Korona i biznis
05. ožujak 2015.

Što učiniti kada se promijene šefovi kriteriji?

Ana-Marija Vidjak
Ana-Marija Vidjak

Svatko od nas ima svoj kriterij osobne poslovne učinkovitosti i uspjeha. On je djelomično odraz našeg odnosa prema nama samima, ali i očekivanja radne okoline i nadređenih. No što kada se njihovi kriteriji promijene? Koje su nam opcije ako želimo zadržati pozitivnu sliku o sebi i poštovanje?

Pitanje:

Trebam Vasu pomoć. Radim u velikoj i uspješnoj firmi već nekoliko godina i u principu sam jako zadovoljna iako je naš odjel prošao kroz mnoge promjene u zadnjih par godina, sto je prouzročilo veliki stres. Trenutno mi je najveći problem što je šef počeo imati očekivanja prema svima u skladu s (odličnim) rezultatima jedne od kolegica. Meni se čini da ona radi puno više od onog sto se od nje očekuje, preuzima na sebe odgovornosti koje nisu njene i radi vikendom. Cijenim ju kao osobu i kao kolegicu, ali bih voljela da se njezina odluka o pretjeranom vremenu i trudu kojeg ulaže u posao ne reflektira na šefova očekivanja prema meni. Ljuti me što onda moj posao, obavljen unutar radnog vremena i granica odgovornosti, izgleda kao nedostatan. Ne bih željela raditi više već da se cijeni ono kako je. Kako da se postavim?

Odgovor:

"Koliko ljudi, toliko mišljenja" kaže stara latinska poslovica koja mi je pala napamet čitajući Vaše pismo, osim što bi se ona za ovu prigodu mogla promijeniti kao "koliko ljudi, toliko kriterija". I uistinu je tako. Ne samo u ovom slucaju već generalno u životu. Svatko od nas kriterij što je "dovoljno dobro" i kada postajemo uspješni gradi od ranog djetinjstva, a kasnije kroz život i različita radna iskustva nadograđuje i (donekle) mijenja. No, baza odnosa prema učinkovitosti, a onda i uspjehu stvorena je u odnosu s roditeljima i primarnom okolinom. Što su naši roditelji poticali, a sto pohvaljivali? Što su smatrali "normalnim" odnosno uobičajenim, a što iznimnim? Da li se vrednovao trud, učinak, samostalnost, kreativnost ili nešto peto? Jesmo li ih mozda ugrožavali svojim uspjehom pa smo vrlo rano zaključili da se ne treba isticati ukoliko ne želiš povrijediti svoje bližnje...? Ovisno o odgovorima na ova pitanja, u odrasloj dobi se mozemo razviti u zaposlenike koji rade za druge, ali rijetko preuzimaju odgovornost za (ne)uspjeh, one koji rade upravo toliko koliko je potrebno kako bi zadržali radno mjesto, one koji ne znaju tehnički odraditi posao, ali znaju dobro delegirati i imaju prirodno urodjene osobine vođe te ih ljudi prihvaćaju i slijede, perfekcioniste koji nikad zapravo ne misle da su dovoljno dobro odradili posao jer nisu bili savršeni (premda savrsenstvo uistinu i ne postoji) itd, itd... Ovo je tek letimicni osvrt na uzroke zbog kojih imamo razlicite kriterije, no vratimo se Vasem pitanju.

Očigledno je da Vas šef i Vi (a onda i spomenuta kolegica) imate različite kriterije u odnosu na trud, odgovornost i rezultate. O mogućim uzrocima možete razmisliti uz gornji odlomak,no bez obzira na njih, to je činjenicno stanje. Stoga ne čudi da Vas ljuti što su se kriteriji šefa promijenili, odnosno povećali. Ono što bi mene zanimalo je: kako to znate? Dakle, po čemu u realnosti vidite da šef očekuje bolje rezultate? Kaže li to ekspicitno? Hvali li Vas manje nego prije za Vas rad? Hvali li samo spomenutu kolegicu ili je npr. nedavno dobila povišicu iz koje ste zaključili da ju više cijeni? Naime, u svim drugim slučajevima, osim onom kada sef na timskom sastanku kaže "bilo bi vam svima bolje da se ugledate u xy, očekujem od vas rezultate slične njezinima", upitno je radili se uistinu o njegovim očekivanjima. Ne kažem ovo s ciljem da Vas ne podržim, već s prijedlogom da preispitate svoj fokus gledanja na ovaj moment.

Mislim da bi bilo dobro učiniti sličnu stvar s Vašim radnim stilom. Preispitati ono što možete. Jer, ukoliko postoji izgovorena primjedba na račun Vaših rezultata od strane šefa, vidite postoji li nešto što možete poduzeti sa svoje strane, a da ide u prilog poboljšanju. Pri tome ne mislim na prekovremene, rad vikendima i slično jer to nije Vaš način, no možete li unutar zadanih 8 sati drugačije rasporediti svoje vrijeme? Razmislite...Koje aktivnosti Vam uzimaju najvise vremena? Bavite li se prioritetima uglavnom tijekom dana, ili Vam misli lako odlutaju na neki sporedni kolosijek? Završavate li usputni razgovor na hodniku brzo ili, unatoč količini posla koji Vas čeka, strpljivo slusate kolegu? Znate li u koje doba dana ste najproduktivniji te "čuvate" li ga za najzahtjevnije zadatke? Ako nešto ne znate riješiti, koliko dugo nastojite sami savladati prepreke, a kada pitate nekog od kolega (tko zna odgovor) za pomoć?

Vjerujem da su se svi radni ljudi nekada našli i "zapeli" u jednoj od ovih sitacija, pa i više njih. To nije sporno. Ono zašto ih navodim je kako biste uzeli korak unazad te prepispitali svoje radne navike. Možda ćete naći mogućnost da, tijekom svojih 8 radnih sati, osigurate nijansu bolji učinak i rezultate te tako budete cijenjeniji unutar svojih, pa i šefovih kriterija!

Dodatna mogućnost (koja uvijek postoji) je da otvoreno razgovarate sa sefom o njegovim konkretnim očekivanjima na Vas. O tome sam zadnjih mjeseci ovdje često pisala, no ako Vam treba neka specifična podrška ili pomoć , slobodno se ponovno javite.

Želite li (anonimno) postaviti pitanje na svoj poslovni izazov/dilemu/pitanje, pišite na adresu Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.

Ana-Marija Vidjak, edukator i coachwww.sto-ako-ipak.hr