Većina građana Hrvatske i dalje misli loše o poduzetnicima. To nije ništa novo, kao ni to da je to stajalište dijelom utemeljeno, a dijelom neutemeljeno.
No takvi kakvi jesu poduzetnici su jedini koji se uopće usuđuju upustiti u poduzetničku avanturu u ovoj zemlji. Iako 40 posto građana negativno misli o poduzetnicima, zanimljivo je, kako je prezentirano na ovotjednom HUP-ovom Danu poduzetnika, 62 posto tih istih građana smatra su upravo poduzetnici ključ ili glavno rješenje za izlazak iz krize.
Jučer smo donijeli sedam tipova hrvatskih poduzetnika, a danas objavljujemo swot analizu njihovih ključnih vrlina i mana.
SNAGE
• kod starijih poduzetnika postoji urođeni instinkt za preživljavanje • mogućnost snalaženja u kompliciranom i često korumpiranom okruženju• poznavanje brojnih domaćih igrača sličnog profila u privatnom i javnom sektoru
SLABOSTI
• nedostatak znanja, vještina i uključenosti u svjetske gospodarske tokove• dugogodišnja orijentiranost isključivo na hrvatsko tržište i strah od izvoza• stajalište da država treba riješiti njihove probleme • nedovoljno ulaganje u ljude, razvoj i istraživanje, nova tržišta...• tendencija da uspjeh pripisuju svojim sposobnostima, a neuspjeh državi, sustavu, okruženju itd.• uglavnom (pre)mali biznis za europske ili svjetske razmjere • dio još uvijek spreman prihvatiti mito i korupciju kao način dobivanja poslova• izražena poduzetnička taština koja opstruira pokušaje kapitalnog povezivanja, nesposobnost delegiranja i želja da sve kontroliraju
PRILIKE
• s obzirom na to da je većina biznisa mala za svjetske razmjere, kod dijela poduzetnika postoji mogućnost velikog povećanja obujma poslovanja kad bi se okrenuli izvozu • mlađe generacije poduzetnika mnogo su više uključene u svjetske tokove• kapitalno povezivanje s drugim poduzetnicima ili otvaranje stranim strateškim investitorima
PRIJETNJE
• termin ‘poduzetnik‘ još uvijek kod dijela ljudi predstavlja sinomim za osobu koja na sumnjiv način ostvaruje profit• znatan utjecaj države na privatne tokove, velika porezna presija, bezbrojne administrativne prepreke, visoki troškovi javnog sektora itd.• općenito nesklonost privatnoj inicijativi kao relikt bivšeg sustava• nepostojanje adekvatnog nasljednika u drugoj generaciji, uz istodobnu nespremnost na prodaju biznisa po realnim vrijednostima• prisutnost mita i korupcije kao ‘normalnog‘, nedostatak etičnosti u poslovanju općenito• stigmatiziranost u slučaju neuspjeha mnoge čini još plašljivijima pri odluci o ulasku ili ostanku u poduzetništvu
>>>Cijelu temu o hrvatskim poduzetnicima možete pročitati u novom broju Lidera.