Premda se tek odnedavno kultni proizvodi Burt‘s Bees mogu kupiti i u domaćim drogerijama, domaći potrošači, pogotovo fanovi ekoloških proizvoda, itekako su bili upoznati s tim brendom koji je u Americi prije tri godine proglašen jednim od omiljenih u kategoriji.
Potrošačima diljem svijeta tvrtka već godinama ispunjava očekivanja kvalitetnim proizvodima, inovativnim marketinškim kampanjama, a nema sumnje da velik dio publike privlači dopadljivo pakiranje s likom Burta Shavitza, suosnivača brenda. Nažalost, kako su priopćili svjetski mediji početkom ovog tjedna, Shavitz je preminuo u osamdesetoj godini života. Ta je vijest bila povod za analizu uspjeha brenda iza kojega stoji sjajna i pomalo kontroverzna priča: priča o slučajnostima, ljubavi, raskidu, samotnjaštvu, biznisu, ali i propitivanju svrhe i ciljeva u životu. Glavni je protagonist, naravno, Burt Shavitz, čiji je život inspirirao redatelja Jodyja Shapira da o njemu snimi dokumentarac.
Omiljeni brend Brend Burt‘s Bees osnovan je prije 31 godinu, a početkom 2007. prodan je tvrtki Clorox za 925 milijuna dolara. Čin prodaje nije dobro odjeknuo među obožavateljima brenda koji su se s pravom zabrinuli hoće li proizvodi izgubiti na kvaliteti, hoće li i dalje biti sto posto prirodni te nije li politika novog vlasnika (Clorox je poznat po proizvodnji izbjeljivača, proizvoda za čišćenje) u potpunoj suprotnosti s filozofijom Burt‘s Beesa? Nakon prodaje Burt‘s Bees zadržao je svoj vizual (na ambalaži je i dalje lik bradatog pčelara Burta s radničkom kapom na glavi), a Burt je pristao obnašati funkciju svojevrsnoga glasnogovornika. Unatoč tome što je za to bio dobro plaćen i što je zaradio nešto novca gradeći tvrtku, starac je odlučio odreći se luksuza i vratiti u svoju kolibu u Maineu okruženu šumom, gdje je u vrlo skromnim uvjetima dočekao smrt. Burtov samački stil života, bez televizora i tople vode, zaintrigirao je redatelja s početka priče koji je odlučio otkriti njegov mentalni sklop, natjerati povučenog i introvertiranog osnivača tvrtke da mu otkrije motive koji stoje iza njegova povratka prirodi i okretanja leđa korporativnom svijetu. Priča o brendu počela je 1970. kad je Burt Shavitz odlučio napustiti posao fotografa, preseliti se u Volkswagenov kombi i s nekoliko prijatelja putovati Amerikom. Našao se na području High Fallsa (New York) gdje je odlučio istražiti kakvu su štetu oluje nanijele mještanima zabačenijih krajeva.
Prst sudbine Tijekom tumaranja krajem upoznao je pčelara koji mu je dao sve što mu treba za početak biznisa. Doduše, sve osim pčela. Zagrižen za ideju da postane pčelar, Shavitz se vratio u rodni kraj i od djedova nasljedstva kupio zemlju u Mainu, nabavio pčele te počeo proizvoditi med. Prodavao ga je lokalcima na crno, ali naposljetku je uspio ući i u lokalne trgovine. Vjerojatno bi ostao lokalni pčelar da svemir (ili je to bila samo slučajnost?) za njega nije imao drugačije planove. Naime, 1984. pokupio je autostopisticu, konobaricu i samohranu majku Roxanne Quimby u koju se vrlo brzo zaljubio. Njih su dvoje osim ljubavnih postali i poslovni partneri te se isprva bacili na brendiranje meda. Točnije, Roxanne je odlučila staklenke meda ukrasiti etiketama na kojima je bio lik njezina ljubavnog partnera Burta te tako njihov ukusni med učiniti još prepoznatljivijim. S vremenom su se bacili u proizvodnju voštanica, a onda i balzama za usne. Njihove sumještanke poludjele su za njima, zbog čega je dvojac odlučio baciti se u žešću proizvodnju te pokrenuti ozbiljnu tvrtku. Dvije trećine udjela bilo je u rukama poduzetne Roxanne, a trećina Burtova. Do kraja 1993. tvrtka je ostvarila tri milijuna dolara, što je motiviralo Roxanne da tvrtkino sjedište preseli u Durham u Sjevernoj Karolini. Ona je vodila proizvodnju koja je iz kućne prerasla u tvorničku, a Burt je bio zadužen za prodaju. Biznis se razvijao besprijekorno, ali njihova veza nije. Naime, nestašni se Burt upustio u avanturu s mladom kolegicom s posla, što je razbjesnilo njegovu suprugu koja ga je odlučila izbaciti iz tvrtke. Burt je dobio pedeset hektara zemlje i 130 tisuća dolara za svoj udjel u tvrtki. Tri godine poslije, 2001., prodaja Burt‘s Beesa popela se na šezdeset milijuna dolara, a Roxanne Quimby odlučila je privatnom fondu AEA-u prodati 80 posto udjela. Burt je negodovao i od bivše partnerice uspio iskamčiti još četiri milijuna dolara.
Teret ili blagoslov Do 2006. tvrtka je uprihodila 250 milijuna dolara, a godinu poslije većinski je udjel za 925 milijuna dolara kupilo poduzeće Clorox. Danas Burt‘s Bees raspolaže asortimanom od 120 proizvoda i njegova se vrijednost procjenjuje na nevjerojatnih milijardu dolara. Premda s bivšom suprugom nije bio ni u kakvim odnosima, pristao je primati plaću kao svojevrsni tvrtkin glasnogovornik sve do svoje smrti. Na Shapirovo pitanje misli li da je svoj preljub preskupo platio i je li ogorčen zbog silnih milijuna koje je zapravo izgubio, Burt je odgovorio niječno, korporativni svijet ionako ga je previše udaljio od života o kojemu je oduvijek maštao. Da doista stoji iza tih riječi, dokazuje i njegova odluka o povratku asketskom načinu života u skladu s prirodom. Burt Shavitz nije bio siromašan starac, dobro je naplaćivao suradnju s tvrtkom, ali svejedno je živio kao da nema ni prebijene pare. Kako je tada rekao Shapiru, milijune dolara ne smatra blagoslovom, nego teretom. ‘Što će mi problemi s IRS-om (poreznom upravom, nap. a.)?‘ rekao je Burt i zaključio da tek u svojoj skromnoj kolibi, izoliran od svijeta, nakon napornih godina koje je uložio u razvoj biznisa osjeća istinsku sreću. ‘Ovdje nema buke. Tu djeca ne vrište... Svatko ima svoju ideju savršenog života, a ovo je moja. A dobrim danom smatram onaj koji provedem potpuno sâm i kad ne moram ići nikamo‘, zaključio je starac.