‘Želim napraviti promjenu u poslu, radim više stvari, ovako više ne ide‘, s osmijehom no relativno odlučno govori klijent. Što tu sve čujemo?
Kakva je promjena potrebna ? Što bi trebalo biti novo stanje? Iz navedenog ono nije poznato, čujemo samo da ovako više ne ide. Ipak upečatljivo je da na prvom mjestu se čuje želja napustiti sadašnjeg stanje. Ukratko čujemo što se ne želi- ne ide uz ovo sada.
Drugi bitan dio informacije krije se u neizrečenom a to je TKO to kaže da ovako više ne ide. Mogući ključevi daljnjeg rada se kriju u pitanjima što i tko. Naravno više putova vodi do Rima ipak ovo nam je dovoljno za nastavak coaching procesa.
Na pitanje što bi to bilo to novo i željeno stanje dolazi često odgovor što ne i zašto to ne. Nekada osoba zaista ne zna jasno reći što bi željela i tada govorimo o ‘razvojnoj promjeni‘ no ovdje osoba zna no ipak ne želi ili ne može iskazati jasno. Ako tu dalje ne ide prelazimo na drugo područje onoga tko to govori. Istražujemo.
Bitno je odmah razlučiti govori li osoba to sama sebi ili to izvorno govori netko iz okruženja. U našem slučaju je to bila je to životna partnerica, kako je iznio klijent. Upravo kada se čini da smo blizu raspletu na razini očekivanja, uvjerenja i komunikacije sa partnericom, klijent otvara novu mada srodnu temu. Naime, poslovno okruženje također ima svog glasnogovornika koji jasno iznosi svoja očekivanja i zahtjeve za promjenom. Kada govori o nadređenom klijent vidno ima drugačije reakcije, retoriku i neverbalni izražaj. Ovaj coaching proces treba svoje vrijeme i korak po korak dijelovi ‘puzle‘ se otkrivaju i kreiraju jasniju sliku o klijentu i njegovom kontekstu i kontekstu i percepciji promjene od svih ključnih aktera uz klijenta.
Promjena je proces transformacije u novo stanje, najjednostavnije rečeno.
Promjenu mogu potaknuti vanjski faktori iz okruženja i tada govorimo o ekstrinzičnim poticajima. Kada osoba sama inicira promjenu i sama ima motiv za transformacijom riječ je o intrinzičnom poticaju.
Naš primjer nije jednostavan jer on sadrži oba aspekta: osoba sama vidi kako više ne ide na isti način i sama želi promjenu, no to žele i dvoje njoj ključnih ljudi u poslovnom i privatnom okruženju.
Što oni govore, što je zajedničko tematski i u namjeri aktera ove situacije? Kako to zvuči i što ustvari onzaista želi kada ne bi bilo tih vanjskih poticaja?
Možda se sjećamo još iz škole kako rješavamo jednadžbe s dvije nepoznanice. X+Y= 34
Ako su X vanjski faktori (partnerica i šef) a Y nutarnji (osoba) onda moramo korak po korak pristupiti rješavanju jednadžbe. U praksi klijenti često nesvjesno kreiraju ‘jednadžbe‘ ovog tipa koje ne mogu riješiti te tako imaju savršen ‘alibi‘ za nepoduzimanje akcije, no to bila srodna tema ovoj za novi članak ili više.
Pustimo sada malo naš ‘X‘ i vidimo što zaista naš klijent želi. Izolirajmo ga od tih glasova iz okoline bar na tren, kreirajmo sigurno područje u kojem on može sebi dopustiti izreći bezuvjetno svoje želje ma što to one bile.
