Sve više mladih pokušava kroz volontiranje steći dodatne kompetencije kako bi kasnije lakše našli posao. No, iako bi mnogi htjeli volontirati Hrvatska kao i u mnogim drugim područjima kaska za europskim prosjekom. U Hrvatskoj djeluje nekoliko volonterskih centara, a Ministarstvo socijalne politike i mladih mjerodavno je za volontiranje. Pritom treba znati što je točno volontiranje, upozoravaju iz volonterskih centara.
- Važno je kako treba koristiti se terminima ‘volontiranje’ i ‘volonteri’. Dakle, da se ne upotrebljavaju za referiranje na stručno osposobljavanje bez zasnivanja radnog odnosa, zatim za neplaćeno stažiranje, za rad načelnika i gradonačelnika koji za svoj rad dobivaju godišnju naknadu, za referiranje na radnike kojima nije isplaćena plaća i slično. Ništa od navedenoga nije volontiranje i osobe koje su na stručnom osposobljavanju, neplaćenom stažiranju ili ne dobivaju plaću nisu volonteri. Upravo to miješanje pojmova nanosi veliku štetu trudu koji se godinama ulagao u razvoj volonterstva u Hrvatskoj te na neki način obezvređuje volonterski rad i volontere - rekla nam je Marta Hauser, voditeljica programa volontiranja u udruzi Smart.
U čemu je razlika
Volontiranju i stručnom usavršavanju zajedničko je što volontiranje može znatno pridonijeti stjecanju novoga znanja i vještina te tako povećavati zapošljivost. Razlika se krije u tome da volontirati možete u različitim područjima društvenog razvoja koji nisu povezani s formalnom stručnom osposobljenošću i pri tome znatno unaprijediti svoje sposobnosti koje će se za razliku od stručnog usavršavanja odnositi ponajprije na osobni rast i razvoj socijalnih vještina kao što su odgovornost, suosjećanje, samopouzdanje, komunikacija, bolja percepcija potreba u društvu i sl. Jedna je od ključnih razlika što volontiranje nije uvjetovano akademskim zahtjevima ili zahtjevima struke, što stručno usavršavanje jest. Iako je volontiranje neformalna aktivnost, mora se dobro surađivati s državom. - Kad je riječ o volontiranju, česta je predrasuda da s obzirom na to da je riječ o neformalnoj aktivnosti građana, ne zahtjeva posebnu pozornost države. Ipak, želimo li iskoristiti društveno korisni potencijal dobrovoljnog angažmana građana za opću korist, važno je osmisliti politiku koja će omogućiti da volontiranje bude poželjno, lako dostupno na načelima jednakih mogućnosti i vrednovano. U Hrvatskoj se na tom području doista učinilo mnogo. Posljednjih nekoliko godina mnogo najvažnijih međunarodnih ustanova, vlada i organizacija civilnog društva prepoznaje volontiranje kao društveni fenomen koji donosi dobrobit pojedincima i društvu - smatra Hauser.
Više volje nego mjesta
Kako bi se olakšalo volontiranje, uspostavljeni su mehanizmi šire suradnje civilnog i javnog sektora u sklopu Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva i mješovite radne skupine. Izrađuje se i nacionalni program za razvoj volonterstva, što je prilika za postavljanje novih ciljeva, usklađivanja s resornom politikom i unapređivanjem volonterstva u Hrvatskoj. Ipak, paradoks je da je potražnja veća od ponude.- Prema praksi i informacijama regionalnih volonterskih centara, kojih je u Hrvatskoj četiri, raste broj pojedinaca zainteresiranih za volontiranje s godinama, no još procjenjujemo da se nismo približili europskoj statistici prema broju, a još manje prema učestalosti volontiranja. Paradoksalno, bilježimo više pojedinaca zainteresiranih za volontiranje od mogućnosti da ih uključimo. To objašnjavamo nedostatkom volonterskih programa, odnosno nedovoljnom angažiranošću organizacija civilnog društva i javnih ustanova za postavljanje osmišljenih, motivirajućih i vidljivih programa koji uključuju volontere. Naprimjer, velik potencijal za uključivanje volontera imaju zdravstvene ustanove, no, nažalost, uza sve naše napore volonteri u bolnicama još su rijetkost. Mnoga druga područja imaju potencijala razvijati volonterske programe, kao što su kultura i turizam. Najviše se napredovalo u socijalnoj skrbi, u kojoj bilježimo mnogo primjera dobre prakse u različitim područjima Hrvatske - ističe Dana Jurman Jakus iz udruge MI.Iako se detaljna analiza o volontiranju nije provodila u posljednjih pet godina, predstavnici volonterskih centara uvjereni su da se situacija popravlja. Prema izvješću za 2012., u Hrvatskoj je 446 neprofitnih organizacija (udruga, ustanova, vjerskih zajednica...) u rad uključilo 19.422 volontera i volonterki koji su im darovali 1,222 583 volonterskih sati.
Nije isto, ali...
- Iako sa sigurnošću možemo reći da izvješće nije obuhvatilo baš sve volontere i neprofitne organizacije, još je vrlo malo ljudi uključeno u volontiranje u usporedbi sa zapadnim zemljama. Razloge za to treba potražiti ponajprije nedovoljnom prepoznavanju vrijednosti volontiranja. Ne uči se sustavno o važnosti volontiranja u obrazovnome procesu, ne vještine koje volonteri svladaju tržište rada još ne prepoznaje dovoljno, a u posljednjim godinama pojavio se i negativan trend miješanja stručnog osposobljavanja za rad i stvarnoga volontiranja, što mnoge odbija od uključenja u volontiranje - poručuje Jurman Jurkas.Iako su neki mediji prenijeli informaciju da Europska komisija planira priznavati volontiranje kao radni staž, u volonterskim centrima odbacuju takve napise i odlučno tvrde da nema takve incijative. Europska komisija želi ujednačiti praksu priznavanja spoosbnosti usavršenih volontiranjem.- Volontiranje se neće prepoznavati kao radni staž i izjednačavati s radnim stažem, odnosno zasad nema inicijative za takvo što ni na razini Europske unije ni na razini Hrvatske. No to ne znači da Europska komisija nije uložila napor u priznavanje kompetencija koje ljudi mogu steći volontiranjem. Postoji inicijativa o izradi jedinstvena europskog obrasca za bilježenje kompetencija stečenih volontiranjem. U sklopu nje preporuka je Europske komisije da se takve kompetencije prate, bilježe i prepoznaju. Tako se svima koji volontiraju omogućuje da jednostavno zabilježe svoje kompetencije stečene volontiranjem koje se poslije mogu iskoristiti kao prilog životopisu i za predstavljanje potencijalnim poslodavcima - zaključuje Hauser.