19. travanj 2015.

U Hrvatskoj ne podupiremo dovoljno razvoj privatnog sektora u obrazovanju

Jasmina Trstenjak
Jasmina Trstenjak

U okviru nastavnog plana i programa na Zagrebačkoj školi ekonomije i menadžmenta (ZŠEM) rade se projekti vezani za poslovno planiranje ili rješavanje konkretnih praktičnih problema za tvrtke. Obično se radi o inoviranju proizvoda ili unapređenju poslovnog procesa.

U pravilu studenti cijeli semestar rade na tom zadatku, a rezultat su vrlo zanimljive ideje koje tvrtke mogu implementirati u okviru svoga poslovanja, što najčešće i čine, te se kroz odabir i prezentaciju najboljih radova predstavljaju i ZŠEM-ovi studenti od kojih dio dobiva praksu u tvrtkama ili u budućnosti i zaposlenje. O ZŠEM-ovim projektima i suradnji s poslovnim sektorom razgovaramo s Zoranom Baracem, direktorom ZŠEM-a.

• Koji su konkretni benefiti i rezultati projekata usmjerenih na povezivanje znanosti i gospodarstva?

-  Na ZŠEM-u se radi i na izradi studija slučaja u kojima se spaja teorija s praktičnim iskustvima vezanim uz poslovanje kompanije, izgradnju marke i slično. U tome sudjeluju studenti koji često u tim tvrtkama rade prakse ili su ondje zaposleni. Radili smo studije slučajeva za najpoznatije hrvatske brendove i kompanije kao što su Agrokor (Jana), PIK Vrbovec, Atlantic grupa (Cedevita, Cockta, Montana sendviči), Jadransko osiguranje, Poliklinika Sunce, PHOENIX Farmacija ( ADIVA - savjetom do zdravlja), Podravka (Vegeta).  Dio studenata radi poslovni plan za svoj završni ili diplomski rad te u okviru njega spaja teoretsko i praktično znanje, osmišljava rad svoje buduće kompanije ili unapređuje nešto što već radi u okviru neke tvrtke. Teme takvih radova su praktički sve najpoznatije kompanije iz Hrvatske i regije, a veliki dio uradaka je i implementiran. Mnogi naši studenti su na temelju poslovnih planova koje su napravili na ZŠEM-u dobili posao, napredovali ili osnovali svoje poduzeće. Također, podupiremo poduzetnički duh kod studenata. Tvrtke koje su osnovali studenti na temelju radova koje su radili na ZŠEM-u su primjerice, Aretis fokusirani mediji koju je osnovao naš student Marko Nožica. Dijana Ćuzela je osmislila anticelulitnu pastu za depilaciju s ljekovitim dodacima koja se danas distribuira u 10 zemalja. Imamo i studente koji su u inozemstvu pokrenuli svoje kompanije kao što je naš alumni Antun Paradžik na Tajvanu.

• Tko su vam ključni partneri iz gospodarstva?

- Surađujemo sa svim ključnim kompanijama na hrvatskom tržištu. Međutim, naši studenti pokazuju sve veći interes za stjecanje međunarodnog radnog iskustva u čemu ih podupiremo kroz rastuću suradnju s tvrtkama u inozemstvu. Nerijetko se nakon semestra studentske razmjene studenti odlučuju produžiti boravak u inozemstvu kroz stjecanje radnog iskustva. Ponosni smo što su neki od njih praksu odradili u svjetski poznatim tvrtkama: Bentley Motors u Londonu, ACG Wordwide u Mumbaiu, Henkel u Dusseldorfu, Apple u Londonu, Carl Zeiss u Kini, Plukka u Hong Kongu, Europski parlament u Bruxellesu.

• Zašto je nužno povezivanje akademske i poslovne zajednice? Kako ocjenjujete trenutačnu obrazovnu politiku Hrvatske, što Hrvatskoj nedostaje da još jače poveže znanje i rad?