Ta pitanja nas odvode korak dublje u kojim kreirate klijentu sigurnu zonu odgovora. Slično kao kad djetetu kreirate mjesto za igru i maštu. Upravo ovim dajete to klijentu, odrasloj i odgovornoj osobi, dopuštenje dotaknuti svoju duboko skrivenu želju koja sve manje smije izlaziti na površinu. Lako je reći netko ima otpor promjeni, no ključno pitanje zašto postoji taj otpor. Ovdje u našem slučaju percepcija promjene klijenta je zabrana onoga što jako voli i želi jer sada mora se boriti za druge stvari, drugačije poslove i odgovornosti. Coach ovdje dopušta izlazak te želje van bez osude, i stavlja je uz sadašnje stanje tako da se postavlja jedno pored drugog i ta potisnuta želja i ono u čemu je iz vana potican na promjenu. Iako okruženje kaže ili jedno ili drugo coaching uzima izazov postavljajući tezu situacije što ako je i jedno i drugo, što tada nastaje. U toj slobodi i prihvaćanju klijenta stvara se prostor za kreaciju novih opcija, pristupa i mogućnosti koje do sada nismo vidjeli. Prihvaćeni klijent je kao dijete koje je nakon ‘kazne zabrane igranja‘ ponovno pušten na igralište. Pomalo zbunjen na početku no sve zaigraniji u stvaranju. Potencijal je oslobođen i sada coach samo usmjerava lagano proces promjene. Smjer promjene određuje klijent i jasno ga pokazuje. Sjaj u očima je česti dodatni znak da ste kao coach na dobrom putu.
Prihvaćanje i dopuštanje onoga što jest je ključ koji je otvorio daljnji proces. Zašto to inače ne činimo-- jer se bojimo onoga što bi mogli čuti. Što ako je klijent poželio sve ostaviti i poći surfati u Australiju. Mudrost i strpljivost coachinga nalaže daljnji razgovor na temu surfanja i Australije, slika koje on ima o tome. Znači ne radi se o tome da ovim postajemo suradnici nečijeg ‘bijega‘ nego dopuštamo razgovor o tom.
Vinkeberg govori o 5 dimenzija promjene koje mi dopunjujemo u coachingu na još dodatne dvije: vremena i percepcije promjene.
Dimenzija promjene / Pitanja
1. Sadržaj- što mijenjamo, što poboljšavamo,.. / Što je problem/uzrok/pitanje; Što (ne) mijenjamo
2. Struktura- pristup, redoslijed, koja pravila,.. / Otkud početi; Što prvo; Kriteriji odlučivanja
3. Okruženje-akteri promjene, odnosi, uloge,.. / Tko su oni koji utječu i kako; Koja je njihova uloga i važnost korisniku; Što korisnik želi/hoće/treba
4. Smisao- prioritet, važnost, vrijednost / Što je bitno; Što se mijenjalo u prioritetima; Što pokreće/motivira
5. Poveznice-Ovisnosti / Od čega ovisi promjena i u kojoj mjeri; koji dio nije ovisan
6. Vrijeme- gdje ste vremenski u odnosu na promjenu / Kako se korisnik odnosi prema promjeni koja ili tek dolazi (možda ili sigurno); promjeni u kojoj se nalazi ili promjena koja se desila.
7. Percepcija- kako coachee vidi i doživljava promjenu / Kakva je slika cilja (promjene); Kakva je slika početka promjene i proces transformacije; Što raduje/plaši/
Uzmimo ovdje samo ove dvije zadnje koje smo dodali.
Vrijeme: Klijent je nekad u mladosti bio u Australiji i sada kad pogleda unazad to je bilo prelijepo, kao san. Istina , tada je bio slobodan i bez obveza a sada ima ženu i dvoje djece. Zaboravljamo nekad da smo tada bili 10ak godina mlađi, zgodniji pa i sa nešto manje kilograma. Gledano u vremenu klijent bi se vratio malo bar ‘nazad‘ u to vrijeme. Ovdje dotičemo percepciju gdje Taleb lijepo govori u Crnom Labudu kako je ono iz prošlosti nešto deformirana slika kao odraz retrovizora, koja je sve dalja od stvarnosti što smo mi dalje od promatranog objekta. Koliko vas će se složiti da su iz ove perspektive 80-te zaista bile fantastične, čak štoviše čine se sve boljim i boljim.
Naš klijent je u procesu coachinga malo po malo povezivao sve ove aspekte u jasniju sliku u kojoj nije bilo alibija za neznanje i nesvjesnost. Ostala je odluka i izbor, premda je jednadžba riješena.
Coach u analogiji je ovdje došao na tavan ili podrum klijenta, punog priča, bogate povijesti, mračnih kutaka i uz dozvolu klijenta osvijetlio je prostor i one njegove najtamnije dijelove. Kako će transformacija dalje teći je nastavak proces no ovim je učinjen fundamentalni korak procesa promjena.
A kakav je vaš tavan i podrum?
Dodatne informacije možete pročitati OVDJE