Brojne su promjene koje očekuju poduzetnike u smislu oporezivanja PDV-om, tematika nije nimalo jednostavna, stoga u nastavku dajemo pregled svega nekoliko izmjena koje poduzetnicima mogu olakšati shvaćanje pojedinih stavaka, ali i dobru pripremu kako bi se izbjegla negativna iznenađenja.
1. Područje primjene novog Zakona o PDVu. Obzirom da Republika Hrvatska u srpnju postaje 28. članica EU, novi Zakon o PDVu primjenjuje se upravo na sve transakcije dobara i usluga unutar Hrvatske (tuzemstvo), na transakcije unutar jedinstvenog EU tržišta, te na transakcije sa zemljama nečlanicama (kao i do sada uvoz i izvoz). Zakon također razlikuje osnovna načela oporezivanja za dobra i usluge, za vrstu kupca (poduzetnik ili fizička osoba), status kupca u PDV smislu (da li je obveznik ili nije), prema mjestu oporezivanja, te definira brojne izuzetke.
2. Uvoz i izvoz nasuprot stjecanju i isporukama unutar EU. Dosadašnje transakcije uvoza i izvoza s članicama EU nakon pristupanja Hrvatske europskom jedinstvenom tržištu, terminološki postaju stjecanje (engl. acquisition) odnosno isporuka (engl. supply) dobra ili usluge. Za sva ostala tržišta i dalje vrijeme pojmovi uvoza odnosno izvoza.
3. VIES baza i njena važnost. VIES (VAT Information Exchange System) je svojevrsna baza svih obveznika PDVa unutar EU. Njena je važnost upravo u tome da će hrvatskim poduzetnicima omogućiti provjeru pripadnosti inozemnog poduzetnika PDV sustavu druge države članice EU, kao što će i inozemnim poduzetnicima omogućiti provjeru pripadnosti hrvatskog poduzetnika PDV sustavu Republike Hrvatske. Nepostojanje poduzetnika u ovoj bazi automatski povlači različit PDV tretman pri isporuci dobara i usluga. Hrvatski poduzetnici dobiti će svoj PDV identifikacijski broj u VIES bazi koji će biti identičan dosadašnjem OIB broju uz prefiks ‘HR‘ (na pr. HR20431105615).
4. Europski sud pravde i njegova važnost. U pravilu svaki doneseni zakon prati pravilnik koji ga pobliže i detaljnije definira, a ukoliko bi se postavila dodatna pitanja u praksi poduzetnika, do sada je Ministarstvo financija izdavalo i prateća mišljenja. Rješenja Europskog suda pravde imaju pravnu snagu i iznad su domaćih propisa te bi poduzetnici svakako trebali specifične situacije oporezivanja PDVom iz svog poslovanja provjeriti u bazi navedenog suda kako bi bili sigurni da ispravno postupaju, i provjeriti ukoliko u slučaju poreznog nadzora po sličnom primjeru postoji odluka u njihovu korist. Primjerice samo za oporezivanje PDVom postoji više od 500-tinjak slučajeva i odluka u bazi suda (više na stranici http://curia.europa.eu).
5. Pravila oporezivanja transakcija dobara unutar EU. Osnovno pravilo oporezivanja dobara unutar europskog tržišta ukoliko je kupac PDV obveznik je da se primjenjuje PDV stopa države članice u kojoj završava otprema dobra. Za razliku od dosadašnjeg PDVa na uvoz dobara, velika je novost za hrvatske poduzetnike da se neće obračunavati i uplaćivati PDV ukoliko je stjecanje unutar EU, stoga će si hrvatski poduzetnik istovremeno zaračunati obvezu za PDV i priznati kao pretporez, što će pozitivno utjecati na novčani tijek poduzetnika.
Kod oporezivanja isporuke dobara fizičkim osobama, obračunava se PDV stopa države članice porijekla dobra (primjerice roba koja se prodaje hrvatskim građanima od strane talijanskog poduzeća oporezovat će se sa 21% koliko iznosi PDV u Italiji). Izuzetak je tzv. prodaja na daljinu (distance selling) putem kataloga, prospekata, interneta i sl. direktno fizičkim licima te praćenje tzv. praga isporuke koji je definirala svaka zemlja kako bi zaštitila svoje financijske interese, tada se do praga isporuke primjenjuje PDV stopa zemlje članice porijekla, a preko praga isporuke zemlje članice odredišta isporuke dobara.
6. Pravila oporezivanja transakcija usluga unutar EU. Slično kao i kod dosadašnjeg uvoza usluga, oporezivanje se vrši prema sjedištu poduzetnika primatelja usluge ukoliko je isti u VIES bazi (što znači da je i PDV obveznik u svojoj državi). Ukoliko to nije slučaj, tada se primjenjuje stopa države članice pružatelja usluge. Slično kao i kod stjecanja dobara, primatelj usluge samozaračunava PDV i priznaje ga bez novčanog tijeka.
7. Ukidanje oznaka R1 i R2 na računima. Zakonodavstvo EU ne poznaje oznake R1 i R2, no kako bi se razlikovali računi poduzetnika koji su PDV priznavali odnosno plaćali sukladno novčanom principu (dosadašnji R2), isti će stavljati oznaku na svoje račune ‘obračun prema naplaćenoj naknadi‘. Ova se odredba primjenjuje samo za transakcije u tuzemstvu i na snazi je do kraja 2014.g. Nakon toga bi i dosadašnji R2 poduzetnici PDV trebali priznavati odnosno plaćati neovisno o novčanom principu (tj. neovisno da li su račune platili i naplatili).
8. Računi se uvijek izdaju u kunama. Ukoliko postoji nedoumica kod hrvatskih poduzetnika treba li račun izdavati u drugoj valuti, ukoliko je kupac inozemni porezni obveznik, svakako račune treba izdavati u kunama, a druga valuta je samo opcija uz uvjet da je iskazani PDV uvijek po srednjem tečaju HNBa na dan nastanka obveze obračuna PDVa.
mr.sc. Tanja Rukavina, financijski i porezni savjetnik, ABAK USLUGE d.o.o. (www.abakusluge.hr)