- Na razini temeljnih načela i obrazovna politika Hrvatske prepoznaje obrazovanje i znanost kao razvojne prioritete koji bi trebali stvoriti inovativno društvo i gospodarstvo, fleksibilnost i prilagodljivost tržišta rada i dostupnost obrazovanja svima pod jednakim uvjetima. Međutim, na praktičnoj razini hrvatska obrazovna politika ne podupire dovoljno razvoj privatnog sektora u obrazovanju i ne uzima u obzir ključne trendove u širem okruženju. Podaci govore da javna potrošnja u Hrvatskoj za obrazovanje iznosi oko četiri posto BDP-a, što je oko jedan postotni bod ispod prosjeka EU, SAD-a i Japana. Hrvatska ima relativno visok udio studenata u javnim institucijama (samo Irska, Latvija i Makedonija imaju više) što govori o nedovoljno razvijenom privatnom sektoru odnosno o potencijalu razvoja privatnog obrazovnog sektora. Nadalje, politika financiranja visokoobrazovnog sustava stavlja javne institucije u povlašteni položaj. Privatna učilišta prisiljena su samostalno osiguravati izvore financiranja za svoje poslovanje, iako obavljaju istu javnu funkciju.

Također, jedna od slabosti visokoobrazovnog sustava je njegova niska efikasnost. Primjerice, podaci o prolaznosti govore da se samo pet do deset posto diploma ostvari u roku te da  u prosjeku studentu treba šest do osam godina za završetak sveučilišnog studija. Sve ovo ukazuje da postoji puno prostora za poboljšanja. Konkurentan poslovni sektor treba konkurentne obrazovne institucije. Postavlja se pitanje može li naš obrazovni sustav osigurati stručnjake čije kompetencije mogu zadovoljiti zahtjeve najboljih kompanija na tržištu. Da bi obrazovni sustav postao konkurentan, nužno je potaknuti konkurenciju na razini pojedinačnih institucija, jer samo poticanje konkurencije među visokim učilištima vodi do konkurentnosti cijelog sustava i njegove dugoročne održivosti.  Politike koje potiču konkurenciju na razini visokoobrazovnih institucija su raznolikost vlasništva, programa i financiranja te usmjerenost prema korisniku odnosno studentu.

• Kako to druge zemlje rade?

- Dovoljno je razmotriti funkcioniranje najrazvijenijih visokoobrazovnih sustava u svijetu kao što su američki ili australski pa se vrlo lako može zaključiti da raznolikost vodi do konkurencije a konkurencija do visoke kvalitete. Primjerice, u SAD-u je prepoznata Carnegie klasifikacija institucija visokog obrazovanja kao sredstvo poticanja raznolikosti i konkurentnosti u posljednja četiri desetljeća. Rezultat je uspostava jednog od najrazvijenijih visokoobrazovnih sustava u svijetu.

Visoka kvaliteta i konkurentnost australskog visokoobrazovanog sustava učinila ga je trećom izvoznom industrijom u Australiji s ukupnim izvozom od 15 milijardi dolara u 2012., a očekivanja su da će izvoz usluga visokog obrazovanja narasti do razine od 19 milijardi dolara do 2020. Ukupan izvoz visokoobrazovnih usluga Velike Britanije u 2011. iznosio je 17,5 milijardi GBP. Nadalje, raznolikost financiranja kao odgovor na smanjenje javne potrošnje u visoko obrazovnim sustavima dovela je do toga da javni izvori čine oko 50 posto ukupnog financiranja javnih američkih sveučilišta. Javno financiranje visokog obrazovanja u Velikoj Britaniji u akademskoj godini 201./14 je smanjeno za više od 800 milijuna funti u sklopu prelaska na sustav financiranja na temelju školarina studenata. Većina europskih zemalja prepoznaje raznolikost izvora financiranja u obliku donacija, stipendija i studentskih kredita kao strateški prioritet. Primjerice Portugal je uspostavio državni garantni fond za studentske kredite. U Estoniji  su javna sredstva dostupna i privatnim institucijama.

Raznolikost financiranja u obliku donacija, vaučera, stipendija, studentskih kredita stavlja studente u centar odlučivanja koju će instituciju izabrati i u nju predati npr. svoj voucher. Samo student-centrični sustav koji korisnicima odnosno  studentima daje pravo na izbor, potaknut će institucije na podizanje kvalitete upravljanja, ukupne kvalitete i konkurentnosti te tako osigurati zapošljivost i konkurentnost pojedinaca na tržištu rada.