Korona i biznis
11. lipanj 2015.

Radno mjesto sam dobio. A koji mi je posao, zapravo?

Ana-Marija Vidjak
Ana-Marija Vidjak

Udruživanje različitih tvrtki sa zajedničkim ciljem – dapače! No, na kakve probleme može naići osoba izabrana za koordinatora njihovih vizija i očekivanja? Treba li žonglirati među njima ili tražiti jasnoću?

Pitanje:

Radim u jednoj tvrtci koja je na samom početku, te se stvari tek slažu. Tvrtka je osnovana od strane 15-tak pravnih osoba s ciljem da se promovira njih i njihove proizvode, prvenstveno na stranom tržištu.

Osnivači se (čast izuzecima) ne bave previše novoosnovanom tvrtkom jer imaju svoje redovno poslovanje, a i zaposlenu osobu (mene). Problem je premalo konkretnih zadataka, u kojem smjeru i kako krenuti.  Ako ja odlučim sam, svi si daju za pravo komentirati, a ne sudjeluju.

Oni me plaćaju pa si ne mogu dozvoliti da previše kritiziram. 

Ima li neka sredina?

Odgovor:

Prije samog ulaska u temu, ono čega vjerujem da ste i sami svjesni je poprilična šturost informacija u skladu s kojom je i moj broj ideja/pitanja/prijedloga ograničen.

Dobra vijest je da se radi o udruženju (dozvolite da ga tako nazovem budući da su osnivači tvrtke) koje je u početnoj fazi. Zašto je to dobra vijest? Upravo zato što su ciljevi, strategije i planovi još uvijek u fazi kreiranja, a ako i nisu, očigledno je da su u fazi konkretiziranja. Kažem očigledno, budući da Vaše pitanje upravo govori o tome da nikome uključenome nije do kraja jasno što je Vaš zadatak. Da je, ne biste postavljali pitanje, zar ne? Drugi dio dobre vijesti sastoji se u tome što i Vi do određene mjere možete kreirati svoje radno mjesto... Dakle, nitko ga prije Vas nije obnašao i ne postoji utvrđena premisa „tako se taj posao radi“.

Međutim, prisutna je i određena količina nejasnoće i zbunjenosti. Na pitanje koje ste postavili, a glasi „Ima li neka sredina?“ odgovorila bih: „Potrebno ju je naći“. Naime, od 15 tvrtki koje su se udružile s nekim ciljem, svaka donekle ima sličnu, ali i različitu viziju o tome kako će se cilj u realnosti ostvarivati. Kada bi se zadaci Vašeg radnog mjesta mogli adekvatno podijeliti među njima, Vi im zapravo ne biste bili ni potrebni. No to nije slučaj. S druge pak strane, kada bi Vi bili puki izvršitelj svega onoga što svakom od njih padne napamet (i dio je samo njihove vizije!) imali biste puno zadataka koji bi djelomično bili u međusobnoj suprotnosti. Ukratko, potrebni ste im kao izvršitelj no tek NAKON što se međusobno usklade.

Ovako, čini se da je na snazi ono što bi se u narodu nazvalo efektom „puno baba, kilavo dite“. To nije neobično u situaciji gdje 15 sudionika ima neka očekivanja. Zaposlili su Vas i tako predviđaju da će se desiti to nešto za što Vi nemate dovoljno jasnoće.

Kao da ste potpisali ugovor o radu, ali nemate nešto što možemo nazvati poslovno-profesionalnim ugovorom koji bi Vam, na dnevnoj razini, konkretizirao ono što Vaš posao jest. Neka od pitanja oko kojih bi se tvrtke za čije udruženje radite trebale usuglasiti su:

Koji je dugoročni cilj našeg udruživanja?

Što je potrebno poduzeti kako bi ga se postiglo?

Koji je kratkoročni cilj (za naredni period)?

Tko će i na koji način biti uključen za njegovo postizanje?

Koje korake trebamo poduzeti kako bismo ostvarili kratkoročni cilj?

Kako donosimo strateške, a kako akcijske odluke? – imaju li svi jednako pravo glasa, koji omjer je potreban kako bi neka odluka „prošla“, kako se odlučuje (cirkularni mailovi, sastanci i sl) te za koja pitanja je adekvatan jedan odnosno drugi oblik komunikacije.

Koje su to kontrolne točke po kojima znamo da ostvarujemo planirano?

Odgovori na ova i slična pitanja su neophodni kako bi udruženje opstalo, a tako i Vaša uloga u njemu. Vi na njih ne možete odgovoriti jer ste zaposleni kao izvršitelj i (kao što i sami navodite) nerijetko Vas se kritizira kada donesete odluku. Moguće je da se radi o odlukama koje ionako ne spadaju u Vaš djelokrug rada (a tako i odgovornosti!), no to i Vama i udruženim tvrtkama treba biti jasno. Tako ćete i pronaći liniju između onoga što Vaš posao jest, odnosno nije. Upravo će odgovori na gornja pitanja donijeti predstavnicima udruženja, a i Vama, mogućnost da tu liniju „iscrtate“.

Odgovori koji se tiču akcijskih odluka mogli bi se djelomično odnositi i na Vas. Vjerujem da Vaša pozicija pretpostavlja upravo autonomiju na ovom planu i da ste zaposleni zbog organizacijskih i menadžerskih vještina koje imate. Ovo je mjesto na kojem možete davati prijedloge i tražiti da Vam se dio odgovornosti prepusti (naime, tražiti odobrenje za svaki korak uvelike bi usporilo procese, a tako i napredak). Ugrubo rečeno, Vaša domena je prije svega odgovor na pitanje „kako“.

Ono što mi se čini vrlo bitnim pitati predstavnike tvrtki, a može Vam uvelike olakšati (ili otežati život!) je da Vam svaki od 15 partnera dodijeli kontakt osobu. Jednu osobu zaduženu za komunikaciju. Nekoga tko Vam daje informacije, proslijeđuje Vaše upite i slično. Time ćete olakšati komunikaciju sa svakom tvrtkom bez da ulazite u njihov ustroj i trošite vrijeme tražeći odgovorne za pojedina pitanja. Možda se čini trivijalnim, ali pomnoženo s 15, može biti vrlo bitno.

Predlažem da sastanak s ciljem klarifikacije kroz gore navedena pitanja (i svega onoga što Vi smatrate relevantnim) zatražite što prije. Ako naiđete na otezanje ili otpor oko njegovog sazivanja, može Vam biti korisno objašnjenje kao „Udruženju je u interesu da postigne svoje ciljeve, zar ne? I meni osobno, budući da želim kako opravdati svoju plaću, tako i biti uspješan. Kako bismo to postigli, neophodno je da usaglasite svoje vizije i očekivanja prema meni“.

Uistinu mislim da Vam je ovaj poslovno-profesionalni ugovor jednako neophodan kao i onaj o radu.

Želite li (anonimno) postaviti pitanje na svoj poslovni izazov/dilemu/pitanje, pišite na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ana-Marija Vidjak, edukator i coachwww.sto-ako-ipak.hr