Rano je jutro prekrasnog babljeg ljeta. Sjedim uz kavu na Britanskom trgu kojeg svi od milja zovemo Mali plac, jer se zapravo nitko pouzdano niti ne sjeća kako se taj trg stvarno zove.
Svaki se dan tu okupi isto društvo, teme u širokom dijapazonu, uglavnom površne i ležerne što je i za očekivati kad sjediš okružen glavicama salate, sirom i vrhnjem i voćem tko zna od kuda. I sve bi bilo mirno i isto, kao i svaki dan, da nije dojurila moja prijateljica Jasna, u furioznom naletu otela stolac sa susjednog stola, sjela i bez daha i uvoda rekla: Stara, super da sam te našla. Hitno moraš uzeti našeg Mateja (to joj je unuk) kod sebe na trening.- Kaj mu je - zabrinuto pitam. Ima li kakvih problema u komunikaciji u vrtiću?Matej naime ima šest godina.- Ma kaj ti je, upravo suprotno, stara, on ti je rođeni lider - veli Jasna malo ljutito. Dodaje kako je našla test na internetu, pa su ga zajedno rješavali.- Ispalo je da je on predodređen da vodi - veli Jasna ponosno - i ja mislim da bi bilo najbolje da Matej te svoje vještine počne razvijati sad dok je još mali.
- A kakav lider želiš da bude?- pitam, spremna da stvar dovedem do apsurda. Hoćeš da bude lider strateg, lider vizionar, lider taktičar…ima raznih vrsta lidera, sve ovisi o talentu.‘ - Pa kaj ja znam - sad sam Jasnu zbunila - onak, kužiš, lider, kaže ona. Aha, znači lider opće prakse, velim i počnem se smijati. S ostatkom razgovora vas neću zamarati.
Kad sam na Amazon.com u odsjeku za knjige prije nekog vremena upisala ključnu riječ ‘leadership‘ dobila sam 18.200 naslova. Danas je taj broj sigurno i veći. Nisam vjerovala onome što vidim pa sam nekoliko puta ponovila istu radnju. Zbog čega je toliko naslova o toj temi? Je li to samo zakon tržišta, zakon ponude i potražnje jer publiciraš ono što ljudi najviše traže?
Sigurno je tako, budući je zavladalo općenito uvjerenje da svatko može biti lider jer su to vještine koje se mogu naučiti. Ali, ako uzmemo da su dvije najvažnije odlike istinskog lidera – kreiranje vizije i strategije, onda možemo riječ ‘svatko‘ odmah suziti na ‘poneko‘, jer često brkamo talent i vještinu. Talent je ono sa čime se rađamo, ono što činimo sa lakoćom, gotovo nesvjesno. On se može razvijati i, dakako, nadograditi savladavanjem različitih vještina. Talent je ono što činimo odlično. Vještine su nešto drugo. Vještine možemo naučiti i one nam pomažu da nešto činimo dobro. Razlika između odličnog i dobrog je velika, a takva je i razlika između talentiranog i naučenog lidera.
Iza tog uvjerenja da svatko može biti lider, skrivaju se zapravo interesi ogromnog tržišta zapadnih sveučilišta i edukacijskih centara s područja menadžmenta gdje je leadership obavezni kolegij. Međutim, dobar menadžer ne mora nužno biti i dobar lider, a vrijedi i obratno. Zar ne bi bilo korisnije da mladim ljudima pomognemo da prepoznaju svoje talente, da ih školovanjem razvijaju i da zanimanje koje odaberu bude u skladu s onim u čemu su odlični. U protivnom, čini mi se, da će u ne tako daleko vrijeme, kad nekog sretnete i pitate što je po zanimanju, odgovor biti – lider.
mr.sc Neda Fleur Janovski, Otvoreni prostor