Ostavku je na svoju ministarsku poziciju, na Tijelovo, dala Mirela Holy, a premijer ju je prihvatio, dodavši svom notornom ‘Sorry...‘, izjavu za javnost o obavezi pridržavanja pravila političkog ponašanja.
Slijedom nesretnih okolnosti po potonjeg, čitava je drama kulminirala tijekom njegova druženja s prijateljem u čijoj je velebnoj hvarskoj vili noćio. Socijaldemokratski premijer je prijatelj drugog najbogatijeg hrvatskog poduzetnika i to je druženje privuklo pažnju medija, te zasjenilo njegovu odluku o prihvaćanju ostavke stranačke kolegice. Tiskovnu je konferenciju iskoristio da se, na svoj način, osvrne na primjedbe koje je dobio na svoj račun: Spavat ću gdje želim!
Neki od mojih kolega, kojima su odnosi s javnošću struka, ocijenili su tu izjavu premijera pomalo nezgrapnom i preporučili mu da razmisli o tonu i formi. Meni se čini da je problem u sadržaju! Postavlja visoke standarde ponašanja, a sam se mora braniti za svoje postupanje. Nije li to važniji problem o kojem je malo bilo riječi!? Riječ je ovdje o (odsustvu) autentičnosti i mudrosti političara! Holy je autentična! Ali naivna! I to je pravi razlog zbog kojeg joj nije mjesto na ministarskoj poziciji. Platila je ministrica Holy cijenu svojoj naivnosti, iako je radila što i ostali političari. Bilo bi dobro kada bi njen primjer utjecao i na promjenu važeće partitokratske paradigme: preduvjet uspjeha - biti u ili blizak stranci.
U demokraciji većina građana putem izbora bira svoje predstavnike, a oni im se kroz javnu komunikaciju obraćaju šaljući im svoje poruke iz kojih će birači dobiti dojam o tome koje stavove ti ljudi zastupaju. Da bi mogli shvatiti te stavove očekuju neke vrijednosti, a koje su među strankama različite u nekim bitnim detaljima. Ili bi trebale biti! Birači očekuju odanost stavovima, a ne stranci!Svi se, naravno zalažu za slobodu, no razlika između socijalista i liberala, primjerice, jest, između ostalog, u tome što za socijalistu društvo ima prednost pred pojedincem, dok će za liberala pojedinac biti temelj svakog prava. Sljedeća je temeljna vrijednost socijaldemokracije jednakost i socijalna pravda, dok liberale više zanima pravo na privatno vlasništvo i zaštita privatnosti, a svakome u skladu sa njegovom spremnošću za poduzimanjem tržišnog rizika i nagrada za sposobnost prilikom tržišne utakmice.
Postoji još jedna važna razlika između njih, a ta je vrijednost iznimno važna u socijaldemokraciji: solidarnost koja podrazumijeva suosjećanje s žrtvama nepravde i nejednakosti. I liberali suosjećaju, no razlike među pojednicima su po njima - prirodne. Što bi Čačić rekao ‘Shit happens!‘ To je kvaka 22 u slučaju premijera Milanovića: pod maskom socijaldemokrate krije se – dakle - liberal, a posljedica neautentičnosti je nedosljednost. Premijer predsjeda strankom čije temeljne vrijednosti ne živi! Nije autentičan i nije dosljedan! Izazov za birače je kada politički aktivni pojedinci pod maskom jedne ideologije pokažu u kriznim sitacijama drugačije lice. Problem je za birače kada se ta maska skine (ili se iza nje može zaviriti) tek nakon dobivenih izbora. Pa ti budi mudar!