Efikasnost, visoka produktivnost, profesionalnost, sve su to epiteti srodni nekim drugim kulturama, a ne našoj, posebice onima koje se oslanjaju na "protestantsku etiku i duh kapitalizma". Srećom ili nažalost, ovisno o tome tko ste, radoholičari na ovim našim, balkanskim, prostorima, rijetka su pojava. Takvima se imputira da nisu normalni jer previše rade, nazivaju ih fah idiotima ili - samo idiotima, jer zašto raditi i biti produktivan, ako ne moraš? Grozno, zar ne? Ne mora nužno biti tako. Ispada da je sklonost "fjaki" ipak dobra za zdravlje, pitate li znanost.
Među nama koji živimo i doista radimo u Hrvatskoj, što silom prilika, što zbog odgoja, što zbog uvjerenja da je rad jedna od navećih vrijednosti čovjekova života, postoje oni koje nazivamo radoholičarima. To su ljudi koji svoju vrijednost mjere količinom posla koji su taj dan, mjesec, godinu uspjeli odraditi i koji su najsretniji kada vide rezultate svojeg poštenog rada. Međutim, u svemu, pa tako i u poslu, ne treba pretjerivati, jer postoji realna mogućnost, a i dijagnoza, koja kaže kako možete postati ovisni o produktivnosti. Znate, to je onaj osjećaj "kada se poklopi baš sve" i "kada bi trebalo napraviti još to i to i to..."
E, baš u tom trenutku, kada Vam se privatan život zbog opsega posla već debelo počeo raspadati, ali zato posao ide kao lud, trebate stati i postaviti si ovih 6 pitanja:
- Misliš li kako gubiš vrijeme i imaš li grižnju savjesti zbog toga?
- Oslanjaš li se previše na svoj mobitel/laptop/tablet/kompjutor dok kročiš kroz dan?
- Jesu li tvoje teme razgovora isključivo o tome koliko si zatrpan ili zatrpana poslom? Smatraš li da je "uzeti predah" lijenost, a da je "snalaženje" znak zdravlja?
- Smatraš li da je tvoj telefon produžetak tvoje ruke? Provjeravaš li svoje mailove svakih 15 minuta?
- Gubiš li noći razmišljajući o svemu što trebaš napraviti sutra? Ljutiš li se na sebe kada odradiš samo jednu, od, primjerice, 10 stvari koje si si zacrtao ili zacrtala za taj dan?
- Kolutaš li očima kada ti prijatelji kažu da su, konačno, sredili vrt/vikendicu/stan, a ti to isto nisi napravio ili napravila iako pričaš kako hoćeš, godinama?
Ukoliko si na većinu ovih pitanja odgovorio ili odgovorila potvrdno, krajnje je vrijeme da potražiš pomoć, jer, navodno odgovori ukazuju na ovisnost o produktivnosti. Drugim riječima, uspori malo, a jedna stara narodna kaže: "Ni(t)ko ti to neće platit".
Radoholičar bi na sve ovo rekao: A tko će, ako neću ja? Platiti račun, dakako. Samo valja gledati da ne platite zdravljem. Evo kako si pomoći:
Prestanite se omalovažavati
Onog trenutka kada krenete u unutrašnji samoprijekor jer niste obavili sav posao koji ste si zacrtali (a to se posebno odnosi na zaposlene majke), odmah se zaustavite. Suprostavite se svojem unutarnjem ja koje tvrdi da ste ljenčina, jer niste pokazali savršene poslovne performanse (bez obzira rasturate li posao doma ili na radnom mjestu). Ne govorite sebi ono što ne želite reći niti najboljem prijatelju. Krajnje je vrijeme da zaustavite samokritičnost onda kada ona doista nije nimalo produktivna. Iscrpljujete se bez veze!
Jednostavno recite NE!
Prestanite ugađati svima! Vaš poslodavac, a ako ste vlasnik firme, vaš klijent nije vlasnik vašeg vremena koje provodite na ovome svijetu. Isto vrijedi i sa djecom. Morate naučiti reći, jednostavno, neću. Čak i kad je to grozno. Tipa, "Mama, hoćeš mi napraviti sendvič?" NEĆU! "Tata, hoćeš mi zavezati žnirance" NEĆU! "Dragi hoćeš iznijeti smeće" NEĆU! Tako to izgleda doma, a evo kako na poslu:
"Želim da mi to dostavite na stol do ponedjeljka" Odgovor? "Nije moguće" Pitanje? "Kako mislite nije moguće?" "Pa, nije moguće jer rok nije realan", a onda slijedi objašnjenje koje vaš nadređeni do kraja neće niti poslušati jer ima dovoljno i "svojih briga". Vrijedi pokušati, želite li da vaš rad barem malo cijene.
Prestanite govoriti o velikim planovima već počnite realizirati male zadaće
Ovo zvuči gotovo kao prvo slovo reforme, bavite li se politikom. No, šalu na stranu. Imate li puno posla, napravite ono što realno možete u zadanom okviru i u zadanom vremenu. Potom, jednostavno, otiđite kući. Sutra uklonite sve prepreke na putu prema cilju i nipošto ne razglabajte o učinjenom na Twitteru ili Facebooku. Vjerujte, nikoga nije briga, dok ne postignete "veliki cilj". Možda je to vaš osobni cilj, možda ćete ući u povijest jer ste uspjeli od državne administracije u rekordnom roku ishoditi papirologiju, o čemu god se radi, rješavanju problema pristupite realno. Ništa (bitno) se ne postiže preko noći.
Kada ne radite ništa, zapravo radite "na punjenju baterija"
Prihvatite činjenicu da je tijelu i umu potrebno vrijeme da se oporavi od rada. Posebice ako ste svakodnevno izloženi enormnoj količini informacija i posebice ako radite s ljudima. To je, između ostalog, još jedna učestala poštapalica u Hrvatskoj. Ona da je najteže raditi s ljudima. Svi ti ljudi oduzimaju energiju, doista su rijetki oni koji ju vraćaju, a još rjeđi oni koji vas pune optimizmom. Stoga, kada ne radite, odmarajte se, jer posao vas ionako čeka. Osim toga, baš u takvim trenucima dokolice rađaju se neke od najboljih i najinovativnijih ideja koje mogu preokrenuti vaš poslovni svijet naglavačke. Pitajte startupovce. Oni znaju da je to živa istina.
Prakticirajte selekciju informacija
Selektirajte informacije koje su vam potrebne kako biste posao odradili do kraja. Nije uvijek potrebno ulaziti u dubinu problema kako biste pronašli rješenje. Doista, nemojte se opterećivati ljudima i informacijama koji vam nisu potrebni kako biste realizirali svoj cilj. Ponekad je bolje napraviti jednu stvar dobro, nego 10 stvari loše. Sve će doći na red, a najvažnije je da znate koji su vaši prioriteti i što je izvedivo.
Super je osjećati se super, nakon super odrađenog posla, ali...
Nikada, ali nikada nemojte izgubiti iz vida bitne stvari u svojem životu. Partner ili partnerica, djeca ili rodbina, ljubimci ili ostvarivanje vlastitih snova. To su stvari koje, bez obzira koliko marljivo radili, doista ne možete kupiti novcem. Istina ili laž? Ovisi. Međutim jedno je sigurno: Ne ostavljajte za sutra ono što možete napraviti danas, a pogotovo kada je vaš privatan život u pitanju.