa. Ako ih se ne dovodi u pitanje redovito, ljudski uzorci razmišljanja teže upasti u standardizirane kanale. To onda prerasta u način gledanja na situacije i probleme, odnosno u predrasude i grupno razmišljanje. Prihvatite zato ‘kreativnu nevinost’, pokušajte staviti sa strane iluziju ekspertize, prepoznajte moguće predrasude koje ste razvili i pristupite situaciji kako bi to učinilo dijete. Prakticirajte divergentno razmišljanje kroz vježbe koje ga potiču.
Potkopavanje samog sebe Posljednji ‘ubojica’ kreativnosti je pesimizam i negativnost. Zaraženi tim problemom u početku komuniciraju na negativne načine i s vremenom počnu potkopavati kako vlastite, tako i tuđe pokušaje kreativnog razmišljanja. Pesimisti često krive sebe kad stvari ne idu kako treba i postaju nevoljki pokušati ponovo sa svakim novim negativnim iskustvom. Većina ljudi nije svjesna da smo razvili prirodnu predrasudu prema kreativnom razmišljanju, što šteti našoj sposobnosti prepoznavanja kreativnih ideja kad na njih naiđemo, zbog čega je važno uočiti duboki utjecaj tog ‘ubojice’ i njim se pozabaviti.
To možete bavljenjem nekim novim hobijem ili sportom i to dok njime potpuno ne ovladate. Naučite umjetnost pozitivnosti i optimističnosti, primjerice promjenom načina na koji govorite. Vodite dnevnik o stvarima koje se događaju i tada pogledajte koliko ih je predstavljeno u pozitivnom svjetlu, a koliko u negativnom. Jasno, negativne pokušajte onda preformulirati u pozitivne.
- potiskivanje kreativnosti kroz kontrolu i strah
- strah od neuspjeha
- pritisak i zapostavljanje različitih načina nošenja s njim
- konformizam
- apatija i manjak motivacije
- uskoumnost i težnja standardiziranom razmišljanju
- pesimizam i negativan pristup