Rezultat simulacije modela ne mora biti ono što će se doista i napraviti, ali pokazat će smjer, otvorit će put prema onome što je za ukupni gospodarski učinak najbolje. To bi onda moglo smanjiti udjel populističkih mjera, kojima pribjegava svaka vlast uoči izbora
Populističke poteze dodvoravanja biračima uoči izbora nijedna vlast ne ‘mjeri’. Odokativno je jasno da su za vlast korisni. I da nemaju veze ni s mozgom ni s ekonomijom, nego samo s glasovima (ne s onima u glavi nego s onima na biračkome popisu). Kako se odluke, potezi i izmjene mjere u ostalo mandatno vrijeme? U Hrvatskoj - nikako.
I taman kada je Lider pokrenuo priču o ekonomiji naslijepo doznajemo da ima nade za nas. Ekipa sa zagrebačkoga Ekonomskog fakulteta – asistentica Ozana Nadoveza, viši asistenti Lucija Rogić, Marija Penava, Vladimir Arčabić, Tomislav Globan i izvanredni profesor i mentor Josip Tica – izborili su se za sredstva Europskoga socijalnog fonda i počeli graditi temelje za izradu simulacijskih modela. No, o ovoj temi možete pročitati u tjedniku Lider, a ovdje ćemo govoriti o tri modela simulacije posljedica ekonomske politike na gospodarstvo.
CGE (computable general equilibrium) teorijski modeli
CGE modeli upotrebljavaju se u analizama sektora koji prolaze neku reformu pa se simuliraju izravne i neizravne posljedice reforme na proizvodnju, potrošnju, naplatu poreza... u svim ili odabranim sektori ma Osnova su za te modele, kaže Ozana Nadoveza, asistentica na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu i članica tima za izradu pretpostavki budućih modela, input-output tablice s kojima se dobije cjelovita slika gospodarstva. CGE model pokazuje veze između svih sektora u gospodarstvu.
– U model možete staviti sektora koliko želite, deset, trideset, šezdeset, ovaj posljednji imao bi neizmjernu vrijednost, ali ja ga sama nikada ne bih mogla napraviti, ni nas petero, za to je potreban cijeli tim. No kada se povežu svi sektori nekim pretpostavkama o ponašanju poduzeća, države, pojedinca, kućanstava, dobivaju se odgovori na sva pitanja koja bi nas mogla zanimati: što će se dogoditi sa zaposlenošću, s plaćama, s cijenom kapitala (sve to po sektorima), kako će se promijeniti sektorska struktura ako se poveća cijena poljoprivred- nih proizvoda, hoće li to povećati udjel poljoprivrede u gospodarstvu… nema pitanja na koje model neće odgo- voriti – tumači Nadoveza.
DSGE (dynamic stochastic general equilibrium) teorijski modeli
DSGE modele ponajviše upotrebljavaju središnje (i poslovne) banke kojima simuliraju primjerice kakav je utjecaj promjene kamatne stope ili ponude novca na neke varijable od interesa: zaposlenost, inflaciju, tečaj, BDP.
– Dakle, ako se razmišlja o promjeni monetarne politike, tim se modelom simulira promjena i promatra kako će se promjena odraziti na promatrane varijable, i to dinamički, ne u jednoj točki vremena nego u nekom razdoblju. Obično se gleda 12 tromjesečja, dakle najviše četiri-pet godina u budućnosti – pojašnjava Vladimir Arčabić, viši asistent na fakultetu i član tima.
VAR (vector autoregression) ekonometrijski modeli
Kada govorimo o ekonometrijskim modelima, onda govorimo upravo o VAR-u. U čemu je razlika u odnosu na prethodna dva?
– Kada prikupimo konkretne podatke, pomoću VAR modela vidimo impulsne odazive određenih varijabli na promjene nekih drugih varijabli. Primjerice, promatramo kakav bi utjecaj promjena priljeva kapitala iz inozemstva imala na kretanje BDP-a, na domaće investicije, na štednju. Zašto smo sve modele spojili u jedan projekt? Zato da vidimo koliko teorijska strana priče s DSGE modelom odgovara stvarnosti, a ekonometrijom onda dobivamo odgovor kako se na temelju stvarnih empirijskih podataka događaju stvarne empirijske promjene. DSGE model bez provjere s ekonometrijskim podacima ne vrijedi, jer ne znamo jesmo li ga dobro kalibrirali, prilagodili stvarnosti – detaljizira Tomislav Globan, viši asistent na fakultetu i član tima.