Aktualno Preporučeno Znanja

Što treba znati u prilagodbi poslovanja pravednijoj raspodjeli internetskoga kolača

Avatar
Autor Lider
Romana Matanovac Vučković

piše dr. sc. Romana Matanovac Vučković, izv. prof. Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, voditeljica sveučilišnoga specijalističkog poslijediplomskog interdisciplinarnog studija Intelektualno vlasništvo

Digitalno tržište ima golem potencijal gospodarskog rasta i danas je poprište velikih gospodarskih sukoba i borbi za prevlast na globalnom i europskom planu.

Internet bez granica, bez adekvatne pravne regulacije i praktički bez ikakve administrativne kontrole, osim nedvojbeno pozitivnih učinaka, počeo je uvelike uzimati danak i u negativnim aspektima. Europska unija taj je danak dala u mnogim područjima, a jedan od njih je i područje zaštite intelektualnog vlasništva europskih stvaratelja i kreativaca.

Direktiva o autorskom pravu na jedinstvenome digitalnom tržištu u nacionalne zakone trebala bi se uvesti u dvije godine. Za to vrijeme protivnici će je pokušati rušiti ili odgoditi, ali oni koji gledaju dugoročnije već sada trebaju stvarati novu perspektivu svojeg poslovanja ako se u njemu koriste zaštićenim sadržajem, vlastitim ili tuđim

Velike internetske kompanije, ponajprije Google, stvorile su poslovne modele s pomoću kojih su ostvarile enormne zarade na štetu europskih kulturnih, kreativnih te medijskih industrija. Pri tome europski autori, stvaratelji, kreativci, novinari i njihovi nakladnici i producenti u gospodarskom smislu nisu ostvarili praktički ništa.

I to unatoč tomu što su njihova autorska djela bila baza za ostvarenje zarade Googleu i sličnim tvrtkama.

Stoga je ujedinjena kreativna, kulturna i medijska Europa prije nekoliko godina pokrenula inicijativu za pravedno uređenje zaštite autorskoga prava na internetu.

Ta inicijativa iznjedrila je Direktivu o autorskom pravu na jedinstvenom digitalnom tržištu. Jedni smatraju da je to pravni instrument za uvođenje cenzure i filtriranja, a drugi da je prvi korak k pravednijoj raspodjeli prihoda od uporabe kreativnih, kulturnih i medijskih tvorevina na internetu. Direktiva je prije dva mjeseca stupila na snagu.

Na sudu prije primjene

​Lobistički rat, međutim, nije gotov i sad će se preliti na nacionalne razine država članica u čija se zakonodavstva u iduće dvije godine Direktiva mora uvesti, a to potvrđuje i činjenica da je Poljska dan nakon stupanja na snagu Direktive već pokrenula postupak pred Sudom Europske unije kako bi je proglasila neustavnom, tj. protivnom Lisabonskom ugovoru koji je zapravo Ustav Europske unije.

Jasno je da će se ići do krajnjih iscrpljivanja i da Google neće tako lako priznati praktički prvi poraz u pravnome smislu.

Do sada su se u svim propisima koji su se donosili na razini Europske unije Google, Facebook i ostale internetske platforme uspijevali izuzeti od odgovornosti i obveza te ikakvog nadzora.

Takvo je pravno stanje u propisima praktički u cijelome svijetu. Ovom Direktivom prvi se put u Europi, pa i globalno, stvorio pravni okvir prema kojemu su Google, Youtube i Facebook odgovorni za dijeljenje kreativnih, kulturnih i medijskih sadržaja na internetu.

Također, medijski agregatori te svi oni koji se koriste tuđim medijskim izdanjima na internetu sada će morati za takvu uporabu ishoditi licencije od novinskih nakladnika te platiti primjerenu naknadu koja će se dijeliti među novinskim nakladnicima i novinarima.

Kamen spoticanja

Pravni okvir koji donosi Direktiva u svojim najvažnijim dijelovima, dakle, mijenja paradigmu odgovornosti na internetu. Prema postojećem zakonodavstvu, svuda u svijetu, pa i u Europskoj uniji dosad, davatelji usluga informatičkog društva (Internet Service Providers – ISP) nisu odgovorni za sadržaj koji se putem njih dijeli i prenosi jer su u režimu sigurne luke (safe harbor).

Hrvatski primjer: Veliki nerazmjer prihoda od klasičnih medija i interneta
Tarifa za autorska glazbena djela za tradicionalno emitiranje na televizijama s nacionalnom koncesijom u Hrvatskoj iznosi četiri posto od ukupnog prihoda televizije te osam posto od ukupnog prihoda radija. Tako je u 2017. na ime priopćavanja putem televizije za glazbena autorska prava prikupljeno 25,6 milijuna kuna, putem kabela 14,2 milijuna, putem radija 18,1 milijun kuna, a od internetskih glazbenih servisa malo više od pola milijuna kuna. Razlika je očita. Zato se u svijetu i uvriježio izraz ‘value gap’ koji označava razliku između onoga što su do sada zarađivale internetske platforme i onoga što su zarađivale kreativne, kulturne i medijske industrije od uporabe svoga zaštićenog sadržaja na internetu. Za nekoliko godina taj jaz bi se trebao umanjiti, ako ne i premostiti, u korist kreativnih i kulturnih industrija.

Prema novom uređenju iz Direktive, platforme za dijeljenje sadržaja bit će odgovorne za sadržaj koji se putem njih dijeli i morat će za svaku upotrebu takvog sadržaja ishoditi licencije od nositelja prava.

Ako ne ishode takve licencije, nelicencirani sadržaj morat će se skinuti s platforme i zatim se pobrinuti da se on na platformi više ne pojavljuje (take down – stay down principle).

Cijeli tekst možete pročitati u tiskanom i digitalnom izdanju poslovnog tjednika Lider.

Komentari